Ovo je diskusija na temu Biti vjeran (ljubljenoj) osobi + voljeti sebe? u podforumu Duhovnost Citat: Originally Posted by Siouxi Znam da nisam dužna davati objašnjenja ...
Znam da nisam dužna davati objašnjenja vezana za moje postupke, ali mislim da nije sve tako očito iz mojih postova...
Naime, ja nemam namjeru muškarca koji se pojavio u mom životu uzet za alfa mužjaka ili da mu se natovarim..Zapravo, obrnuto..On mi nudi i brak i brigu oko mene a ja se ne usudim ulazit u novi brak...Međutim, s njim uživam u svakom dahu što udišem, u svakom trenutku..
Ohrabruje me da se odvažim na neke korake koje se do sad nisam usudila jer nisam vjerovala u sebe...
Smatra me vrijednijom nego se ja smatram, a puno vrijednijom nego me smatra muž...Uvjeren je da usprkos svim zatvorenim vratima i zidovima, još uvijek imam pravo na pogled kroz prozor u kojem se ogledam i koji me nadahnjuje...
Znaš i sama da na forumu ima ljudi različitih stavova, to i čini forum ljepšim i održava vatru diskusije.
Svaka ti čast na iskrenosti i na koraku na koji si se odvažila, neka ti je sa srećom.. od srca!
Vjerujem da čovjek uvijek treba slijediti svoje srce.
Ne zamjeram jer svi imamo pravo namišljenje a nismo ni svi isti...
Da sam ja prije koju godinu trebala datui savjet, razmišljala bi dugo i ne bi baš olako nekom savjetovala da ode i upusti se u samostalnu avanturu...
Bez obzira što nisam materijalist ,što sam emotivac, ja bih ipak radije držala do statusa nego što bi se bez osjećaja krivnje spremala ostavit muža..
NIje on zaslužio da se na ikoji način narugam s njim zbog svega što smo prošli, ali sam ja sad konačno spoznala da ja sad vrijedim toliko da se ne moram osjetit kriva što sebi želim bolje a pri čemu neću njemu naštetit...
NIsam tip žene koja se osvrće i boji ljudi, ali se ipak ne usudim tek tako odustat, a , gle me sad...spremna na sve...
Ne zamjeram jer svi imamo pravo namišljenje a nismo ni svi isti...
Da sam ja prije koju godinu trebala datui savjet, razmišljala bi dugo i ne bi baš olako nekom savjetovala da ode i upusti se u samostalnu avanturu...
Bez obzira što nisam materijalist ,što sam emotivac, ja bih ipak radije držala do statusa nego što bi se bez osjećaja krivnje spremala ostavit muža..
NIje on zaslužio da se na ikoji način narugam s njim zbog svega što smo prošli, ali sam ja sad konačno spoznala da ja sad vrijedim toliko da se ne moram osjetit kriva što sebi želim bolje a pri čemu neću njemu naštetit...
NIsam tip žene koja se osvrće i boji ljudi, ali se ipak ne usudim tek tako odustat, a , gle me sad...spremna na sve...
ne zelim da ispadne da zabadam nos ali zna muž išta, ili naslucuje barem?
Svaki odlazak je težak, odnosno svaka promjena, čudna ako ništa, pogotovo ako su i djeca u svemu tome.
svaka čast na hrabrosti. Lijepo je slijediti svoje osjećaje i srce.
Ci eravamo incontrati perché doveva succedere; e anche se non fosse stato quel giorno,
prima o poi ci saremmo sicuramente incontrati da qualche altra parte.
MUž zna da sam ja spremna na odlazak i zna moje razloge.
Ja sam to najavljivala više puta, ali sam očitioo bila neuvjerljiva. U međuvremenu sam naučila zauzeti se za sebe i stvari postaviti jasno i glasno, biti odlučnija. Ne osjećam se dobro, osjećam se nedovoljno priznata, osjećam se dovedena u zamku, previše dajem , malo dobijem.
Da budemo načisto, treća osoba definitivno nije razlog, ali mu mogu biti zahvalna na potpori i povjerenju.
On mi je došao kao oslonac u pravo vrijeme.
U brakuu sam zapostavljena i na rubu, u stalnom čekanju ispred kuće, ipred auta i tako to, a ja ne želim ddočekati starost u velikoj kući sa stisnutim srcem.
Znam da nisam dužna davati objašnjenja vezana za moje postupke, ali mislim da nije sve tako očito iz mojih postova...
Naime, ja nemam namjeru muškarca koji se pojavio u mom životu uzet za alfa mužjaka ili da mu se natovarim..Zapravo, obrnuto..On mi nudi i brak i brigu oko mene a ja se ne usudim ulazit u novi brak...Međutim, s njim uživam u svakom dahu što udišem, u svakom trenutku..
Ohrabruje me da se odvažim na neke korake koje se do sad nisam usudila jer nisam vjerovala u sebe...
Smatra me vrijednijom nego se ja smatram, a puno vrijednijom nego me smatra muž...Uvjeren je da usprkos svim zatvorenim vratima i zidovima, još uvijek imam pravo na pogled kroz prozor u kojem se ogledam i koji me nadahnjuje...
Teško je nekoga ocjeniti, prije nego što pocnete živjeti zajedno.. Svi mi nosimo razlicite maske, koje mogu prozrijeti jedino naši ukucani.. Poznavao sam čovjeka koji je preko deset godina bio u sretnoj vezi, nakon samo tri mjeseca zajedničkog života, više nije postojalo ni v od veze.. Kakav će biti taj novi muškarac, moci će te suditi tek za koju godinu, možda vam se onda vaš (tada) bivši muž ucini kao pravo osvježenje..
Kada su pitali Danila zašto je Bog stvorio covjeka? Danilo se sagne, uzme malo pijeska u svoju ruku, te ga pocne polako ispuštati.. "Što smo mi doli publika", mudro ce Danilo..
Kakav će biti taj novi muškarac, moci će te suditi tek za koju godinu, možda vam se onda vaš (tada) bivši muž ucini kao pravo osvježenje..
MIlijun mi je puta kroz glavu prostrujala ta misao da možda griješim s tim novim muškarcem, ali ja ponavljam, ne odlazim ni s njim ni kod njega...ja odlazim ne samo od muža nego od načina života kojeg sad proživljavam , koji mi ne da da se izrazim jer je sve važnije od nas...Ne mogu dopustiti da uništim ono malo života koje mi ostaje , ne želim izgubiti vjeru u ljubav..
Ja se nadam da će moj muž zadržati koliko toliko civiliziranog ponašanja i da se neće nisko spustit s nekim ružnim načinom ophođenja osvećujući se za ništa...Nadam se da će prihvatiti da je i na njemu velika odgovornost za raspad. Jasno je meni da je i on htio najbolje, ali nije dopuštao da je možda , ali možda pogriješio i da zajedno možemo i moramo popraviti stvari , nego je i dalje tvrdoglavo navaljivao na stvaranje materijalnih vrijednosti pri tom gubeći na vrijednostima...
Govorimo o maskama? O, da , znam da je moguće da su maske krive za sve...Nije li i moj muž dugo godina imao masku? Što je anjgore, mome mužu sam ja odredila upravo tu masku koja mu se svidjela a nije je bio dostojan...krivo, vrlo krivo..
Stvorila sam ideju da je on ono što bi ja htjela da je, ali , eto , on nije znao voditi tu ulogu...
MIlijun mi je puta kroz glavu prostrujala ta misao da možda griješim s tim novim muškarcem, ali ja ponavljam, ne odlazim ni s njim ni kod njega...ja odlazim ne samo od muža nego od načina života kojeg sad proživljavam , koji mi ne da da se izrazim jer je sve važnije od nas...Ne mogu dopustiti da uništim ono malo života koje mi ostaje , ne želim izgubiti vjeru u ljubav.. Ja se nadam da će moj muž zadržati koliko toliko civiliziranog ponašanja i da se neće nisko spustit s nekim ružnim načinom ophođenja osvećujući se za ništa...Nadam se da će prihvatiti da je i na njemu velika odgovornost za raspad. Jasno je meni da je i on htio najbolje, ali nije dopuštao da je možda , ali možda pogriješio i da zajedno možemo i moramo popraviti stvari , nego je i dalje tvrdoglavo navaljivao na stvaranje materijalnih vrijednosti pri tom gubeći na vrijednostima...
Govorimo o maskama? O, da , znam da je moguće da su maske krive za sve...Nije li i moj muž dugo godina imao masku? Što je anjgore, mome mužu sam ja odredila upravo tu masku koja mu se svidjela a nije je bio dostojan...krivo, vrlo krivo..
Stvorila sam ideju da je on ono što bi ja htjela da je, ali , eto , on nije znao voditi tu ulogu...
Nemojte onda slušati glasove što savjete vam daju, nego odluku donesite sami slušajući svoje srce..
Kako će se vaš muž ponašati, uvelike ovisi o tome kakva je on osoba, jer iako je on možda sto puta čuo da ga ostavljate možda vas nikada uistinu nije slušao, pa kada ga jednom uistinu ostavite možda će za njega to biti iznenađenje.. a kada se čovjek iznenadi, reakcije su svakojake..
Ponekad ljudima treba hrabrosti da učine nešto što već duže vremena planiraju, pa onda traže utjehu ili razgovaraju sa prijateljima, kako bi iskristalizirali svoje želje..
Ja vas ne poznajem i ne bi htjeo ni utjecati na vašu odluku, ali se zbog Vas same nadam da će odluka koju donesete biti prava, te da nećete imati mnogo neugodnosti zbog nje.. Iako je nekada puno manja neugodnost prekid i sav teret koji ide s tim, nego nastaviti dalje u istom tonu na putu koji ne vodi nigdje..
Kada su pitali Danila zašto je Bog stvorio covjeka? Danilo se sagne, uzme malo pijeska u svoju ruku, te ga pocne polako ispuštati.. "Što smo mi doli publika", mudro ce Danilo..
Možda bi mogli reć nešto o tome kad bi znali da je zlo sve ono što nas čini nesretnima. Mada...i to bi bilo samo između nas a ne boga i nečeg sl. što poznajemo samo u okviru osobnih skromnih limita.
Drugim riječima, mislimo samo na svoju guzicu i ona nam određuje spoznaju. Bliski izraz za to je "asshole".
(Ne mislim na tebe osobno nego na nas sve)