Biti vjeran (ljubljenoj) osobi + voljeti sebe?

[simona]

Originally Posted by lucy

Mislim da je moj ključni problem razjebavanja svih odnosa s muškarcima odrastanje bez oca i nerazumijevanje patrijarhata.

Nismo dogovorili takav kompromis kao vas dvoje Imagine i iskreno ti se divim zbog toga što ne skočiš odmah sa stolice...

I dalje smo ono što jesmo, oboje tvrdoglavi, ali otkako smo otvoreno sve rekli jedno drugome, jasnije je zašto ćemo skočiti sa stolice... a iskreno, nemam više toliko potrebe skakutati, niti imam potrebu njemu davati povoda za to. Jednostavno mi ne odgovara energija konstantnog konflikta, kao da samo preusmjerili ventil.. ili prerasli stalno nadmetanje u moći.

Upravo si opisala proces duhovnog rasta i razvoja u vašem odnosu, draga. I lijepo je jer komunicirate, trudite se razumjeti, sebe i drugoga. Jako dobro za opstanak odnosa.......

možemo biti vjerni tek kada zavolimo sami sebe

[Stepski Vuk]

Ako sam dobro razumio (shvatio), a pročitao sam sve postove, ovdje je riječ o jednom također "vječnom" pitanju, pitanju žensko-muških/muško-ženskih odnosa.

Kao i u svemu drugom, stvar je vrlo jednostavna - odgovori su nam na (zlatnom?) pladnju, treba ih samo znati (pro)čitati.

Na početku svake veze, obje zaljubljene osobe morale bi znati (razumjeti) samo ovu jednu jedinu rečenicu:

Moramo biti DOVOLJNO slični da bi se razumjeli i moramo biti DOVOLJNO različiti da bi se voljeli !

Kad bi si svi koji započinju vezu postavljali pitanje o ovoj ključnoj riječi "DOVOLJNO", stvari bi bile jasne odmah na početku i izbjegle bi se mnogobrojne traume i nesreće, a svijet bi bio puno ljepše mjesto za život.

No, malo tko razmišlja o riječi "DOVOLJNO", pogotovo u eri zaljubljenosti i tu se stvari odmah na početku počinju razvijati u krivom smjeru.

Sasvim je uobičajeno (barem kod mene) da se u fazi zaljubljenosti ljubljena osoba voli više od samog sebe. Kasnije se stvari normaliziraju pa je ljubav ravnomjerno raspoređena jer se radi o poznatoj simbiozi "dva tijela, jedna duša".

Stvari počinju kretati k dnu kad se pojam "naše" počinje sve češće zamjenjivati pojmom "moje" i "tvoje".

E tada treba biti "jack" i vratiti stvari "u normalu"...

Sigurno sumnjičavo odmahujete glavom misleći kako je to lako napisati jer papir(tipkovnica) podnosi sve i svašta, a nešto sasvim drugo jest napraviti to u stvarnosti, izravno gledajući u jedne drage, uplašene i uplakane oči.

Rješenje je u "uskim vratima"...



P.S.

Kad sam prvi put vidio ovu temu i zadnji lucy-in post, želio sam ovo odmah napisati, ali životne okolnosti učinile su da je to bilo moguće baš ovog trenutka. Slučajnost ili ne, prosudite sami...

Ova tematika ili bolje rečeno "problematika" je jako kompleksna i teška za shvaćanje.
Prvenstveno zato što čovjeku monogamija nije u prirodi.

Ali je moguća.. i to čak i poslije 3,5 godina (Beigbeder nije u pravu).

[Eorlan]

Originally Posted by lucy

Ova tematika ili bolje rečeno "problematika" je jako kompleksna i teška za shvaćanje.
Prvenstveno zato što čovjeku monogamija nije u prirodi.

Ali je moguća.. i to čak i poslije 3,5 godina (Beigbeder nije u pravu).

Sve je moguće...

Kakve veze imaju tako mala djeca s monogamijom?

Originally Posted by Eorlan

Sve je moguće...

Kakve veze imaju tako mala djeca s monogamijom?

Hahahha, slažem se.. sve je zbilja moguće...

A glede tri godine... http://www.superknjizara.hr/index.ph...d_knjiga=16051

[Eorlan]

Originally Posted by lucy

Hahahha, slažem se.. sve je zbilja moguće...

A glede tri godine... http://www.superknjizara.hr/index.ph...d_knjiga=16051

Aha... pa evo dragoj i meni je prije par dana bilo 6. Nismo u braku

Ništa nije zauvijek, ali sve je uvijek sada

[simona]

Originally Posted by Stepski Vuk

Ako sam dobro razumio (shvatio), a pročitao sam sve postove, ovdje je riječ o jednom također "vječnom" pitanju, pitanju žensko-muških/muško-ženskih odnosa.

Kao i u svemu drugom, stvar je vrlo jednostavna - odgovori su nam na (zlatnom?) pladnju, treba ih samo znati (pro)čitati.

Na početku svake veze, obje zaljubljene osobe morale bi znati (razumjeti) samo ovu jednu jedinu rečenicu:

Moramo biti DOVOLJNO slični da bi se razumjeli i moramo biti DOVOLJNO različiti da bi se voljeli !

Kad bi si svi koji započinju vezu postavljali pitanje o ovoj ključnoj riječi "DOVOLJNO", stvari bi bile jasne odmah na početku i izbjegle bi se mnogobrojne traume i nesreće, a svijet bi bio puno ljepše mjesto za život.

No, malo tko razmišlja o riječi "DOVOLJNO", pogotovo u eri zaljubljenosti i tu se stvari odmah na početku počinju razvijati u krivom smjeru.

Sasvim je uobičajeno (barem kod mene) da se u fazi zaljubljenosti ljubljena osoba voli više od samog sebe. Kasnije se stvari normaliziraju pa je ljubav ravnomjerno raspoređena jer se radi o poznatoj simbiozi "dva tijela, jedna duša".

Stvari počinju kretati k dnu kad se pojam "naše" počinje sve češće zamjenjivati pojmom "moje" i "tvoje".

E tada treba biti "jack" i vratiti stvari "u normalu"...

Sigurno sumnjičavo odmahujete glavom misleći kako je to lako napisati jer papir(tipkovnica) podnosi sve i svašta, a nešto sasvim drugo jest napraviti to u stvarnosti, izravno gledajući u jedne drage, uplašene i uplakane oči.

Rješenje je u "uskim vratima"...



P.S.

Kad sam prvi put vidio ovu temu i zadnji lucy-in post, želio sam ovo odmah napisati, ali životne okolnosti učinile su da je to bilo moguće baš ovog trenutka. Slučajnost ili ne, prosudite sami...

Ulaskom u 'ljubavni odnos' dvije osobe nisu zacementirane u razvoju. Dapače, upravo taj odnos im i služi za daljnji razvoj, ako to tako prepoznaju. Dva tijela se fizički nisu u mogućnosti sjediniti, tijelo pruža otpor i tako će biti stalno. No , odnos nije samoposluživanje , pa ono što meni fali jednostavno uzmem od drugoga. Dušu pokazati odabranom, ali ne u supermarketu.

[teemo]

Originally Posted by Stepski Vuk

[/b][color=Black]Kad bi si svi koji započinju vezu postavljali pitanje o ovoj ključnoj riječi "DOVOLJNO", stvari bi bile jasne odmah na početku i izbjegle bi se mnogobrojne traume i nesreće, a svijet bi bio puno ljepše mjesto za život.

No, malo tko razmišlja o riječi "DOVOLJNO", pogotovo u eri zaljubljenosti i tu se stvari odmah na početku počinju razvijati u krivom smjeru.

To i ja onome svome govorim , ali ne vridi

[chameleon]

Originally Posted by alison

najkrače rečeno.... DALI JE MOGUĆE VOLJETI DVIJE OSOBE? LJUBLJENU I SEBE PARALELNO?

"Voliti" je možda malo previše relativan pojam da bi se ovako prosto postavio.

Nemam pojma što misliš pod "volit sebe"!?

Ako se to odnosi na svjesnost svojih postupaka i njihovih posljedica pa djelovanje u skladu sa time onda je odricanje od toga nedostatak "ljubavi" prema sebi!?

Svjesnost o onome što činimo i što nam je činiti postoji na raznim razinama. Nekad postoji svjesnost ali ne postoji volja jer svjesnost treba postati iskustveni dio bića, tek onda nestaju dvojbe i borbe.
Mislim da u jasnoći odnosa sa sobom ne postoji dvojba naspram drugih.
Nedostaci uvijek postoje ali iskrenost prema sebi govori jasno o namjeri. Ako je namjera dobra, nema dvojbe, bez obzira što ona može završiti loše.