Ovo je diskusija na temu Biti vjeran (ljubljenoj) osobi + voljeti sebe? u podforumu Duhovnost ljbav nije kuća, ljubav je vlak....ovisi u kojem stadiju kretanja je.
...
najkrače rečeno.... DALI JE MOGUĆE VOLJETI DVIJE OSOBE? LJUBLJENU I SEBE PARALELNO?
Da, moguće je.
Ukoliko osobi koju volimo radimo ustupke, čisto iz ljubavi i brige, ne vidim u tome ništa loše, naprotiv, i u tome se može naći obostrano zadovoljstvo. Npr. ja kao spavalica obožavam dugo spavati, ali ću se odreći tog gušta i probuditi u 6 kako bih s prešs popila kavu prije nego ode na posao. Ponekad ću se dići prije njega i ja ću je skuhati.
Stavljanje partnerovih potreba ispred svojih nije dobro... i odnos koji takvo što iziskuje od nas niti ne možemo nazvati "ljubavnim zajedništvom".
Ako se radi o osobi koja je spremna gaziti nas (nebitno, da li mi to dozvoljavamo ili ne), onda to nije prava osoba za nas...
Pa to je preduvjet. Ako ne volimo sebe, ne možemo uistinu voljeti ni druge. Jer, ne voljeti sebe znači ujedno i nepoštivanje sebe a ako se sami ne poštujemo, kako ćemo znati što to uopće jest i kako ćemo to onda moći 'zahtijevati' od druge strane?
Možda zvuči otrcano, ali kada shvatimo što to zaista znači, onda sve sjedne na mjesto i postaje jasno.
Eh sad, jasno mi je zašto to pitaš i vjerujem da je stvar u tome da nađemo osobu kojoj će to isto biti jasno i koja isto tako voli i poštuje sebe.
Inače - teško. Da, dolaziti će do razmimoilaženja, nerazumijevanja, nesrazmjera ... što će u konačnici završiti u silnim kompromisima koji će opet na kraju dovesti do poplave nezadovoljstva i naposljetku razlaza.
Pa to je preduvjet. Ako ne volimo sebe, ne možemo uistinu voljeti ni druge. Jer, ne voljeti sebe znači ujedno i nepoštivanje sebe a ako se sami ne poštujemo, kako ćemo znati što to uopće jest i kako ćemo to onda moći 'zahtijevati' od druge strane?
Možda zvuči otrcano, ali kada shvatimo što to zaista znači, onda sve sjedne na mjesto i postaje jasno.
Eh sad, jasno mi je zašto to pitaš i vjerujem da je stvar u tome da nađemo osobu kojoj će to isto biti jasno i koja isto tako voli i poštuje sebe.
Inače - teško. Da, dolaziti će do razmimoilaženja, nerazumijevanja, nesrazmjera ... što će u konačnici završiti u silnim kompromisima koji će opet na kraju dovesti do poplave nezadovoljstva i naposljetku razlaza.
Točno.
Potrebno je da i druga strana voli sebe, tek tada se odnos može nazvati "partnerstvom".
Sve ovo djeluje kao klišej, ali neki klišeji su istina.
da nađemo osobu kojoj će to isto biti jasno i koja isto tako voli i poštuje sebe.
Ne znam jesam li dobro shvatila ovaj dio, ali iako bi naravno to bilo idealno ..mislim da se ne mora uvijek prethodno biti na tom stupnju (za uspješno partnerstvo jel). Nekada i sama veza može biti katalist, tj.kada naiđemo na osobu uz koju naučimo voljeti i poštivati sebe, ili mi njima u tome pomognemo. Naravno, sve promjene dolaze u nama samima, no i one nam pružaju priliku i kontekst za učenje i promjene..pa iako možda u početku nije bilo tako, na kraju preobrazbe dobijemo dva takva partnera...
''Oni koji me sreću, misle da ja to putujem. A ne putujem ja. To beskraj po meni hoda.''
Ne znam jesam li dobro shvatila ovaj dio, ali iako bi naravno to bilo idealno ..mislim da se ne mora uvijek prethodno biti na tom stupnju (za uspješno partnerstvo jel). Nekada i sama veza može biti katalist, tj.kada naiđemo na osobu uz koju naučimo voljeti i poštivati sebe, ili mi njima u tome pomognemo. Naravno, sve promjene dolaze u nama samima, no i one nam pružaju priliku i kontekst za učenje i promjene..pa iako možda u početku nije bilo tako, na kraju preobrazbe dobijemo dva takva partnera...
To je onda sjajno, no u većini situacija se nažalost dogodi da jedan partner raste i razvija se dok drugi ostaje na istoj razini i onda nakon nekog vremena dolazi do velikog raskoraka. Znači jedan partner preraste tu vezu.
I to je isto čak ok jer smo nešto naučili, no loše je ako to nismo u stanju uvidjeti i krenuti dalje nego uporno ostajemo u takvom odnosu.
To je onda sjajno, no u većini situacija se nažalost dogodi da jedan partner raste i razvija se dok drugi ostaje na istoj razini i onda nakon nekog vremena dolazi do velikog raskoraka. Znači jedan partner preraste tu vezu.
I to je isto čak ok jer smo nešto naučili, no loše je ako to nismo u stanju uvidjeti i krenuti dalje nego uporno ostajemo u takvom odnosu.
Da. To može kreirati prilično teške situacije, posebno ako se radi o ljudima koji su dosta različiti već po difoltu.
Rušenje je neizbježno, ali kada sve porušiš nije nužno otići... na čistini ima mjesta i za novogradnju.
Bojim se da je u tom slučaju novogradnja temeljena isključivo na kompromisu. A kompromis je najlošije moguće rješenje. Za oboje.
U pozadini stalno tinja nezadovoljstvo. Prije ili kasnije negdje pusti na ventilu.
(Ako sam te dobro shvatila - radi se o istim ljudima?)
Kak to misliš istim ljudima? Radi se o ljudima koje smo gore navele, jedan radi na razvoju, drugi stagnira ili radi sporije.
Naj sad ti tak crno odmah ko ja na 20.05.
Ne bih rekla da je samo do kompromisa, možda je do sravnavanja i realnog gledanja koje rezultira prepoznavanjem i prihvaćanjem.