Biti vjeran (ljubljenoj) osobi + voljeti sebe?

[Jesam]

Originally Posted by imagine

Odlično!

Da, to su zamke romantične ljubavi i međupartnerskih odnosa, svima nam itekako dobro poznate.

S obzirom da i predobro prepoznajem sva navedena ponašanja i da mi je čitava ta igra oko partnerstva vrlo transparentna, nisam više u stanju biti s nekim u takvoj vezi i ostat ću sama sve dok ne naiđem na osobu koja je na istoj razini svijesti i razumijevanja s kojom bi sve te igrice bile nepotrebne.

Kako sumnjam da ću takvu osobu naći za ove inkarnacije, sasvim sam sretna i zadovoljna ovako i spremna ostatak života provesti "sama". Na kompromise ne mogu pristati, ne zato što ne želim, nego zato što se svaka stanica mojeg bića protiv toga buni.

Živim u ljubavi iz dana u dan, imam je zaista u izobilju i ništa mi ne fali.

[simona]

Originally Posted by naftali

S istinom treba nježno......jer je u svojoj suštini neodvojiva od ljubavi i vjernosti. (ljubavi prema dobru i vjernosti tom dobru)

Kako dobro. Zbog te 'nježnosti' masa ljudi tavori cijeli život u istom zapećku, nadajući se i čekajući, ...u vremenu. Jer, istina je tu, uvijek prisutna, nije je potrebno tražiti, već se samo zagledati u sebe i reći je, naglas ako treba, da nas oslobodi od vremena.

'Istina boli' je mudra stara izreka. Svatko treba istražiti za sebe, zašto.

[simona]

Originally Posted by Jesam

Kako sumnjam da ću takvu osobu naći za ove inkarnacije, sasvim sam sretna i zadovoljna ovako i spremna ostatak života provesti "sama".

Ova sumnja bi mogla biti perfidno miniranje teritorija, kao zapreka i otpor da takvu osobu doista i nađeš, da je pustiš u svoj život.

Originally Posted by Jesam

Na kompromise ne mogu pristati, ne zato što ne želim, nego zato što se svaka stanica mojeg bića protiv toga buni.

[Jesam]

Originally Posted by simona

Ova sumnja bi mogla biti perfidno miniranje teritorija, kao zapreka i otpor da takvu osobu doista i nađeš, da je pustiš u svoj život.

A mogla bi. No, mislim da je to progovorila moja sušta bikovska racionalnost koja kaže da smo na nekom prilično velikom uzorku utvrdili odsutnost takve svjesnosti u mužjaka iste vrste i dobi, te je stoga za očekivati, s obzirom na nekoliko faktora koji dodatno utječu na čitavu jednadžbu (dob, kratak fitilj, udaljenost od civilizacije, zadovoljstvo postejećim stanjem ...), da je malena vjerojatnost da se takva osoba pojavi u mom mikrokozmosu.

No, čuda se svakako dešavaju i ja u čuda vjerujem.

Kada budem spremna i svemir će biti spreman.

[frust]

Originally Posted by Jesam

Kada budem spremna i svemir će biti spreman.

Znači, suština je da nisi spremna.Prvi korak je postati toga svestan, drugi razumeti zašto, a treći, uz uložen trud postati spreman.

[Jesam]

Originally Posted by frust

Znaèi, suština je da nisi spremna.Prvi korak je postati toga svestan, drugi razumeti zašto, a treæi, uz uložen trud postati spreman.

Dakako, iliti "indeed".

Nisam spremna - još. A znam i zašto nisam spremna. Bit će zato što mi je predobro ovako pa mi se nekako ne kvari dojam...

Kad se samo prisjetim "nuspojava" jedne veze, mam mi mrakač padne na oko.

Jest da ima i nekih prednosti ali one se uglavnom svode na to da mi ima tko pokosit travu i napravit nešto što se meni inače ne da, ili popit pivce na terasi. A s obzirom da se i to može riješiti ako imaš nofce i moš' platit nekom da to napravi, onda ja nekak više mantram za nofce. To mi je jednostavnije. Čist račun, duga ljubaf!

Što se pivca tiče, pozovem suseda ili već nekog zahaklam.

[Siouxi]

Originally Posted by alison

Upravo sam shvatila DA imam problem....

Kod mene je priča slično počela, ali bojim se da ima kraj kojeg nisam očekivala ni pod razno.
Naime, bila sam uvjerena da ću brak održati samoodricanjem i beskrajnom ljubavi...
Ipak nije baš sve tako jednostavno.

Nasukala sam se samo zato jer sam svog muža voljela više nego sebe i uvjerila ga da je on Taj, da je On neko i nešto, da je on sunce oko kojeg se okrećem...svojim sam ponašanjem pokazivala da je to tako i sebe dovodila u sve podčinjeniji položaj..
Jednom sam otvorila oči i ugledala osobu koja ne samo da ne zaslužuje moju bezgraničnu ljubav, nego ne zaslužuje ni poštovanje osim onog minimalnog što ga zaslužuje dugogodišnji partner s kojim sam stekla materijalno i izgubila duhovno...Jednog sam dana u ogledalu ugledala lice koje je bilo pretužno i napaćeno, lice koje me molilo da nešto učinim ..
Ljubav je nestala...
U toj oslabljenoj "bojišnici" , međuprostoru između ljubavi i indiferentnosti, pojavila se jedna osoba koja mi je ukazala da ima nade za mene. POkazala da još mogu dat životu, da od života još mogu dobiti...
U meni su bure , oluje, nevere emocija, ratovi između razuma i osjećaja,
bitke između navike i želje za promjenom; svađa između utopljenika i spasitelja sa slamkom spasa...
Trenutno sam na sto muka, trenutno sam jednom nogom na odlasku a drugom na pragu u očekivanju "slijedećeg" vlaka a znam da nemam drugu šansu osim ove kojom počinjem ispočetka...
Otegotna okolnost mi je što ne radim, nemam rezervni položaj a ne mogu i ne želim ostati u ovom zlatnom kavezu koji čak i nije tako zlatan....
Ne radim, nisam radila jer sam dopustila mužu da me uvjeri da je bolje da stojim doma i budem staromodna kućanica s punom špajzom zimnice, pokrpanim čarapama i snovima skrivenim za neke druge , bez prava na život van stvaranja imanja...
Znam da ću otići, znam da će to biti brzo, ali ne znam kako se nositi sa strahom koji me muči. A muči me usporenost, neimaština, jad s kojim ću se suočiti prije ili poslije...
Koja korist da netko ipak vjeruje u mene kad ja ne želim naći novu grbaču ...a vidim i znam, sama mi se podmeće ne bi li me odvukla u kako kaže bolje dane...

[Jesam]

Mila, ne znam kako ćeš ovo shvatiti ali ajde - reći ću tako kako je.

Sve ti je to isti klinac, drugo pakovanje. Kako mi je moja frendica prije X godina jednom rekla nakon što se treći put udala: - Draga moja sve ti se to svede nakon nekog vremena na isto. Da sam to odmah znala ostala bih u prvom braku ili se uopće ne bih udavala - samo sam promijenila tapete, ostalo je sve isto.

Tako da ti je moj savjet da se prvenstveno okreneš sebi i ako odlučiš otići (što uopće ne sporim, ako si nesretna nemaš što razmišljati - samo se prvo zapitaj ne leže li uzroci tvoje nesreće i nezadovoljstva zapravo u tebi samoj), onda idi sama, jer ti tako želiš a ne zato jer te netko vuče za sobom. Razvijaj se, stvori sebi neku egzistenciju, upoznaj sebe, saznaj tko si i što u stvari želiš. Zavoli sebe. Kada to postigneš, kada uspiješ biti sama neko vrijeme i biti sretna i zadovoljna, onda ćeš moći stupiti u novu, zrelu vezu koja te neće na kraju razočarati jer u svakoj ćeš inače tražiti spas. A spasa niti ljubavi nema tamo negdje vani, u drugim ljudima. Oni se nalaze u nama samima, u našem srcu.

[Siouxi]

Znam točno što misliš, zna da je moguće da s vremenom sve postane slično ..
Nemam se namjeru preudavat. Čak ni ne želim neku vezu, ali mi je ova osoba tako dobra, tajko zaljubljena, otvara mi rajska vrata emocijama, otvara mi mjesto puno energije oslobođenih emocija ..
Osjećam se pametna, lijepa, plemenita, osjećam se posebna i rastem od divljenja koje mi ukazuje, od poštovanja postajem dobra i sretna osoba. On je izuzetno inteligentan, duhovniji tip, pun topline, znanja koje primjenjuje i koje mi znači više od metra drva ili rate kredita što je sad trenutno jedino što dobijem u svojoj kući, bez topline i osjećaja. U kući se osjećam prezrena, siromašna, osjećam se jadna i bijedna tako dovedena na rub ponora...
Ova me osoba još uvijek drži na životu.
Nalazim sebe, nije to problem, znam ja da je u meni bio velik dio odgovornosti na ovom stanju u kojem sam sad... Ipak želim otići i ipak želim osjetiti sve ono čemu sam se sve ove godine nadala: strast, igru, radost, veselje u svakoj situaciji...
Kod mene doma je sve otužno, naporno, mučno, mračno...

Što li me još drži ovdje?

[Annabel]

Shvacam te u potpunosti, ali Jesam ima pravo, moraš poraditi na sebi, prije svega.
Probaj pronaci neki poslić, ili nekakav hobby koji te zanima, i koji ce ti donjeti osamostaljenje i zaradu...mozda ti se usput otvore i druga vrata, ili bar malo izađeš iz navike i kolotečine.
Znam da je teško pomiriti se sa činjenicom da stvari ne štimaju, i skupiti hrabrost za odlaskom i promjenom.

a slazem se sa Jesam da prije ili kasnije svaka veza preraste u "naviku", ali ima i puno sretnijih "navika", u kojima i dalje vladaju poštovanje i ljubav.