Sloboda

[DeteSvetla6]

Originally Posted by Uoo

jebiga.. dok god nam je nosilac poruke u fokusu paznje propustamo samu poruku.. ego i tijelo nam je posljedica proslih iskustava.. istina.. no proslo iskustvo koje sacinjava materijalno manifestnu formu naseg izrazaja u obliku nas ne iskljucuje nuzno od onoga sto je sada, tj beskonacnog potencijala mogucnosti..

ljude gledamo na onoliko otvoren nacin koliko smo i sami svijesni.. ako gledamo samo ljusturu i predstavu oblika, pa na temelju toga donosimo zakljucak o samoj poruci koja je bezvremena onda ipak pjesnik je bio sudjen ali nije bio shvacen..

zato ja npr naftali kazem da je ona za mene bozansko predivno i savrseno bice.. uistinu to misleci od srca.. jer ja to vidim u njoj..

bez obzira sto se istodobno na ego razini sporazumijevamo u neku drugu svrhu.. ovo drugo postoji simultano sa time..

nasa prica na ego razini je kao da komuniciraju 2 lista sa istog stabla.. i pojasnjavamo jedno drugome sto vidimo i kako dozivljavamo svoju okolinu..

samo uz to ja pokusavam reci da je u nasem korjenu peteljka.. koja nas povezuje sa ostatkom stabla.. to je kuda uvire nasa zivotna sila.. direktna informacija o tome sto se desava u ostatku postojanja (stabla)... ista svijesnost prozima cijelo stablo.. svaki list na njemu.. svaku granu.. stablo sebe ne vidi kao izdvojeno.. evo ovo mi je list jedan list drugi..korjen.. grana.. stablo se vidi cjelovito.. bez prosudjivanja o djelovima.. list je taj koji se moze vidjeti izdvojeno iz cjeline.. ali to je samo san oblika izdvojenog iz cjeline.. a svijesnost stabla je uvijek dostupna i slobodna da se opet ugleda kao cjelovito beskonacno bice..

jedino sto stoji na putu uviranju te cjelovite svijesnosti je identifikacija iskljucivo i samo sa odredjenim osjetilnim funkcionalnostima odredjenog manifestnog oblika.. tzv fragmentacija paznje u odredjene fokusne tocke zatvaranjem svijesnosti u prostoriju nacinjenu od zrcala koja tvori impuls.. frekventivni impuls.. koji magnetizira i fokusira paznju poput zrcala vracajuci ju uvjek natrag na oblik sacinjen od opipljivih fenomena..

fenomen je opipljiv jedino ako u sebi sadrzi suprotnost sebi samome na kojemu se moze ocrtati kao ono sto jeste.. stoga sada vec postoji dvoje.. bez toga izrazaj svijesti u obliku ogranicene informacije i komunikacije nebi bio moguc..

ne isključuje nas, ali nas nekad tako patosira da moramo posle početno s štakama da se krećemo DX dok opet ne prohodamo s tim punim mogućnostima...

i pesnikinja je bila neshvaćena i toliko puta osudjena )))":

i ja nekad videh svašta...ali ne želim suditi po pikselima DX

užasno prožimanje...

oduvek sam to zvala instinkt...onaj iskonski "animalni" deo nas <3

ah toliko njih je identificirano, sa statusom, poreklom, nacijom, verom, fizičkim izgledom, porodicom, pa i samim hormonima...i feromonima DX može li se protiv identifikacije?


zašto samo suprotnost...št ako sličnost sličnost ocrtava iskrenije?

[Eorlan]

Zar nismo slični?

Mogli bismo reći da je svaka osoba drukčija, što i jeste, ali ta njena različitost je samo stvar perspektive, položaja u krošnji

Kažeš vidiš pixele, računalo, ljude, cvijeće, oblake... gdje je tu linija koja nas djeli? Jeli to domet našeg pogleda, sluha, jeli naša koža granica nas i svijeta? Što smo mi? Definirajući sebe stvaraš svoj oblak osobnosti i to je ono što te odvaja. A tu možeš uključiti doista svašta.

Shvati sebe onakraj misli i djela i vidjet ćeš da je odvojenost iluzija. Ne postoji nešto/ništa što bi bilo odvojeno.

Originally Posted by Eorlan

O da, silno sam uvrjeđen i povrijeđen, kljukam se antidepresivima čitav dan

Kao neobrazovani kvazifilozof imam visoke zahtjeve prema svojim sugovornicima.

Što se tiče neozbiljnosti i igranja nema u tome ništa loše, samo imam dojam (moguće posve pogrešan) da shvaćaš ono što govorim kao prenemaganje. A ne možeš uhvatiti bit iznesenog ako ti na putu stoji slika mene kao nekvalificiranog kvazifilozofa s potrebom za intenzivnim i ozbiljnim razgovorima u kojima će lječiti tko zna kakve komplekse

Za ove postove nema razloga, bar ne nekog "osobnog". Ako baš želiš možeš si to predočiti kao evolucijski impuls. Kada pripadnik neke vrste otkrije mehanizam/prilagodbu/rješenje neke vrste prirodno je da će htjeti upoznati i druge pripadnike te vrste s tim otkrićem kako bi kao vrsta bili uspješniji. Ovdje sam samo majmun koji opisuje pecanje termita

Ne vidim povoda za cinizam u prvoj rečenici... je li to animozitet prema meni? Btw. ni za to ne nalazim povoda...

Da, shvatila sam to kao prenemaganje isprve, sada kada si to lijepo objasnio, shvaćam to drugačije.

[Eorlan]

Originally Posted by lucy

Ne vidim povoda za cinizam u prvoj rečenici... je li to animozitet prema meni? Btw. ni za to ne nalazim povoda...

Da, shvatila sam to kao prenemaganje isprve, sada kada si to lijepo objasnio, shvaćam to drugačije.

O bože... opet meni, moje, ti i tvoje... i između nas riječi poput bodljikave žice... ne dojadi ti to nikad?

Čega se bojiš? Možeš li bar načelno prihvatiti našu ravnopravnost?

Imaš osjećaj da pokušavam nametnuti nešto svoje ovdje... shvaćam te, otpor je prirodan. No umjesto da ganjaš fantome u ovoj našoj maloj opernoj drami zar nebi radije došla do dna nečega? Opipala nešto stvarno? Znam kako zvuči ono što govorim i da sam netko drugi i slušam se vjerojatno bih poželio ispljuskati govornika... jer zvuči kao rušenje "mog" svijeta. Braniti se sasvim je prirodna reakcija. No život ne mora biti borba... ima tu još mnogo opcija

Originally Posted by Eorlan

O bože... opet meni, moje, ti i tvoje... i između nas riječi poput bodljikave žice... ne dojadi ti to nikad?

Čega se bojiš? Možeš li bar načelno prihvatiti našu ravnopravnost?

Imaš osjećaj da pokušavam nametnuti nešto svoje ovdje... shvaćam te, otpor je prirodan. No umjesto da ganjaš fantome u ovoj našoj maloj opernoj drami zar nebi radije došla do dna nečega? Opipala nešto stvarno? Znam kako zvuči ono što govorim i da sam netko drugi i slušam se vjerojatno bih poželio ispljuskati govornika... jer zvuči kao rušenje "mog" svijeta. Braniti se sasvim je prirodna reakcija. No život ne mora biti borba... ima tu još mnogo opcija

Originally Posted by lucy

Ne vidim povoda za cinizam u prvoj rečenici... je li to animozitet prema meni? Btw. ni za to ne nalazim povoda...

Umjesto ovoga sam htjela reči, da je ok, sve dok ne režeš žile , ali nisam bila ziher da iz toga nećeš izvuči još koji argument za teatraliziranje.

Mislim da sam ti s ovim dolje sve rekla u prošlom postu, nema tu baš bodljikave žice, niti želim da je bude, a na ostatak "prispodobe" sam se baš od srca nasmijala (i još se smijem ), jbg. opće ne kužim d pojnt.

Originally Posted by lucy

Da, shvatila sam to kao prenemaganje isprve, sada kada si to lijepo objasnio, shvaćam to drugačije.

Zapravo se ne sjećam gdje se je stalo s raspravom o slobodi.

Ovo nije upućeno tebi osobno, Eorlan, nego je potencijalno "štof" za daljnju raspravu.

"Neki biraju sudbinu, drugi je slijede."
Što mislite o tome?

[Eorlan]

Originally Posted by lucy

Umjesto ovoga sam htjela reči, da je ok, sve dok ne režeš žile , ali nisam bila ziher da iz toga nećeš izvuči još koji argument za teatraliziranje.

Mislim da sam ti s ovim dolje sve rekla u prošlom postu, nema tu baš bodljikave žice, niti želim da je bude, a na ostatak "prispodobe" sam se baš od srca nasmijala (i još se smijem ), jbg. opće ne kužim d pojnt.

Evo, već režem žile i to tupim žiletom, ne mogu više podnjeti ovakvo zezanje i napraviti ću divnu scenografiju krvavim kapljicama

Ne vidim kako tu možeš vidjeti išta osim komedije Kad smo već skrenuli u te vode možemo se bar nasmijati.

Point ponavljam u raznim varijacijama gdje god napišem nešto u ovim podforumima. Jer duhovnost i religija ostaju samo špekulacije dok ne skužiš prirodu špekulanta. Dakle uma. Dakle pokušavam prenjeti, opisati i približiti direktno iskustvo. Kad možete sami za sebe vidjeti sintezu i pojedine elemente vlastitog bića te njihovu povezanost i međuodnos onda shvaćate i sve što postane dijelom vašeg iskustva. Kada nemate razloge i težnje možete doista bistro razmišljati. Eto to bi bio kratak sažetak.

Originally Posted by lucy

Zapravo se ne sjećam gdje se je stalo s raspravom o slobodi.

Ovo nije upućeno tebi osobno, Eorlan, nego je potencijalno "štof" za daljnju raspravu.

"Neki biraju sudbinu, drugi je slijede."
Što mislite o tome?

Mislim da su i jedni i drugi jako dragi ljudi

Ne postoji ni biranje ni sljeđenje sudbine dok ne razumijete što to znači. Biranje na osnovu osobnih težnji je jednako sljeđenju jer i težnje su oblikovane prošlošću. Sljeđenje sudbine je također uvjetovano ovim ili onim stavom. Za mene osobno sudbina ili "plan" ništa ne znače. Tu sam gdje jesam. Nemam što birati ili sljediti. Sve je već ostvareno i postoji u neprestanom procesu daljnje realizacije. Ja sam tu samo list na vjetru.

[Arwen]

Originally Posted by Eorlan

dok ne skužiš prirodu špekulanta. Dakle uma. . Kad možete sami za sebe vidjeti sintezu i pojedine elemente vlastitog bića te njihovu povezanost i međuodnos onda shvaćate i sve što postane dijelom vašeg iskustva. Kada nemate razloge i težnje možete doista bistro razmišljati. Eto to bi bio kratak sažetak.

Iako se s većinom slažem, ovdje bih ja osobno dodala još i onu 'kada sretnete Budu na cesti, ubijte ga'. Ili bar ostavite neke stvari otvorene..
Jer, Tko skuži prirodu špekulanta? Dijeli li um um, tj.sebe i kaže da je jedan dio skužio drugi...

[Eorlan]

Originally Posted by Arwen

Iako se s većinom slažem, ovdje bih ja osobno dodala još i onu 'kada sretnete Budu na cesti, ubijte ga'. Ili bar ostavite neke stvari otvorene..
Jer, Tko skuži prirodu špekulanta? Dijeli li um um, tj.sebe i kaže da je jedan dio skužio drugi...

Aha, sve i jeste uvijek otvoreno i u neprestanoj interakciji.

Pa kada se dogodi sinteza jednostavno vidiš što činiš. Vidiš da si um ti, da su misli ti i sve unutar dometa tvoje percepcije si ti. Ali ne ti u smislu osobnosti već prisutnosti. Nemoj se hvatati za izraz jer nije potrebno. Jednostavno vidiš granice tj. privid granica. I kada se zagledaš u mjesto gdje su nekoć bile želje i snovi više nema ničega

Originally Posted by Eorlan

Evo, već režem žile i to tupim žiletom, ne mogu više podnjeti ovakvo zezanje i napraviti ću divnu scenografiju krvavim kapljicama

Ne vidim kako tu možeš vidjeti išta osim komedije Kad smo već skrenuli u te vode možemo se bar nasmijati.

Kada vrisneš, neka bude pred ogledalom. Kapljice krvi na ogledalu su čista umjetnost (isprobano doduše crvenom tintom ). Ima li većeg teatraliziranja od umiranja in da nejm of art??

Originally Posted by Eorlan

Point ponavljam u raznim varijacijama gdje god napišem nešto u ovim podforumima. Jer duhovnost i religija ostaju samo špekulacije dok ne skužiš prirodu špekulanta. Dakle uma. Dakle pokušavam prenjeti, opisati i približiti direktno iskustvo. Kad možete sami za sebe vidjeti sintezu i pojedine elemente vlastitog bića te njihovu povezanost i međuodnos onda shvaćate i sve što postane dijelom vašeg iskustva. Kada nemate razloge i težnje možete doista bistro razmišljati. Eto to bi bio kratak sažetak.

Slažem se. Što se tiče takvog razmišljanja - sve pet, no što se tiče takvog pisanja, nije mi drago i osobno ga ne preferiram... jer često zaključa dobar topic i potencijalnu daljnu raspravu (koja je uvijek špekulativna). Znaš ono.. smart ass i tak to.

Originally Posted by Eorlan

Mislim da su i jedni i drugi jako dragi ljudi

Ne postoji ni biranje ni sljeđenje sudbine dok ne razumijete što to znači. Biranje na osnovu osobnih težnji je jednako sljeđenju jer i težnje su oblikovane prošlošću. Sljeđenje sudbine je također uvjetovano ovim ili onim stavom. Za mene osobno sudbina ili "plan" ništa ne znače. Tu sam gdje jesam. Nemam što birati ili sljediti. Sve je već ostvareno i postoji u neprestanom procesu daljnje realizacije. Ja sam tu samo list na vjetru.

Da. I stvarnost je iluzija, ali jako, jako uporna iluzija koja se ne miče, bez obzira što mi znamo za "obmanu".

U sklopu sociološke studije, čitala sam o iskustvu dviju žena koje su bile zaposlene u velikom poduzeću (mislim da se je radilo o Jugoplastici, no nisam ziher).
Radile su uredski posao, bile su otprilike iste dobi, obje iz srednjeg staleža i skupile su otprilike isti staž.
Prva je rekla da joj je posao tamo bio izuzetno stresan, kolege je opisala kao svadljive i tračljive, nadređene kao nemilosrdne, nove ljude koje je trebala obučavati kao neozbiljne i nezahvalne.
Priča druge žene je skroz drugačija, ispočetka joj je bilo stresno jer je atmosfera bila napeta, no, trudila se je oko ljudi i sklopila je predivna prijateljstva, trudila se je oko posla i stekla je naklonost nadređenih, nove ljude koje je podučavala poslu opisala je kao vesele i zabavne, a cijeli svoj staž u poduzeću kao najljepše doba svog života.

Iste okolnosti, a dvije različite priče...

Prva žena je slijedila svoju sudbinu i ostala na mrtvoj točci svog dolaska, druga je odabrala trud koji se je isplatio.

[Eorlan]

Originally Posted by lucy

Slažem se. Što se tiče takvog razmišljanja - sve pet, no što se tiče takvog pisanja, nije mi drago i osobno ga ne preferiram... jer često zaključa dobar topic i potencijalnu daljnu raspravu (koja je uvijek špekulativna). Znaš ono.. smart ass i tak to.

Iz tvoje perspektive ovo što pišem izgleda kao špekulacija zar ne?

Imaš puno toga o čemu možeš razmišljati. Ono što u raspravi ove vrste možeš je postaviti pitanja koja izviru iz tebe. Tricky part je ne izmišljati odgovor već doživjeti proces pitanja, proces onoga o čemu se pita. I sama vidjeti o čemu se radi.

Jezik je nedostatan kao i um. Dakle rasprava može biti 1000 stranica duga bez da nešto riješiš. No ako iskreno tražiš istinu negdje u tih 1000 stranica naći ćeš nekakav "switch button"

Originally Posted by lucy

Da. I stvarnost je iluzija, ali jako, jako uporna iluzija koja se ne miče, bez obzira što mi znamo za "obmanu".

U sklopu sociološke studije, čitala sam o iskustvu dviju žena koje su bile zaposlene u velikom poduzeću (mislim da se je radilo o Jugoplastici, no nisam ziher).
Radile su uredski posao, bile su otprilike iste dobi, obje iz srednjeg staleža i skupile su otprilike isti staž.
Prva je rekla da joj je posao tamo bio izuzetno stresan, kolege je opisala kao svadljive i tračljive, nadređene kao nemilosrdne, nove ljude koje je trebala obučavati kao neozbiljne i nezahvalne.
Priča druge žene je skroz drugačija, ispočetka joj je bilo stresno jer je atmosfera bila napeta, no, trudila se je oko ljudi i sklopila je predivna prijateljstva, trudila se je oko posla i stekla je naklonost nadređenih, nove ljude koje je podučavala poslu opisala je kao vesele i zabavne, a cijeli svoj staž u poduzeću kao najljepše doba svog života.

Iste okolnosti, a dvije različite priče...

Prva žena je slijedila svoju sudbinu i ostala na mrtvoj točci svog dolaska, druga je odabrala trud koji se je isplatio.

Aha, jeste. Što je više guraš u stranu to se više nameće

Priče su različite jer su osobe različite. A kao osobe su se formirale davno prije zaposlenja ondje. Prva se također trudila. Ali u drugom smjeru...