Koko smo došli do iluzije ne znam, al kad već jesmo postojanje iluzije je normalno. Ne možemo baratati svim činjenicama uvijek i normalno je da živimo u određenoj iluziji, i samo možemo preispitivati s vremena na vrijeme iluziju ili stvarnost. Naše mogućnosti, naša osjetila su ograničena i nemam mogućnost sve znati, sve vidjeti...a i čemu? Da bi bili mirniji. U tom smijeru mirnoća je sigurnost. Očaj, tjeskoba i frustracija su posljedica naše želje za sigurnošću. Kada sam siguran onda sam miran. Nisam onda miran onda samo ne moram razmišljati, a to je lijenost naših zakržljalih umova
jednostavno! više u odgovoru ćeš dobiti kad riješimo pitanje; možeš li ti cijeloga života voljeti samo jednu osobu ??? i biti joj vjeran, i tjelesno i emocionalno???
odgovor na to pitanje ti mogu dati kad mi prođe cijeli život
Koko smo došli do iluzije ne znam, al kad već jesmo postojanje iluzije je normalno. Ne možemo baratati svim činjenicama uvijek i normalno je da živimo u određenoj iluziji, i samo možemo preispitivati s vremena na vrijeme iluziju ili stvarnost. Naše mogućnosti, naša osjetila su ograničena i nemam mogućnost sve znati, sve vidjeti...a i čemu? Da bi bili mirniji. U tom smijeru mirnoća je sigurnost. Očaj, tjeskoba i frustracija su posljedica naše želje za sigurnošću. Kada sam siguran onda sam miran. Nisam onda miran onda samo ne moram razmišljati, a to je lijenost naših zakržljalih umova
upravo u tome lezi problem..
sto se iluziju samo povremeno preispitiva.. iluzija je zaokupila cjelokupnu nasu paznju..
dio paznje mora ostati konstantno svjestan..
zamisli tu svjesnu paznju kao koncic koji te drzi da te usisivac iluzije ne povuce u mracnu vrecu punu prasine, grinja i ostalih gadosti..
jacaj taj koncic koji te drzi na svijetlu i nedaj da te usisavac identifikacije povuce potpuno, jer ako koncic svijesti pukne i na djelic sekunde u mracnoj vreci punoj govana si..
toliko je jaka identifikacijska "gravitacija" ega na ovoj poljani.. ovo je samo vjezbaliste.. :)
Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.
Ivan 3:16
sto se iluziju samo povremeno preispitiva.. iluzija je zaokupila cjelokupnu nasu paznju..
dio paznje mora ostati konstantno svjestan..
zamisli tu svjesnu paznju kao koncic koji te drzi da te usisivac iluzije ne povuce u mracnu vrecu punu prasine, grinja i ostalih gadosti..
jacaj taj koncic koji te drzi na svijetlu i nedaj da te usisavac identifikacije povuce potpuno, jer ako koncic svijesti pukne i na djelic sekunde u mracnoj vreci punoj govana si..
toliko je jaka identifikacijska "gravitacija" ega na ovoj poljani.. ovo je samo vjezbaliste.. :)
Kako zadržati svjesnost? Kako uspjeti ne ulijeniti um? Rješavanjem križaljki?
Koko smo došli do iluzije ne znam, al kad već jesmo postojanje iluzije je normalno. Ne možemo baratati svim činjenicama uvijek i normalno je da živimo u određenoj iluziji, i samo možemo preispitivati s vremena na vrijeme iluziju ili stvarnost. Naše mogućnosti, naša osjetila su ograničena i nemam mogućnost sve znati, sve vidjeti...a i čemu? Da bi bili mirniji. U tom smijeru mirnoća je sigurnost. Očaj, tjeskoba i frustracija su posljedica naše želje za sigurnošću. Kada sam siguran onda sam miran. Nisam onda miran onda samo ne moram razmišljati, a to je lijenost naših zakržljalih umova
"Iluzija" nije ništa drugo do jednog od načina kako gledamo ono što vidimo. A vele da "svatko gleda na svoj način".
"Lažljivo" značenje je dobila samo zato što mislimo da postoji "prava istina" (koja vrijedi za sve) koju smo izmislili i dodijelili joj osobine koje nam pašu. Naravno...i "prava istina" je jedan od načina kako gledamo ono što vidimo.
"Iluzija" se često trpa u negativan kontekst ali u biti "loša" je koliko i "dobra".
Ako osjećaš da ti određeni način gledanja donosi bol, promijeniš način gledanja na onakav način koji ti donosi ugodu.
Oba načina gledanja su stvarna jer ih doživljavaš...živiš ih.
Svaka imaginacija je "iluzija" jer u suštini ne postoji objektivno mjerilo po kome bi se jasno indentificirala.
Drugim riječima, jedino što može biti istina je SVE što u ovom trenutku percipiramo.
"Iluzija" nije ništa drugo do jednog od načina kako gledamo ono što vidimo. A vele da "svatko gleda na svoj način".
"Lažljivo" značenje je dobila samo zato što mislimo da postoji "prava istina" (koja vrijedi za sve) koju smo izmislili i dodijelili joj osobine koje nam pašu. Naravno...i "prava istina" je jedan od načina kako gledamo ono što vidimo.
"Iluzija" se često trpa u negativan kontekst ali u biti "loša" je koliko i "dobra".
Ako osjećaš da ti određeni način gledanja donosi bol, promijeniš način gledanja na onakav način koji ti donosi ugodu.
Svaka imaginacija je "iluzija" jer u suštini ne postoji objektivno mjerilo po kome bi se jasno indentificirala.
Drugim riječima, jedino što može biti istina je SVE što u ovom trenutku percipiramo.
Pa ne znam baš...istina je istina, a naša percepcija nje nam ne dozvoljava da vidimo je golu onakvu kakva je. Zašto, pa zato što bi htjeli da je nešto drugačije od onoga što je.