Detoksikacija sopstvenog života

[Ezekiel]

Originally Posted by chameleon

Dosta sam energije trošio na slučajeve pokušavanja usklađivanja sa osobama sa kojima ta jednostavno nije išlo.
Dvije različite razine koje jednostavno nisu na istoj vibri i tu nikakav razum ne pomaže.

Što sam stariji to sve manje trošim vrijeme na takve odnose.
Na temelju prethodnih iskustava sam dovoljno izoštrio njuh da mogu prepoznat o čemu se radi pa više ne forsiram nešto što znam da neće niti ići. Sve to ide dosta brzo i ne trebaju mi godine provedene sa osobom pa da dođem do takvog zaključka.

Uf, prvi dio, totalno to...a na drugome radim i krenulo je napokon Bas ove godine sam se rijesila par ljudi koji su bili totalne prepredene negativnosti koje su mi se prodavale za prijatelje skoro 2 godine i iza ledja mi svasta radili i govorili a ja to naivna naravno nisam ni vidjela..

[Anand]

Toksikacija našeg unutrašnjeg bića plod je sebičnosti, samoljublja - svijet nam nije dovoljno dobar i mi se mrštimo i prćimo svoje nezadovoljne usne. Petljamo i tavorimo u ovom životu, i nezadovoljni njim, svu krivicu svaljujemo na "prilike", sudbinu, boga ili okruženje koje nas ne razumije. Zreo čovjek usvaja ograničenja života, nezreo ih ne vidi, već traži da u životnoj igri stalno ima "najbolje karte”. On traži sve, hoće sve, smatra da sve njemu pripada, a kada mu život pokaže da to nije baš tako, onda nastaju problemi koji bude nelagodu, zavist, agresiju, patnju, neispunjenost... osjećanja koja truju cijelo biće.


Neko je jednom mudro rekao: „Kad usamljena ptica na usamljenom drvetu pjeva, mi kažemo da je radosna; kad čovjek sam sa sobom govori, mi kažemo da je skrenuo, sišao s uma. Ali filozofske i umjetničke istine uglavnom nastaju iz razgovora sa samim sobom“. Može se slobodno dodati – i istine o samom sebi. Unutrašnja komunikacija, iskreni razgovor sa samim sobom, prvi je i osnovni vid unutrašnje detoksikacije. Ne može čovjek poštovati drugog, voditi zdravi dijalog, ako nije prije toga u dijalogu sa samim sobom shvatio da je sve u spoljašnjem svijetu proisteklo iz njegove nutrine, da je sve proizvod njegovih misli i osjećanja. Ja mrzim drugog zato što ne volim sebe; ne poštujem drugog zato što ne poštujem sebe; smeta mi nečiji uspjeh zato što sam svjestan koliko daleko sam od onoga što bih ih želio postići; zavidan sam na nečiju sreću zato što sam nezadovoljan svojim životom...


Dakle, detoksikacija, koja biće dovodi u stanje koje možemo opisati i kao istinska sreća, nemoguća je bez iskrenog prihvatanja sebe takvih kakvi jesmo i saznanja da prvo sebe moramo promijeniti i postati onakvi kakvim želimo da vidimo druge, a oni će onda automatski takvi i postati. Tada nećemo imati problema u komunikaciji sa spoljnim svijetom niti on sa nama.

[chameleon]

Originally Posted by Ezekiel

Uf, prvi dio, totalno to...a na drugome radim i krenulo je napokon Bas ove godine sam se rijesila par ljudi koji su bili totalne prepredene negativnosti koje su mi se prodavale za prijatelje skoro 2 godine i iza ledja mi svasta radili i govorili a ja to naivna naravno nisam ni vidjela..

Ja kao uporni ovan, trebao sam to odradit na način da mi stvarno dođe "do grla" pa da promijenim stav tj. da iskorijenim svoju sumanutu potrebu za uspostavom razumijevanja.

[Ezekiel]

cijeli zivot sam forsirala to da zelim da s drugima sve bude razjasnjeno, raspravljeno, da se razumijemo ovo ono...al sad je ono, covjece ak me kuzis dobro me kuzis, ako ne, necu vise trositi svoju energiju na pojasnjavanje icega ikome...shvatila sam da je dragocjena...doduse, sve ovisi kakav primjerak je s druge strane.

[chameleon]

Originally Posted by Ezekiel

cijeli zivot sam forsirala to da zelim da s drugima sve bude razjasnjeno, raspravljeno, da se razumijemo ovo ono...al sad je ono, covjece ak me kuzis dobro me kuzis, ako ne, necu vise trositi svoju energiju na pojasnjavanje icega ikome...shvatila sam da je dragocjena...doduse, sve ovisi kakav primjerak je s druge strane.

Da nisi napisala ovo na kraju "...doduše....", pomislio bih da si otišla u drugu krajnost.

[Ezekiel]

ja uvijek imam razumijevanja za druge, ali sad sam naucila filtrirati (donekle) - tko je kandidat za nesto vise a tko je izgubljen slucaj gdje se trosi energija..

[dreamygirl]

Originally Posted by Anand

Dakle, detoksikacija, koja biće dovodi u stanje koje možemo opisati i kao istinska sreća, nemoguća je bez iskrenog prihvatanja sebe takvih kakvi jesmo i saznanja da prvo sebe moramo promijeniti i postati onakvi kakvim želimo da vidimo druge, a oni će onda automatski takvi i postati. Tada nećemo imati problema u komunikaciji sa spoljnim svijetom niti on sa nama.

Super receno, ali da li je u stvarnosti to zaista tako? Mislim da ima dobrih ljudi koji se ponasaju izuzetno korektno i ne moze im se mnogo toga zamjeriti, a obicno takvi najvise ruznih stvari trpe. Jer kad ljudi vide da je neko dobar " penju mu se na glavu " koliko god mogu i iskoriscavaju tu dobrotu, a ne cijene je mnogo.

[Anand]

Originally Posted by dreamygirl

Super receno, ali da li je u stvarnosti to zaista tako? Mislim da ima dobrih ljudi koji se ponasaju izuzetno korektno i ne moze im se mnogo toga zamjeriti, a obicno takvi najvise ruznih stvari trpe. Jer kad ljudi vide da je neko dobar " penju mu se na glavu " koliko god mogu i iskoriscavaju tu dobrotu, a ne cijene je mnogo.

Mislio sam na to da se unutrašnjom detoksikacijom mijenja percepcija, pa se stvari posmatraju mnogo dublje, sveobuhvatnije, ljudi se više ne dijele samo na zanimljive i dosadne, glupe i mudre, ružne i lijepe... U svakome se vidi nešto dobro, nešto lijepo, a ostvarena dobrota se daje samo zbog toga jer joj to jeste svrha bez toga da se traži nešto zauzvrat...

U suštini, čovjek se mijenja na bolje, postaje sobom zadovoljniji i srećniji, pa mu i svijet oko njega izgleda mnogo ljepši i bolji. Očišćen od loših osobina, kako ih može prema bilo kome ispoljavati, ma koliko mu se ovi "penjali na glavu".

[dreamygirl]

Koliko sam ja shvatila, vi podrzavate budisticku filozofiju. Iz onoga sto sam ja procitala, u slobodnoj mojoj interpretaciji, u njoj se govori o tome da covjek treba da se trudi da postigne unutrasnji mir tako sto ce da se izoluje od svih prolaznih stvari u zivotu ( emocija, dogadjaja ). Dakle, sve je prolazno, treba se posvetiti poboljsanju sebe. Ako grijesim u necemu ispravite me. Medjutim, ako mi ovo radimo to ne znaci da ce se drugi promijeniti prema nama, to je neka vrsta bijega od realnosti. Istina je da koliko god ignorisemo necije lose osobine i ponasanje, a isto vazi i za losu komunikaciju sa nekim, to nece samo od sebe nestati. Zato treba raditi na resavanju problema. Mislim da je malo ljudi imuno na lose odnose sa drugima i da bi malo ljudi moglo da upraznjava vrlinu, a da okolina to nimalo ne cijeni. Ja nisam pricala o tome "cini dobro jer ocekujes korist".

Uf... godinama sam se brusila da prema van odajem uglađenost, smirenost i ljubaznost i zatomim spontanost kada nije primjerena.
Moj prijašnji provokativniji gard mi je nakalemio svakakve luđake, a ljubaznost novijeg datuma svakave cendrave ljude i shvatila sam da nekvalitetne odnose jednostavno moram rezati u korijenu, bez premišljanja.

Ako mislim da je nešto vrijedno, onda grizem i ne puštam (ko pit bul), ali nezdrave odnose koje mogu prekinuti, prekidam.

Povređuje me nepovjerenje i ljubomora...