Ovo je diskusija na temu Biti vjeran (ljubljenoj) osobi + voljeti sebe? u podforumu Duhovnost Citat: Originally Posted by Jesam Znači jedan partner preraste tu vezu.
...
I to je isto čak ok jer smo nešto naučili, no loše je ako to nismo u stanju uvidjeti i krenuti dalje nego uporno ostajemo u takvom odnosu.
Naravno. Ne zagovaram ja ostajanje u nekim vezama po svaku cijenu.
Samo sam htjela reći da nekada ljudi misle da moraju prvo raditi na sebi, i riješiti neke stvari (naučiti voljeti sebe itd.), i zato ne žele ulaziti u veze. No nekima upravo veza može donijeti promjenu i potrebni poticaj...
Svjesna sam da to vrijedi za manji broj slučajeva ...ali ih ima
Sve ovo što si ti rekla stoji
''Oni koji me sreću, misle da ja to putujem. A ne putujem ja. To beskraj po meni hoda.''
Kak to misliš istim ljudima? Radi se o ljudima koje smo gore navele, jedan radi na razvoju, drugi stagnira ili radi sporije.
Ma da - to! Malo sam neartikulirana jutros.
Citat:
Originally Posted by lucy
Naj sad ti tak crno odmah ko ja na 20.05.
Ne bih rekla da je samo do kompromisa, možda je do sravnavanja i realnog gledanja koje rezultira prepoznavanjem i prihvaćanjem.
A čuj, nerado sam zloguki prorok ali imam veeeeeeeeliko osobno iskustvo i praksu u tim stvarima pa znam.
A i promatram što se zbiva u drugim vezama, meni poznatih i ... nažalost ... takve stvari dovode do potiskivanja a potiskivanje do bolesti. Obično se radi o teškim oblicima alergije, autoimunih poremećaja i sl. Jer, ideš zapravo protiv sebe. To je čisto silovanje.
Na svjesnoj razini misliš da si riješio, kao prihvatio si, kao sve si ti to lijepo racionalizirao, kao ti si cool ono ne?, svjestan si svega - pro et contra, ali 'prihvaćaš i poštuješ' ... how yes no!
- you've just raped your soul 'unintentionally'.
Jooj, Lucy - tako se lako prevarimo u tim stvarima. Zato jer zapravo želimo biti prevareni. Jer, je tako trenutno lakše i bezbolnije. Ali dušu ne možeš zavarati i ona vrišti iz pozadine i zove upomoć. I zvat će toliko glasno koliko bude potrebno da je se čuje.
A čuj, nerado sam zloguki prorok ali imam veeeeeeeeliko osobno iskustvo i praksu u tim stvarima pa znam.
A i promatram što se zbiva u drugim vezama, meni poznatih i ... nažalost ... takve stvari dovode do potiskivanja a potiskivanje do bolesti. Obično se radi o teškim oblicima alergije, autoimunih poremećaja i sl. Jer, ideš zapravo protiv sebe. To je čisto silovanje.
Na svjesnoj razini misliš da si riješio, kao prihvatio si, kao sve si ti to lijepo racionalizirao, kao ti si cool ono ne?, svjestan si svega - pro et contra, ali 'prihvaćaš i poštuješ' ... how yes no!
- you've just raped your soul 'unintentionally'.
Jooj, Lucy - tako se lako prevarimo u tim stvarima. Zato jer zapravo želimo biti prevareni. Jer, je tako trenutno lakše i bezbolnije. Ali dušu ne možeš zavarati i ona vrišti iz pozadine i zove upomoć. I zvat će toliko glasno koliko bude potrebno da je se čuje.
Sve što si opisala sam proživljavala kada sam se nastojala prilagoditi (i kada je on to nastojao). I to jeste pravo silovanje... koliko se god trudiš, zapravo stalno vrištiš za izlazom.
Nakon rušenja, ma koliko god bilo bolno (na mojoj ljestvici do 10 - instant čista desetka ), dobro je.
Meni osobno je super to što su i maske pale s rušenjem, pa nekakve "prilagodbe i brije onog što nisi" više ne pale, a niti ne nalazim potrebu za njima.
Bojim se da je u tom slučaju novogradnja temeljena isključivo na kompromisu. A kompromis je najlošije moguće rješenje. Za oboje.
U pozadini stalno tinja nezadovoljstvo. Prije ili kasnije negdje pusti na ventilu.
(Ako sam te dobro shvatila - radi se o istim ljudima?)
a neka,je ,što god da je, gradi se,a bay the way pridruži se kasnije i tolerancija u vidu davanja,puštanja i stvaranja većeg prostora onomu koga se voli
ne poznaje levele,draga moja Jesam
al znaš to ti i sama
Najlakše je ruksak u ruke i biži ...To govorim kako gledam iz dana u dan kako rasto se ovaj,rasto se onaj,ma wtf. svi se rastadoše, a linoga li i objesnog svita
Sve što si opisala sam proživljavala kada sam se nastojala prilagoditi (i kada je on to nastojao). I to jeste pravo silovanje... koliko se god trudiš, zapravo stalno vrištiš za izlazom.
Nakon rušenja, ma koliko god bilo bolno (na mojoj ljestvici do 10 - instant čista desetka ), dobro je.
Meni osobno je super to što su i maske pale s rušenjem, pa nekakve "prilagodbe i brije onog što nisi" više ne pale, a niti ne nalazim potrebu za njima.
Možda ste našli modus ...
Možda je moguće ...
A mila, otkuda onda astma? (ne znam jesam li to smjela pitati, ako sam preizravna, slobodno ignoriraj pitanje).
a neka,je ,što god da je, gradi se,a bay the way pridruži se kasnije i tolerancija u vidu davanja,puštanja i stvaranja većeg prostora onomu koga se voli
ne poznaje levele,draga moja Jesam
al znaš to ti i sama
Najlakše je ruksak u ruke i biži ...To govorim kako gledam iz dana u dan kako rasto se ovaj,rasto se onaj,ma wtf. svi se rastadoše, a linoga li i objesnog svita
Jest Imagine, jest. Ljubav ne poznaje levele. Ali treba doći do Ljubavi. Ne do ljubavi - nego do LJubavi.
Mnogi to ne izdrže ili ne mogu ili ne znaju ili se po putu izgube ... ali onda je zdravije za nas da neko vrijeme budemo sami nego da patimo. Ponekad je potrebno i da prvo sebe zaliječimo i izgradimo a tek onda uđemo u neki odnos koji će biti kvalitetan.
A i umijeće je naći pravu osobu za nas. Upravo onu koja će nam dozvoljavati rast i razvoj a ne kočiti ga. A i tu su uključeni neki vrlo snažni podsvjesni mehanizmi koje prvo moramo provaliti.
Naravno - ti si možda među 'sretnicima' koji su tako nešto našli i uspjeli održati ali ja sam govorila o onim drugima.
Ja ne zagovaram bijeg ... no, ponekad bijeg ne znači izlaz iz veze nego upravo ostanak u njoj.
A mila, otkuda onda astma? (ne znam jesam li to smjela pitati, ako sam preizravna, slobodno ignoriraj pitanje).
Ma smiješ pitati, ti si mi jako draga dušica!
Došla je od zagušene ljubavi i kreativnosti... već neko vrijeme dajem kreativnosti na volju, ali vražja astma ne prestaje.
Naravno, uz kreativni izričaj se ne vidim bez čika... pa možda i to malo pridonosi hehe
Imagine, ne osuđujem ljude koji se raziđu, baš sam nešto pisala na mail prijateljicama o prijateljici koja se je rastala, jer nije išlo... znam da je dala maksimum od sebe da ostanu zajedno i kada je vidjela da više nema što dati - digla je ruke.
U tom razdoblju joj je koža bila sive boje.. ali stvarno, cijela je bila siva. Nedavno smo se vidjele, sredila si je život... blista, odaje skroz drugačiju živahnu i lijepu energiju.
Nekad je bolje maknuti se, jer neki ljudi jednostavno ne idu zajedno ili se doslovce prerastu, nauče što su trebali i moraju ići dalje.. okolnosti ih na to prisile.
Jest Imagine, jest. Ljubav ne poznaje levele. Ali treba doći do Ljubavi. Ne do ljubavi - nego do LJubavi.
Mnogi to ne izdrže ili ne mogu ili ne znaju ili se po putu izgube ... ali onda je zdravije za nas da neko vrijeme budemo sami nego da patimo. Ponekad je potrebno i da prvo sebe zaliječimo i izgradimo a tek onda uđemo u neki odnos koji će biti kvalitetan.
A i umijeće je naći pravu osobu za nas. Upravo onu koja će nam dozvoljavati rast i razvoj a ne kočiti ga. A i tu su uključeni neki vrlo snažni podsvjesni mehanizmi koje prvo moramo provaliti.
Naravno - ti si možda među 'sretnicima' koji su tako nešto našli i uspjeli održati ali ja sam govorila o onim drugima.
Ja ne zagovaram bijeg ... no, ponekad bijeg ne znači izlaz iz veze nego upravo ostanak u njoj.
Ah,sad oli sam sretnica il nisam,mogal bih reći "kako koji dan",ma u stvari većinom al ima dana za popizdit, onako fakat da se čovik upita "a kaj ja radim tu i sada - e tu sam mislila da treba zastat i uputit samom sebe,a tek onda akcija popraćena neadekvatnom reakcijom po pitanju jubavi, jelte
Bolje za oboje : meni ne skoči tlak i ne podrpa me migrena, a njemu drago šta je moga zbrisat bez "jezikove juhe"...vrijedi i obrnuto,
Slučaj kada se na taj način može zbrisat ,je upravo kompromis koji smo dogovorili da kad popizdiš ne skočiš odma sa stolice ,naravno zbog zdravlja...
Zar to nije vjernost
Ima sad tu puno riči ,najbliža je " uvjetovanost koju postavljamo sami sebi...a okrivljujemo za to druge" e, tu je kvaka...
Ah,sad oli sam sretnica il nisam,mogal bih reći "kako koji dan",ma u stvari većinom al ima dana za popizdit, onako fakat da se čovik upita "a kaj ja radim tu i sada - e tu sam mislila da treba zastat i uputit samom sebe,a tek onda akcija popraćena neadekvatnom reakcijom po pitanju jubavi, jelte
Bolje za oboje : meni ne skoči tlak i ne podrpa me migrena, a njemu drago šta je moga zbrisat bez "jezikove juhe"...vrijedi i obrnuto,
Slučaj kada se na taj način može zbrisat ,je upravo kompromis koji smo dogovorili da kad popizdiš ne skočiš odma sa stolice ,naravno zbog zdravlja...
Zar to nije vjernost
Ima sad tu puno riči ,najbliža je " uvjetovanost koju postavljamo sami sebi...a okrivljujemo za to druge" e, tu je kvaka...
Nema drugih mila
Mislim da je moj ključni problem razjebavanja svih odnosa s muškarcima odrastanje bez oca i nerazumijevanje patrijarhata.
Nismo dogovorili takav kompromis kao vas dvoje Imagine i iskreno ti se divim zbog toga što ne skočiš odmah sa stolice...
I dalje smo ono što jesmo, oboje tvrdoglavi, ali otkako smo otvoreno sve rekli jedno drugome, jasnije je zašto ćemo skočiti sa stolice... a iskreno, nemam više toliko potrebe skakutati, niti imam potrebu njemu davati povoda za to. Jednostavno mi ne odgovara energija konstantnog konflikta, kao da samo preusmjerili ventil.. ili prerasli stalno nadmetanje u moći.
Naravno. Ne zagovaram ja ostajanje u nekim vezama po svaku cijenu.
Samo sam htjela reći da nekada ljudi misle da moraju prvo raditi na sebi, i riješiti neke stvari (naučiti voljeti sebe itd.), i zato ne žele ulaziti u veze. No nekima upravo veza može donijeti promjenu i potrebni poticaj...
Svjesna sam da to vrijedi za manji broj slučajeva ...ali ih ima
Sve ovo što si ti rekla stoji
Izvrsno Arwen, odnosi upravo i postoje radi duhovnog rasta i razvoja.
Čak i ako osoba 'misli' da nije u odnosu, emocije ( ili ravnodušnost) ukazuju da JE u odnosu sa nekime( nečime, ali to je druga priča). Istina oslobađa, a tako je teško priznati sebe sebi........