Ovo je diskusija na temu Biti vjeran (ljubljenoj) osobi + voljeti sebe? u podforumu Duhovnost Citat: Originally Posted by Stepski Vuk
SVE ovisi o nama samima ...
SVE ovisi o nama samima - svi smo individualne kapi i svi ljubimo na različite načine, ovisno koliko smo se uspjeli izgraditi iznutra, u duši (tijelo je samo futrola).
Metaforički, "nutarnju izgrađenost" možemo uspoređivati s očima (pogledima) planinara - oni koji se uspiju uspeti na najvišu točku planine, puno dalje i puno više vide od onih koji su (za)ostali u podnožju.
Moze se desiti , a imam dojam da je to cest slucaj u poplavi mnogih knjiga i ucitelja ,
da pojedinac 'izgraduje' jedan dio sebe i stvarno se popne daleko ,
mislim duhovno a zanemari emocionalnu komponentu sebe,
koja je ostala u podnozju. U tom slucaju moze nastati veliko nerazumijevanje samog sebe,
nakon prvobitnog ushita postignutim .
"Eh, sto ne ponesoh i futrolu!"
...umnozi l`se blago ,
nek vam srce za nj ne prione . Ps, 62,11
Moze se desiti , a imam dojam da je to cest slucaj u poplavi mnogih knjiga i ucitelja ,
da pojedinac 'izgraduje' jedan dio sebe i stvarno se popne daleko ,
mislim duhovno a zanemari emocionalnu komponentu
koja je ostala u podnozju. U tom slucaju moze nastati veliko nerazumijevanje samog sebe,
nakon prvobitnog ushita postignutim .
"Eh, sto ne ponesoh i futrolu!"
Lep i dobar krov gubi na vrednosti ukoliko je temelj ispod njega loš, a pretnja padom, vreba.
Lep i dobar krov gubi na vrednosti ukoliko je temelj ispod njega loš, a pretnja padom, vreba.
I neminovno je da će se urušiti.
Dobro je pustiti rušenje.. ma koliko god moglo boljeti. Takva destrukcija može biti poticajna i inspirativna za novo građenje - na čvrstim temeljima.
I neminovno je da će se urušiti.
Dobro je pustiti rušenje.. ma koliko god moglo boljeti. Takva destrukcija može biti poticajna i inspirativna za novo građenje - na čvrstim temeljima.
i eto ti teme za novi topik ...da li je moguce novo građenje nakon urušavanja, odnosno da li dvoje ljudi koji se poznaju i koji su dozivjeli urušavanje mogu krenuti ispočetka?
ja mislim da ne, tj iz svog iskustva vjerujem da bi se, kad tad, sve vratilo na staro...ali poznajem ljude kojima je uspjelo.
Ci eravamo incontrati perché doveva succedere; e anche se non fosse stato quel giorno,
prima o poi ci saremmo sicuramente incontrati da qualche altra parte.
I neminovno je da će se urušiti.
Dobro je pustiti rušenje.. ma koliko god moglo boljeti. Takva destrukcija može biti poticajna i inspirativna za novo građenje - na čvrstim temeljima.
Temelj i krov-prva i zadnja čakra.Prvo se moraju apsolvirati bazične stvari, bez toga svaki rad nosi u sebi dozu laži.
i eto ti teme za novi topik ...da li je moguce novo građenje nakon urušavanja, odnosno da li dvoje ljudi koji se poznaju i koji su dozivjeli urušavanje mogu krenuti ispočetka?
ja mislim da ne, tj iz svog iskustva vjerujem da bi se, kad tad, sve vratilo na staro...ali poznajem ljude kojima je uspjelo.
Znam te neke jedne ljude.
Sve su porušili i poslije agonije i užasa raspadanja, ostali su samo on i ona. Ali zajedno..
Moze se desiti , a imam dojam da je to cest slucaj u poplavi mnogih knjiga i ucitelja ,
da pojedinac 'izgraduje' jedan dio sebe i stvarno se popne daleko ,
mislim duhovno a zanemari emocionalnu komponentu sebe,
koja je ostala u podnozju. U tom slucaju moze nastati veliko nerazumijevanje samog sebe,
nakon prvobitnog ushita postignutim .
"Eh, sto ne ponesoh i futrolu!"
Odličan post. Mnogi ljudi su emocionalno na nivou djeteta, a nisu svjesni toga.
i eto ti teme za novi topik ...da li je moguce novo građenje nakon urušavanja, odnosno da li dvoje ljudi koji se poznaju i koji su dozivjeli urušavanje mogu krenuti ispočetka?
ja mislim da ne, tj iz svog iskustva vjerujem da bi se, kad tad, sve vratilo na staro...ali poznajem ljude kojima je uspjelo.
Naravno da je :), uvijek se može krenuti ispočetka ako se tako odluči, zajedno ili svaki za sebe, prema odluci koju donesu svaki za sebe. To i je smisao svakog odnosa, emocionalno sazrijevanje.