Sloboda

[Uoo]

ono sto je u domeni precenjivanja nije ono o cemu pricam.. al kad se spominje.. da kazem..
postoji ono sto ego zove i procjenjuje slobodom.. a um ili ego pod time podrazumijeva mogucnost realizacije onoga sto smatra svojim pravom ili potrebom..

i postoji sloboda od ega.. ali pod slobodom od ega ne mislim na negiranje dijela svoje osobnosti ili slobodu od onog karakternog ocrtavanja koje zovemo egoizam i cesto se brka sa samim egom tj onime sto ego jest..

vec mislim na slobodu esencije naseg bica od ega.. a ego tu podrazumijeva sve sto jest..samu materijalnost, energetiku i svekoliku opipljivost na svim razinama svega sto jest..

ono u cemu se ocrtava sve sto jest.. sloboda jest.. i ono sto mi jesmo sloboda je

[chameleon]

Originally Posted by DeteSvetla6

Tako precenjena...ali ljudska rasa je sklona vekovnom precenjivanju svega i svačega...

Ljudska rasa nije ni došla do zaključka šta je to sloboda.
Kada jedni imaju previše slobode, pored njih i drugi ispaštaju.
Onda dođe nekakav autoritet kojemu smo dali ovlast da (u najboljem slučaju) uspostavi ravnotežu pa ograniči jednima a drugima malo da više.

Kako god okreneš, sve ima svoje posljedice pa onda gledaš kako ćeš djelovat a da posljedice budu onakve kakve misliš da će ti odgovarat.

Ali...slatko je maštati o jednoj drugačijoj planeti zemlji gdje svi ljudi rade što god im padne na pamet i svaki put stigne bombon za nagradu.

[simona]

Najbolji smo kad radimo ono u čemu smo najbolji

Zamislimo listu svojih talenata, osobina u kojima smo jaki, vještina na koje smo ponosni. Netko je odličan govornik, a netko sjajno priča viceve. Netko lako uspostavlja kontakt s nepoznatom osobom, a netko tečno govori strane jezike. Netko dobro pleše, zna crtati, skladati glazbu, efikasno neverbalno komunicira, a netko ima estetskog dara, odličan je polemičar ili sjajno kuha.

Netko briljantno vodi sastanke, a netko radi sjajne zapisnike. Netko ima savršeni sluh, a netko je vrlo strpljiv i zna ljudima objasniti i najteži problem. Netko je silno fizički izdržljiv, a netko pedantan i temeljit do sitničavosti. Netko je brz u logičkom razmišljanju, a netko je beskonačno kreativan u svemu što radi…

Razmislite o sebi i pokušajte napraviti top listu vaših deset najvećih osobnih talenata. Kad ste ih utvrdili, zapitajte se: „Koliko od njih svakodnevno koristim u životu i na poslu?“.

Ako je odgovor između sedam i deset, onda vam treba zavidjeti jer ste sretni i zadovoljni svojim životom i poslom. Ako je odgovor ispod pet, onda vas treba žaliti, jer svakog dana žurite pobjeći s radnog mjesta, ali se vjerojatno ne osjećate dobro niti kod kuće.

Zašto takvi ljudi nemaju razloga biti zadovoljni svojim managerskim životom? Zato jer ne rade ono u čemu su najbolji, već svoje vrijeme troše na stvari u kojima nisu toliko dobri. Umjesto da se svakodnevno osjećaju kao heroj i ekspert, stavljeni su u položaj da se doživljavaju kao prosjek i promašaj. A tako će ih vidjeti i okolina.

Nema „savršenih ljudi“

Svaki je pojedinac zbir različitih sposobnosti, znanja, talenata i vještina. S druge strane, obavljanje svakog posla traži određene sposobnosti, znanja, talente i vještine.

Važno je znati da nema „savršenih ljudi“, idealnih za svaki posao. Isto tako u načelu nema sposobnosti, talenata, znanja i vještina koje su dobre same po sebi, već je nešto „dobra“ sposobnost ako je u skladu s potrebom zadatka koji valja obaviti. Na primjer, pedantnost, temeljitost i discipliniranost kombinacija je vrlina koja je idealna za šefa računovodstva i bankarskog službenika, ali će biti loša za pjesnika ili kreativnog direktora marketinške agencije. Dakle, uspjeh svakoga od nas, a posebno „šefova“, temelji se na znanju, vještinama i osobnosti.





Cijeli članak pročitajte u novom časopisu Direktor, ožujak 2012., broj 3, str. 12-13
Autor: prof. dr. sc. Velimir Srića






http://www.poslovni-savjetnik.com/ma...u-smo-najbolji

Simona, odličan tekstić.
Priznajem, baš ne preferiram Sriću, jer sam u njegovim knjigama naišla na američke finte i imam dojam da prodaje toplu vodu.

Međutim, ovo što veli je bitno.
Ljudi često pričaju o samopouzdanju i put kojim se do njega stiže definiraju potpuno krivo - kroz prizmu samozavaravanja i tješenja.
"Nema veze ako nisam ovo ili ono/ne mogu ovo ili ono/ne usudim se ovo ili ono, ja sam ionako zadovoljan sobom".
Izjava "budi zadovoljan onim što jesi" je klišej, ako iza nje ne stoji "iskustvo".

Samopouzdanje se gradi kroz uspijeh, stalne pokušaje i usavršavanje i iskustvo.
A najlakše ćemo uspijeti u onome u čemu smo zbilja dobri... život u kojem ne iskoristimo afinitete koje imamo može se nazvati potraćenim životom.

[naftali]

Originally Posted by simona

Najbolji smo kad radimo ono u čemu smo najbolji

a što ako činimo ono u čemu smo najbolji i u skladu je sa normativima te struke , ali u nekim ljudima prouzročuje negativne emocije i nerazumijevanje?

[teemo]

Originally Posted by naftali

[/b]


a što ako činimo ono u čemu smo najbolji i u skladu je sa normativima te struke , ali u nekim ljudima prouzročuje negativne emocije i nerazumijevanje?

Osim sto je to njihova juha i njihovo dvoriste ja se
tada zapitam a zasto mi to smeta , kakve to veze ima sa mnom ?
Zelja da se svima dopadnem, da me svi vole.... , ili jednostavno kakvu emociju to izaziva u meni. Odgovor stize u pravilu iz neocekivanih smjerova. ali jako poznatih.

Originally Posted by naftali

[/b]


a što ako činimo ono u čemu smo najbolji i u skladu je sa normativima te struke , ali u nekim ljudima prouzročuje negativne emocije i nerazumijevanje?

Naftali, ja se obično zapitam što meni ti ljudi predstavljaju. Ukoliko se radi o meni bliskim ljudima, preispitujem se do besvjesti da pronađem rješenje, a ako mi nisu bliski... onda mi je njihovo mišljenje ionak nebitno.

Originally Posted by chameleon

Što je šira svijest to je manje želja i potreba.

Neznam kako mi je ovo promaklo.

Ima istine u tome, idealno stanje duha bi uključivalo samo zadovoljstvo onim što je.

Brijem da je takav zaključak samo utješna nagrada i sputavanje samih sebe da iskusimo život u više segmenata koji su nam dostupni. Svaka želja ima potencijal ostvarivosti.

Čemu se ograničiti samo na "idealno stanje duha".. tu smo ionako samo u prolazu, a duh već jesmo.

[Eorlan]

He he, utješna nagrada. Nije ni čudo što je tako catchy kad sadrži dvije kategorije kojima se uobičajena svijest zabavlja. Utjeha i nagrada... ništa od toga nema značenja u "idealnom stanju duha". Koje ne postoji kao nešto apsolutno. A sve i da postoji nekome tko se "nalazi" u njemu nebi imalo nikakva značenja. Ne znam koliko smisla ima ovo što pišem...

U biti to stanje je neizrecivo. Jer ono što kažeš, to nije to. Riječi ti mogu objasniti "put" da tako kažem, ali ne mogu te odvesti tamo. Mislim, to je najjednostavnija stvar, ali što god da kažeš o tome nema nikakva smisla.

[naftali]

Originally Posted by lucy

Naftali, ja se obično zapitam što meni ti ljudi predstavljaju. Ukoliko se radi o meni bliskim ljudima, preispitujem se do besvjesti da pronađem rješenje, a ako mi nisu bliski... onda mi je njihovo mišljenje ionak nebitno.

i ja volim i želim naći rješenje.....