Ovo je diskusija na temu Biti vjeran (ljubljenoj) osobi + voljeti sebe? u podforumu Duhovnost Citat: Originally Posted by minjabg Ako su bracni partneri stalozeni, slozni, ...
Ako su bracni partneri stalozeni, slozni, razumni ljudi koji su u brak usli sa puno ljubavi, i istinskog postovanja,bez trunke ega koji vristi da nadjaca drugog, da bude ,,vodja'' po svaku cenu,ugrozavajuci drugog-ako je tako, slazem se sa tobom ...Jer samo u takvom braku partneri stvaraju, i uzivaju u stvorenom
Ako je to na snazi u svakom slučaju stvaranje i uživanje je neminovno ...sasvim logičan slijed događaja
Upravo trenuci u kojima brak nije mrak , a egom vlada su smisleni postojanja braka kao neke institucije...
U ostalim slučajevima sve je velika zbrka i zavrzlama za oboje od partnera...
No čini mi se da Sunrise može samo teoretski govoriti o nečemu u čemu nije ili se varam
Isto tako je i sa osobama koje govore o ispravnosti ili kvaliteti roditeljstva a nisu roditelji ,jer osjećaj je jedan u praksi a može biti potpuno suprotan u samom iskustvu i spoznaji bilo čega
pa uvijek idem onom poukom kako si napraviš tako će i i biti. I u dugoj vezi da si doje i do zahladjenja i navike, ali samo ako se partneri trude bit će pomaka, zar ne? za vezu je potrebno dvoje
Ako su bracni partneri stalozeni, slozni, razumni ljudi koji su u brak usli sa puno ljubavi, i istinskog postovanja,bez trunke ega koji vristi da nadjaca drugog, da bude ,,vodja'' po svaku cenu,ugrozavajuci drugog-ako je tako, slazem se sa tobom ...Jer samo u takvom braku partneri stvaraju, i uzivaju u stvorenom
Huh.. svaka čast svakom takvom idealnom braku u koji je ušlo dvoje tako idealnih ljudi. Meni se opis čini prilično iluzoran.. što je opet, samo moje mišljenje. Ne poznajem ni jedan primjer takvog braka.
Huh.. svaka čast svakom takvom idealnom braku u koji je ušlo dvoje tako idealnih ljudi. Meni se opis čini prilično iluzoran.. što je opet, samo moje mišljenje. Ne poznajem ni jedan primjer takvog braka.
Znam ih dosta što nisu staloženi baš uvijek, niti uvijek previše razumni, ali iz međusobne tupavosti mogu izvuči itekako puno smijeha.. i na kraju svih pizdarija i dalje osjećati duboku naklonost koja nadilazi sve svađe i nadmetanja u moći.
Ne bi se smjeli ženiti ljudi koji se ne znaju smijati skupa i nasmijavati jedno drugo...
A btw. da mi je partner neka ekstra produhovljena i kul osoba... pa kog bih vraga s njim?!
Huh.. svaka čast svakom takvom idealnom braku u koji je ušlo dvoje tako idealnih ljudi. Meni se opis čini prilično iluzoran.. što je opet, samo moje mišljenje. Ne poznajem ni jedan primjer takvog braka.
Da, malo ih je...nažalost...
"...U životu treba mudro da šutiš
Al' riječ ako rekneš
Neka bude teška kao svaka ISTINA
Neka bude rečena za Čovjeka..."