Ovo je diskusija na temu Biti rob iliti robovanje u podforumu Duhovnost Citat: Originally Posted by chameleon "Tvoja" slika o raciu, umu, indentitetu ...
"Tvoja" slika o raciu, umu, indentitetu i mentalnom sklopu je znak "bolesti".
"Bolestan" čovjek ima nešto protiv uma, indentiteta i mentalnog sklopa. Bolestan čovjek zamjera svojo ruci i nozi što ne rade ono što je on zamislio.
nije mi jasno, zašto bi čovjek bio bolestan, ukoliko počne uviđati da su mu identitet i mentalni sklop nešto nametnuto i uvjetovano sustavom?
da li um zbilja radi svoj posao kada se identificira s nametnutim programima?
rekao bih da su to pitanja osobe koja se budi i namjerava krenuti putem ozdravljenja, i zato ću ponoviti Krishnamurtijeve riječi: biti dobro usklađen s bolesnim društvom nije nikakvo mjerilo zdravlja...
identitet i mentalni sklop koji uvjetuje takvo društvo, i s kojima se um identificira su također bolesni...
nije mi jasno, zašto bi čovjek bio bolestan, ukoliko počne uviđati da su mu identitet i mentalni sklop nešto nametnuto i uvjetovano sustavom?
da li um zbilja radi svoj posao kada se identificira s nametnutim programima?
rekao bih da su to pitanja osobe koja se budi i namjerava krenuti putem ozdravljenja, i zato ću ponoviti Krishnamurtijeve riječi: biti dobro usklađen s bolesnim društvom nije nikakva mjera zdravlja...
identitet i mentalni sklop koji uvjetuje takvo društvo, i s kojima se um identificira su također bolesni...
...obično kad čovjek uvidi da mu je identitet i mentalni sklop nametnut onda se ne osjeća dobro..... ne prihvaća samog sebe..... osjeća se jadno....bolesno........ traži pomoć, traži izlaz iz tog stanja..... ja tu vidim vezu tog stanja i bolesti..... ne bi rekla da je to neka posebno označena i klasificirana bolest.....
....problem je nastao usvajanjem identiteta..... zašto je osoba usvojila taj identitet i mentalni sklop..... da se odmah razvijala slobodno i da nije pristajala na nametnute sklopove ne bi u njih ni upala....
.... mislim da nikad nije kasno otrgnuti se iz takvih sklopova koje osjećamo nametnutima, ali u Krishnamurtijevim riječima mnogi će naći i opravdanje za nečinjenje..... razlog da dozvole da njihov razvoj ode u smjeru koji i za njih nije zdrav..........da piju, pa se drogiraju, da ne rade.... interesantno je da većina njih na kraju opet traži pomoć od onih koje su ranije "optužili" da su im nametnuli identitet, mentalni sklop.....
mislim da nikad nije kasno otrgnuti se iz takvih sklopova koje osjećamo nametnutima, ali u Krishnamurtijevim riječima mnogi će naći i opravdanje za nečinjenje..... razlog da dozvole da njihov razvoj ode u smjeru koji i za njih nije zdrav..........da piju, pa se drogiraju, da ne rade...
naravno, Krishnamurtijeve riječi će svako doživjeti kroz filter svog uma, mentalnog sklopa, identiteta...i priči nikada kraja
ne bih rekao da je to Krishnamurtijev problem ;))
ali je zato uvijek problem kada neko govori iz jednog stanja bića, a drugi, koji ga sluša nije u tom stanju...
riječi se daju svakako protumačiti i tu je glavni "krivac" upravo uvjetovani um, pun koncepata...
Citat:
Originally Posted by persona
. interesantno je da većina njih na kraju opet traži pomoć od onih koje su ranije "optužili" da su im nametnuli identitet, mentalni sklop.....
pa naravno, kada nam je najteže, uvijek se vraćamo mami
ono jedinstveno, ali i univerzalno u čovjeku......samosvijest...Kao o onome tko je utemeljen nečim vječnim u sebi.
To vječno nam je dostupno vidljivošću jer smo u takvom položaju.
Mi ne možemo živjeti apstrakciju niti istinu na čist način.
Identitet je dio puta koja vodi prema ispunjenju.
Moje osobni stav:
istinski identitet čovjeka je stupanj participacije u slici Boga koja nam je darovana.....
Svaki drugi identitet je analogan..ili relativan u odnosu na ovaj gore...I kada čovjek postane toga svjestan, nikakvih praktičnih problema uglavnom, nema.
Reći za identitet da je bolest, meni predstavlja totalnu degradaciju čovjeka....
Savršeno naftali.
Naravno, identitet može biti nezdrav i poremećen, ali to je posebna kategorija, jer čovek bez identiteta, nije čovek, već figura.......
kada kažem identitet, onda mislim na na nešto što se s nečim identificiralo...i to bi bio jedan lažni identitet...svejedno mi je da li je to identifikacija sa nečijom nametnutom slikom, npr. slikom nečega što bi trebalo predstavljati boga ili bilo što slično...
prema tome, iskreno se nadam da postoji nešto što bi se zvalo istinskim identitetom...nešto što jeste i što će uvijek biti...čini mi se da si na to mislila, ali ostaje činjenica da je za nas to i dalje samo koncept...
da je u pitanju pravi identitet, onda ne bi mogli drukčije, nego živjeti po njemu, kroz njega, jer bi za nas takvo stanje svijesti bilo neodvojivo od načina života...
nestalo bi grča, borbe, jer bi bili u skladu sa samim sobom...
možeš to za sebe reći?
da li mi živimo onda kroz jedan stvarni, istinski identitet, ili smo življeni kroz kopije nametnutih koncepata, obrazaca?
zar današnji, moderni čovjek nije degradirano biće?
ovo je jako generalna rečenica koju ne uspijevam spojiti sa nečim konkretnim...
Ako je pjesnički izraz, onda je u redu..ali, "moderan" čovjek je degradiran koliko i onaj u bilo kojem vremenu...(to je moje mišljenje)
Jer svako vrijeme nosi svoje degradacije...koje uvijek na koncu, čekaju na osobni pristanak, a ono je mjerilo "sreće" čovjeka.