Detoksikacija sopstvenog života

[dreamygirl]

Na forumu se dosta piše o detoksikaciji organizma kao o veoma važnoj stvari za postizanje i(li) održavanje fizičkog zdravlja. Mislim da je većina ljudi koji posjećuju ovu stranicu upoznata sa time da su naše fizičko i psihičko zdravlje čvrsto povezani. Dakle, ako nešto ne štima u jednom to će se sasvim sigurno, prije ili kasnije, odraziti na drugo. Život nam donosi razne stresne situacije (bilo pozitive ili negativne), ljude koji nam prouzrokuju stres, a ono što je najvažnije je to da nas na neki način sprečava da posvetimo dovoljno pažnje svom psihičkom zdravlju i sređivanju životne situacije u kojoj se nalazimo. Na ovoj temi bih voljela da raspravljamo o tome na koji način vi detoksicirate svoj život? Da li ga redovno čistite od negativnih ljudi, odnosa, situacija, stilova ponašanja? I na koji način to radite?

[lopea]

zapravo to je jedini problem kako detoksitirati sebe,kako,recimo samoanaliza npr...,barem je tako kod mene ako mi i netko smeta znam da je neka gungula kod mene barem je do sad tako bilo,

[dreamygirl]

Pa samoanaliza je neophodna da bismo uvidjeli razlog zbog kojeg nam neko smeta ili nemamo dobar odnos sa njim. Koji bi bili kriterijumi prema kojima ocjenjujete odnos sa nekom osobom? Ne zamjerite mi sto sve pokusavam da trpam u definicije i podjele, ali smatram da je konkretna prica najjasnija i samim tim najvise od pomoci (inace sam skoro pa psiholog po struci). Najvise bih voljela da na ovoj temi izvucemo neku lekciju o medjuljudskim odnosima.

[Uoo]

cistit stvari na ovaj nacin je kao da vozis auto i zaletavas se sa njime stalno po banderama, i onda umjesto da se zapitas malo o svojoj glavi i vozackom umjecu odvezes slupani auto na popravak.. jer auto je kriv sto vise ne vozi :))

neznam jesam uspio docarati.. uglavnom koliko god servisirali taj auto, prosirili cestu, pa cak i pomicali te prokljete bandere i zidove oko ceste.. i dalje ako u glavi "nismo cisti" auto nece ici kuda treba..


cemu popravljat nesto sto uopce nismo mi? identificiramo se.. ee ja sam stipe i imam problema sa time i time.. i PUFLA.. eto te.. tu si stipe.. tu su tvoji problemi.. neka beskonacna svijest je odlucila zrtvovati svoju bozanskost samo da bi "ti" tu dosao ljecit svoje probleme i popravljat ih.. a kad ih popravis kao ujutro kad se probudis iz sna..

nema vise nicega.. jer eventualno stipe ce morati shvatit da nije samo stipe..pa kojeg vraga je onda popravljao stipe ako stipe nema?


mislim mojem stipi to je smjesno..
stoga umjesto da "popravljam" stvari van mene koje "nisu kako treba" iz stipine perspektive.. ja popravljam direktno sofera tako da je majstor prisutan tijekom voznje i zna pokoju banderu i zaobic putem


svijesnost i prisutnost je napredak.. detoksifikacija.. ostalo je samo premjestanje toksina iz jednog ego identiteta u drugi.. koliko god to ljepo postavili i zrihtali i ta identifikacija jednom ce morati puknuti.. a ako se opiremo zivot ce poslati lekciju, pa jos tezu lekciju, i tako ce nas junak stipe vozit po sve guscoj sumi bandera sa sve vise stresa.. barem dok ne priznamo sami sebi tko smo uistinu i pustimo stipu da ide svojim putem..

[riječanka]

Međuljudski odnosi.....hm....

Pri upoznavanju s ljudima nastojim biti pristojna, otvorena i pazim da ne povrijedim nikoga....što u početku nije teško jer poznanika nemam čime povrijediti osim "verbalnim junačenjem". Na bezobraštinu odgovaram istom mjerom. Prva ne počinjem, ali vraćam. Uspjela sam postići da vratim ali bez ljutnje, sa smješkom. Nije mi problem iskreno reć "oprosti" ako pogriješim. Toleriram ljudima sve osim "dvostrukih mjerila" tj. "ja to smijem - ti to ne smiješ". Od takvih se jednostavno udaljim, ne palim mostove ali vrata su im zatvorena. Kao i od agresivaca, negativaca i ljudi koji druge ljude doživljavaju kao predmete, "upale" ih i "ugase" po potrebi. Nekad me bolilo zašto su ljudi kakvi jesu...sad vidim u njima "uloge, maske i programe" i više ne doživljavam emotivno razočarenje u nekoga....prihvaćam. Kako druge tako i sebe.

[Ezekiel]

@riječanka, to ja zelim postici, da ne dozivim emotivno razocaranje....jos uvijek me previse pogodi kad me netko isprovocira ili iznevjeri a kao, uvijek mislim da sam sve vec dozivjela od ljudi...ne volim niti najmanje provokacije ili ponizavanja od strane ljudi koji mi nisu najnaj prijatelji a kamoli kad nekoga tek upoznam - ja sam uvijek iskrena i otvorena a netko na mene ide provokacijom, odmah se povrijedim i to jako bez obzira sto je ta osoba nitko i nista u mom zivotu....ne volim i ne znam vracati nazad te loptice. oprosti i slicno cu reci uvijek pa i kad ne treba, no verbalno se suprostaviti nekome a da to mene ne dotakne, to jos nisam naucila...odnese mi previse energije i jos pola dana vrtim sve to po glavi -.-
uvijek krecem od onoga da se ja ne bih tako ponasala prema nikome pa razbijam glavu s time zasto je on/ona takav i kako je to mogao uciniti..

[riječanka]

Originally Posted by Ezekiel

@riječanka, to ja zelim postici, da ne dozivim emotivno razocaranje....jos uvijek me previse pogodi kad me netko isprovocira ili iznevjeri a kao, uvijek mislim da sam sve vec dozivjela od ljudi...ne volim niti najmanje provokacije ili ponizavanja od strane ljudi koji mi nisu najnaj prijatelji a kamoli kad nekoga tek upoznam - ja sam uvijek iskrena i otvorena a netko na mene ide provokacijom, odmah se povrijedim i to jako bez obzira sto je ta osoba nitko i nista u mom zivotu....ne volim i ne znam vracati nazad te loptice. oprosti i slicno cu reci uvijek pa i kad ne treba, no verbalno se suprostaviti nekome a da to mene ne dotakne, to jos nisam naucila...odnese mi previse energije i jos pola dana vrtim sve to po glavi -.-
uvijek krecem od onoga da se ja ne bih tako ponasala prema nikome pa razbijam glavu s time zasto je on/ona takav i kako je to mogao uciniti..

Znam draga....jedino što ti mogu reći je da ćeš s vremenom i to naučiti. Iskustvo i vijeme. Zanimljivo je i to da kad postigneš ljubav prema sebi....ali doista kada se zavoliš.... nije ti više bitno što ti tko govori. Tada se i verbalno možeš suprostaviti, hladne glave, topla srca, sa smješkom i bez boli.

Jednom ili dva puta najviše....oprostim bezobraštinu. Nakon toga se udaljim. Nemam volje, potrebe, želje dokazivati nekom da radi pogrešno, da me povrijedio, preodgajati nekoga i mazohistički trčati za osobom koja na meni istresa svoje frustracije. Svi mi znamo što se smije a što ne. Ne radi drugom ono što sam ne voliš primiti. Zlatno, jedino i najjače pravilo.

[Ezekiel]

sada sam puno jača, ono prije je bilo nemoguce...pa i forumske prepirke su me znale izbaciti iz takta i opsesivno-kompulzivno mi ostajati u glavi danima...totalno sam bila preosjetljiva i jadna. sada to bude koji sat ako je bilo nesto zesce (real life), maximum jos taj dan dok ne prespavam, sutradan je gotovo...u biti sama sebi kazem da je dosta i to izbacim iz glave..

[riječanka]

Originally Posted by Ezekiel

sada sam puno jača, ono prije je bilo nemoguce...pa i forumske prepirke su me znale izbaciti iz takta i opsesivno-kompulzivno mi ostajati u glavi danima...totalno sam bila preosjetljiva i jadna. sada to bude koji sat ako je bilo nesto zesce (real life), maximum jos taj dan dok ne prespavam, sutradan je gotovo...u biti sama sebi kazem da je dosta i to izbacim iz glave..

Nema čovjeka koji se ne da isprovocirati, koga se ne može razljutiti....sve je to ok. I uvjek će se naći netko, dok si živa, tko će to uspjeti. Ono što se treba postići, samozaštite radi, je to da ta ljutnja što prije prođe i što manje ožiljke ostavi. S vremenom se to što te može naljutiti tako razrijedi da se smiješ u sebi kako si cool i mirna na sve što te snađe. I to je uspjeh. Stvarni uspjeh. Mir....

[Moldercuker]

Originally Posted by Uoo

cistit stvari na ovaj nacin je kao da vozis auto i zaletavas se sa njime stalno po banderama, i onda umjesto da se zapitas malo o svojoj glavi i vozackom umjecu odvezes slupani auto na popravak.. jer auto je kriv sto vise ne vozi :))

neznam jesam uspio docarati.. uglavnom koliko god servisirali taj auto, prosirili cestu, pa cak i pomicali te prokljete bandere i zidove oko ceste.. i dalje ako u glavi "nismo cisti" auto nece ici kuda treba..


cemu popravljat nesto sto uopce nismo mi? identificiramo se.. ee ja sam stipe i imam problema sa time i time.. i PUFLA.. eto te.. tu si stipe.. tu su tvoji problemi.. neka beskonacna svijest je odlucila zrtvovati svoju bozanskost samo da bi "ti" tu dosao ljecit svoje probleme i popravljat ih.. a kad ih popravis kao ujutro kad se probudis iz sna..

nema vise nicega.. jer eventualno stipe ce morati shvatit da nije samo stipe..pa kojeg vraga je onda popravljao stipe ako stipe nema?


mislim mojem stipi to je smjesno..
stoga umjesto da "popravljam" stvari van mene koje "nisu kako treba" iz stipine perspektive.. ja popravljam direktno sofera tako da je majstor prisutan tijekom voznje i zna pokoju banderu i zaobic putem


svijesnost i prisutnost je napredak.. detoksifikacija.. ostalo je samo premjestanje toksina iz jednog ego identiteta u drugi.. koliko god to ljepo postavili i zrihtali i ta identifikacija jednom ce morati puknuti.. a ako se opiremo zivot ce poslati lekciju, pa jos tezu lekciju, i tako ce nas junak stipe vozit po sve guscoj sumi bandera sa sve vise stresa.. barem dok ne priznamo sami sebi tko smo uistinu i pustimo stipu da ide svojim putem..