Ma i oprost je uredu, još jedna mala farsa i predstava, hranjenje ega itd. Ali ako imam nepresušan izvor, plamen, u svojem srcu mogu nahraniti i druge. To ne znači da će im to pomoći osvjestiti nešto, zapravo ima jednak potencijal učvršćivanja ega kao i neopraštanje, ali će u tom sučaju taj ego biti spremniji na interakciju i u jednom trenutku prihvaćanja informacija proizašlih iz svijesti i sam osvjestiti neke tamne podrume i destruktivne mehanizme.
No nije li blokada sama tvoja predstava o tome što možeš očekivati ili im svejedno uvijek daješ novu priliku?
Ma i oprost je uredu, još jedna mala farsa i predstava, hranjenje ega itd. Ali ako imam nepresušan izvor, plamen, u svojem srcu mogu nahraniti i druge. To ne znači da će im to pomoći osvjestiti nešto, zapravo ima jednak potencijal učvršćivanja ega kao i neopraštanje, ali će u tom sučaju taj ego biti spremniji na interakciju i u jednom trenutku prihvaćanja informacija proizašlih iz svijesti i sam osvjestiti neke tamne podrume i destruktivne mehanizme.
No nije li blokada sama tvoja predstava o tome što možeš očekivati ili im svejedno uvijek daješ novu priliku?
Vratiti će se on.
Svi imamo nepresušan Izvor, no nismo ga svjesni odmah, to ti je ko ona usporedba, hoćeš piti vodu, pa je uzmeš iz mlake, a Izvor je malo dalje. Svejedno ćeš se napiti, ali s čistom vodom imaš više šanse za osvješćivanje ovoga što si napisao.
Moj slučaj mogu objasniti na banalnom primjeru... ako mi prijateljica uništi svu garderobu koju joj posudim za van - jednostavno joj više neću posuđivati, ali ću i dalje uživati u čavrljanju i kavici s njom.
Imam seku koja često zezne bilo što što joj posudim, kao da nema osjećaj vrijednosti za te stvari. No opet joj posuđujem što god zatraži. Njen osjećaj zadovoljstva je u tom slučaju veći nego bilo kakva privrženost ili potreba koju bi eventualno mogao imati za neku stvar. Bilo pa prošlo, seka odnjesla
Mislim da je već definiran na razno razne načine i to ga je na neki način degradiralo. Ljubav u svoj svojoj ljepoti uklanja potrebu za bilo kakvim oprostom. U tom slučaju oprost može služiti kao izraz, ali ne treba se vezati za njega, u biti ništa ne znači, on je vanjska manifestacija.
Mislim da je već definiran na razno razne načine i to ga je na neki način degradiralo. Ljubav u svoj svojoj ljepoti uklanja potrebu za bilo kakvim oprostom. U tom slučaju oprost može služiti kao izraz, ali ne treba se vezati za njega, u biti ništa ne znači, on je vanjska manifestacija.
Tko si ti čovječe???
He-he, hvala Eorlan - htjela sam da postepeno dođemo do toga a sad si mi pokvario plan. Ali da - to je to.
Znaš da izgleda dugačije kad to netko tako napiše - uvijek zvuči u najmanju ruku "čudno". No, uistinu - kad živimo isključivo iz srca i kad znamo tko smo i razumijemo poredak stvari, onda nema praštanja. Naprosto zato jer nema ni zamjeranja.
Ali! Ali, s obzirom da se radi o procesu ... onda treba reći da istinski oprost dolazi s razumijevanjem i višom svjesnošću. Jer, reći - oprostio/la sam bez one istinske spoznaje i osjećaja u srcu (koji jest i može biti jedino toplina, ljubav) da to tako jest - ne vrijedi ni pet para. Dapače, samo sebe time zavaravamo.
Zvuči jednostavno - sve što trebamo je živjeti iz središta srca. No, dug je put do tamo.