Biti vjeran (ljubljenoj) osobi + voljeti sebe?

[Stepski Vuk]

Originally Posted by Siouxi

Kod mene je priča slično počela, ali bojim se da ima kraj kojeg nisam očekivala ni pod razno.
Naime, bila sam uvjerena da ću brak održati samoodricanjem i beskrajnom ljubavi...
Ipak nije baš sve tako jednostavno.

Nasukala sam se samo zato jer sam svog muža voljela više nego sebe i uvjerila ga da je on Taj, da je On neko i nešto, da je on sunce oko kojeg se okrećem...svojim sam ponašanjem pokazivala da je to tako i sebe dovodila u sve podčinjeniji položaj..
Jednom sam otvorila oči i ugledala osobu koja ne samo da ne zaslužuje moju bezgraničnu ljubav, nego ne zaslužuje ni poštovanje osim onog minimalnog što ga zaslužuje dugogodišnji partner s kojim sam stekla materijalno i izgubila duhovno...Jednog sam dana u ogledalu ugledala lice koje je bilo pretužno i napaćeno, lice koje me molilo da nešto učinim ..
Ljubav je nestala...
U toj oslabljenoj "bojišnici" , međuprostoru između ljubavi i indiferentnosti, pojavila se jedna osoba koja mi je ukazala da ima nade za mene. POkazala da još mogu dat životu, da od života još mogu dobiti...
U meni su bure , oluje, nevere emocija, ratovi između razuma i osjećaja,
bitke između navike i želje za promjenom; svađa između utopljenika i spasitelja sa slamkom spasa...
Trenutno sam na sto muka, trenutno sam jednom nogom na odlasku a drugom na pragu u očekivanju "slijedećeg" vlaka a znam da nemam drugu šansu osim ove kojom počinjem ispočetka...
Otegotna okolnost mi je što ne radim, nemam rezervni položaj a ne mogu i ne želim ostati u ovom zlatnom kavezu koji čak i nije tako zlatan....
Ne radim, nisam radila jer sam dopustila mužu da me uvjeri da je bolje da stojim doma i budem staromodna kućanica s punom špajzom zimnice, pokrpanim čarapama i snovima skrivenim za neke druge , bez prava na život van stvaranja imanja...
Znam da ću otići, znam da će to biti brzo, ali ne znam kako se nositi sa strahom koji me muči. A muči me usporenost, neimaština, jad s kojim ću se suočiti prije ili poslije...
Koja korist da netko ipak vjeruje u mene kad ja ne želim naći novu grbaču ...a vidim i znam, sama mi se podmeće ne bi li me odvukla u kako kaže bolje dane...

Na samom početku pisanja i viđenja tvoje situacije iz kuta jednog tebi nepoznatog muškarca, ni u kojem slučaju ne bih želio da pomisliš kako je riječ o jeftinom moraliziranju, poglavito što sam, slično kao i ti, slušajući jedino vlastito srce, (s)rušio sve moguće prepreke i barijere koje nam nemilosrdno nameće okolina (establishment) u smislu da je po njihovim usahlim kriterijima "jedna" veza prihvatljiva društvu dok je "druga" u kategoriji "zabranjene ljubavi".

Također neću citirati tvoje ostale tekstove nastale kasnije, ali ću se pozvati na neke rečenice.

S obzirom da si tekst oformila na način kako je riječ o svevremenskoj ili bezvremenskoj ljubavi, jako sam se iznenadio što spominješ vrlo negativne riječi iz svijeta materije kao što su "usporenost, neimaština, jad"... A kad se tome doda i riječ "strah", stvari postaju daleko složenije nego što se činilo na početku.

Ako je riječ o Ljubavi...onkraj razuma...

Takva ljubav je SVE - daje ti sve i sve ti uzima, istovremeno lebdiš i padaš, a kada padaš imaš osjećaj da lebdiš, sve je u jednom čarobnom krugu iz kojeg ne želiš izaći ni na trenutak jer je riječ o potpunoj sreći koju može doživjeti ljudsko biće i to u vrlo, vrlo posebnim okolnostima - moraš se predati do zadnjeg atoma i moraš uzeti onog drugog do zadnjeg atoma.

Jedan sam od (ne)sretnika koji je to stanje izvan svakog razuma, ili kako to ljepše zvuči, onkraj razuma, iskusio više puta.

Od ovih crnih slutnji i predviđanja o kojima ti pišeš, kod mene ih apsolutno nije bilo niti jedne jedine sekunde, niti u najudaljenijim primislima. Te crne misli i pojava prvih znakova neizgledne i nesigurne zajedničke budućnosti kod mene se javljala kad je pad već započeo i samo ubrzanje raspada ljepote koja mi je značila više od života bilo je već nezaustavljivo, nažalost. Dakle, ti sada usporedi ove moje riječi koje vrište iz prošlosti sa svojom sadašnjošću i odgovor će ti se dati sam po sebi.

U situaciji u kojoj si se našla moraš HITNO poduzeti neke korake kako bi se izbjegla moguća VELIKA tragedija.

Iako formalno jesi, ti više nisi u braku. Brak je prestao postojati u onom trenutku kad si drugu osobu dodirnula na način kako žena dodiruje željenog muškarca. Sve do te sekunde još je bilo "po starom", ali nakon toga više se ne možeš vratiti u kuću od "jučer".

Svom bivšem mužu i partneru moraš HITNO kazati istinu i krenuti svojim putem. Da li je to put Ljubavi onkraj razuma, jedino ti znaš. Ako se stvari tako poslože da tvoj bivši muž ovu za njega vjerojatno vrlo bolnu i neugodnu istinu sazna od neke treće osobe, mogle bi se dogoditi vrlo, vrlo ružne stvari o kojima nažalost i prečesto čitamo na stranicama crnih kronika različitih tiskovina.

Kao muško moram ti reći da u svakom muškarcu u kojem ima barem "malo" testosterona, živi onaj praiskonski alfa muž(jak) koji je genetski programiran da se za svoju žen(k)u bori do posljednje kapljice krvi. Jasno, razlike od muškarca do muškarca su ogromne, ali NIJEDAN ne voli dodire drugoga na ženi do koje mu je stalo.

Iz tvojih tekstova shvatio sam da se tvoj bivši muž materijalno skrbio za tebe - "metar drva na mjestu i rata kredita uredno otplaćena". I sam sam šljaker pa znam koliko se grdih stvari (gov...) mora progutati za 8 radnih sati i kako se osjećaš jadno što ne možeš uzvratiti jer znaš da doma imaš neka gladna usta koja moraš nahraniti. A za to susprezanje treba ogromna duhovna snaga i izgrađenost, vjeruj mi...

Da ne pričam o onim ljudima koji pošteno rade i na kraju mjeseca NE dobiju plaću...

Sve si to imala i napustila zbog ljubavi - i ja bih učinio potpuno isto! S jednom vrlo bitnom razlikom - moja bi žena bila PRVA koja bi ODMAH saznala da se dogodio neki moj dodir na nekom drugom tijelu a koji nije pripadao njoj.

Tek tada bih bio slobodan i spreman za novu Ljubav onkraj razuma, a i bol i patnja koja ide paralelno s ljubavlju zasigurno bi bila puno manja.

Tvog novog prijatelja spominjem evo tek na kraju jer i ne zaslužuje puno više - nije li SADA njegova sveta dužnost da se skrbi o tebi kao o žen(k)i upravo onako kako mu to nalaže krv praiskonskog alfa muž(jak)a

[Jesam]

Originally Posted by lucy

Ne bi se smjeli ženiti ljudi koji se ne znaju smijati skupa i nasmijavati jedno drugo...

Ovo je itekako bitno.

[egzorcist]

Stepski vuče, o kakvom stvaranju tog "stvoritelja" pričaš?
Ako govoriš o stvaranju zemlje, ljudi... itd,
otkud ti to da je on stvoritelj?

[naftali]

Originally Posted by egzorcist

Stepski vuče, o kakvom stvaranju tog "stvoritelja" pričaš?
Ako govoriš o stvaranju zemlje, ljudi... itd,
otkud ti to da je on stvoritelj?

znam da nije meni upućeno, ali evo nabasala sam na ovaj post pa ću napisati...

ako gledamo iz kršćanskog kuta, onda se može reći da Bog stvara svijet i svemir, po svojoj Riječi...Reče Bog: Neka bude svjetlost. I bi svjetlost.

Riječju "doziva" stvorenja u postojanje.Stvara ih.

Tko je Isus Krist?

Sin u Trojstvu je Riječ, a taj isti Sin došavši na zemlju (primivši uz božansku narav i onu ljudsku) jest Utjelovljena Riječ.Bog i čovjek.

A kako je Sin iste biti kao i Otac, On i stvara i po njemu se stvara....stvorenje.

Nekad se u teologiji govorilo:
Otac-stvoritelj
Sin otkupitelj
Duh posvetitelj

no, to se sve više izbjegava (misaono odvajanje Božjih akcija) jer Bog djeluje jedinstveno.

p.s. oprostite na ovom teološkom dodatku u koji ja vjerujem, ali mnogi mogu ustvrditi da je samo misaoni koncept.nije važno to, važno je da se navede da je ovo izraz kršćanske vjere.

[Stepski Vuk]

Originally Posted by naftali

znam da nije meni upućeno, ali evo nabasala sam na ovaj post pa ću napisati...

ako gledamo iz kršćanskog kuta, onda se može reći da Bog stvara svijet i svemir, po svojoj Riječi...Reče Bog: Neka bude svjetlost. I bi svjetlost.

Riječju "doziva" stvorenja u postojanje.Stvara ih.

Tko je Isus Krist?

Sin u Trojstvu je Riječ, a taj isti Sin došavši na zemlju (primivši uz božansku narav i onu ljudsku) jest Utjelovljena Riječ.Bog i čovjek.

A kako je Sin iste biti kao i Otac, On i stvara i po njemu se stvara....stvorenje.

Nekad se u teologiji govorilo:
Otac-stvoritelj
Sin otkupitelj
Duh posvetitelj

no, to se sve više izbjegava (misaono odvajanje Božjih akcija) jer Bog djeluje jedinstveno.

p.s. oprostite na ovom teološkom dodatku u koji ja vjerujem, ali mnogi mogu ustvrditi da je samo misaoni koncept.nije važno to, važno je da se navede da je ovo izraz kršćanske vjere.

Hvala ti Naftali na iscrpnom odgovoru - i moje su misli identične, iako ne bih ove krucijalne stvari za svakog pojedinca objasnio tako lijepo i stručno kao ti...

[Jesam]

Originally Posted by naftali

znam da nije meni upućeno, ali evo nabasala sam na ovaj post pa ću napisati...

ako gledamo iz kršćanskog kuta, onda se može reći da Bog stvara svijet i svemir, po svojoj Riječi...Reče Bog: Neka bude svjetlost. I bi svjetlost.

Riječju "doziva" stvorenja u postojanje.Stvara ih.

Tko je Isus Krist?

Sin u Trojstvu je Riječ, a taj isti Sin došavši na zemlju (primivši uz božansku narav i onu ljudsku) jest Utjelovljena Riječ.Bog i čovjek.

A kako je Sin iste biti kao i Otac, On i stvara i po njemu se stvara....stvorenje.

Nekad se u teologiji govorilo:
Otac-stvoritelj
Sin otkupitelj
Duh posvetitelj

no, to se sve više izbjegava (misaono odvajanje Božjih akcija) jer Bog djeluje jedinstveno.

p.s. oprostite na ovom teološkom dodatku u koji ja vjerujem, ali mnogi mogu ustvrditi da je samo misaoni koncept.nije važno to, važno je da se navede da je ovo izraz kršćanske vjere.

Jest da smo na krivoj temi ali ovo mi je zanimljivo.

Već dugo hoću nekog kršćanina-vjernika upitati da mi objasni svoje (a i službeno) viđenje i tumačenje toga tko su zapravo spominjani otac - sin - sveti duh ... ali običnim narodskim riječima a ne citatima iz biblije (koje očigledno treba čitati u prenesenom značenju).

Ja ovo čitam što si napisala Naftali ali i dalje ne razumijem tko su ti 'likovi'? Baš konkretno, tko su? Možeš li mi pokušati objasniti na drugačiji način? Zašto trojstvo? Tko je tu kome što? Zašto je svemogućem i sveprisutnom Bogu potrebno još dvoje (podjela umjesto jedinstvo?), otkuda je to dvoje došlo i zašto...? Otkuda je Isus došao, kako kažeš, na zemlju? Zar nije Sveti duh u svima i svemu - kako je on neki odvojeni entitet? Zapravo mi je teško i pravilno formulirati pitanje.

(nije nikakva provokacija nego zaista ne razumijem)

[egzorcist]

Naftali, sve pet.
Lijepo od tebe što si se uključila.
No, kako je rekla Jesam, to sve piše u bibliji.
Ja ovim putem dovodim bibliju u pitanje.
Po čemu je ona autentična?
Od Nazareta koji je osnovan tek u 4 stoljeću kao jednim od primjera...
I sve u svemu, vidim da pokazuješ vjernost voljenoj osobi (Bogu) i to je u redu, ako ti to želiš.

[naftali]

sad mi palo na pamet, baš na ovo temi, nešto vezano uz Boga i čovjeka.....

"kriv" je naslov teme.

(opet pišem kao vjernik, tako da se odredim odmah na početku..da ne bi bilo nesporazuma)

Bog stvara čovjeka.Bog spoznaje čovjeka.Bog ljubi čovjeka.

Ako je Bog vječan te u njemu nema "prije ni kasnije", sve je istovremeno u Njemu, ispada da Bog spoznavajući i ljubeći, stvara čovjeka.Te se akcije ne mogu odijeliti...jer je Bog čisti čin.

E sad......ljubeći ga, daje mu slobodu...mišljenja, djelovanja, emocija...itd.

Ako je Bog čisti čin i u njemu nema "prije ili kasnije" nego "vječno sada", jednom dana sloboda, ostaje sloboda.

A sada ću govoriti o Bogu koristeći ljudske osobine/pojmove/znakove jer drugačije ne mogu.

Dakle, Bog dajući slobodu, On je istovremeno i vjeran tome što daje....
Pa neće promijenit odluku (za promjenu odluke treba prvo nakana, pa realizacija, a On je nepromjenjiv i nadvremen)?

Sad se vraćam na naslov teme:

Bog dajući slobodu(mišljenja, činjenja) čovjeku, ljubeći ga, ostaje vjeran onome što daje...do te mjere da (unatoč Božjoj ljubavi) stvorenju neće iskidati tu slobodu koju mu je dao niti kad stvorenje čini zao čin...

vjernost....sloboda.....ljubav...

U tom ključnom momentu, čovjek se pita:Zašto Bog ne ukine darovanu slobodu čovjeku i ne prekine zlo?

Zašto je vjeran onome što je dao?(naslov teme)

Što je bit ljubavi, slobode i vjernosti?

Bi li Bog "izdao čovjeka" prekinuvši "zavjet" vjernosti u odnosu prema čovjeku?
Bi li Bog "izdao" sebe?


p.s.ovdje se puno ljudskih osobina pridaje Bogu, ali to je takav način pisanja (antropomorfizam i antropopatizam)...književne figure...

sve ovo skupa su više pitanja, nego konstatacije...i ovdje se lijepo može vidjeti kako onaj tko piše o Bogu ima velikih jezičnih problema......a tek pisanje Biblije....piscima nije bilo lako...
Moj način pisanja sigurno, ondašnji ljudi ne bi razumjeli..ovo je filozofski način pisanja.
To i pokazuje važnost konteksta kojeg mi obično zaboravimo dok čitamo sveti spis.

Eto..svega sam sad ovdje izmiješala.....

[naftali]

Originally Posted by Jesam

Jest da smo na krivoj temi ali ovo mi je zanimljivo.

Već dugo hoću nekog kršćanina-vjernika upitati da mi objasni svoje (a i službeno) viđenje i tumačenje toga tko su zapravo spominjani otac - sin - sveti duh ... ali običnim narodskim riječima a ne citatima iz biblije (koje očigledno treba čitati u prenesenom značenju).

Ja ovo čitam što si napisala Naftali ali i dalje ne razumijem tko su ti 'likovi'? Baš konkretno, tko su? Možeš li mi pokušati objasniti na drugačiji način? Zašto trojstvo? Tko je tu kome što? Zašto je svemogućem i sveprisutnom Bogu potrebno još dvoje (podjela umjesto jedinstvo?), otkuda je to dvoje došlo i zašto...? Otkuda je Isus došao, kako kažeš, na zemlju? Zar nije Sveti duh u svima i svemu - kako je on neki odvojeni entitet? Zapravo mi je teško i pravilno formulirati pitanje.

(nije nikakva provokacija nego zaista ne razumijem)

imam barem 100 postova o tome na temi Tko je Bog....Isus Krist..Ateista..itd.

sad da idem pisat, ne bih stigla do kraja godišnjeg odmora....

Kad pišeš iz glave, onda ti kažu da filozofiraš i umno spekuliraš,
a kad pišeš oslanjanjući se na Objavu (što i jest bit vjere--Bog ti se objavljuje, a ti činom povjerenja ga upoznaješ i prihvaćaš...ili ne..kako se inače drugoga upoznaje nego da ti se on sam otkrije i objavi), onda ti predbacuju da reproduciraš neki izvanjski koncept.....

Pomalo me hvata umor od toga...

[naftali]

Originally Posted by egzorcist

Naftali, sve pet.
Lijepo od tebe što si se uključila.
No, kako je rekla Jesam, to sve piše u bibliji.
Ja ovim putem dovodim bibliju u pitanje.
Po čemu je ona autentična?
Od Nazareta koji je osnovan tek u 4 stoljeću kao jednim od primjera...
I sve u svemu, vidim da pokazuješ vjernost voljenoj osobi (Bogu) i to je u redu, ako ti to želiš.

Piše u Bibliji, ali to je i moj živi, iskustveni, otjelovljeni stav.

Nije modni dodatak, nego moje "meso"..kad već moramo pipkat.