Opraštanje ima iscjeljujuću moć..

[fantazy]

Originally Posted by lucero

Skopčano s opraštanjem presudno je i prihvaćanje.

Dalje ako idemo opraštanje-prihvaćanje-??????
Jeste li se zapitali koliko ste spremni prihvatiti? Prihvatiti stvarnost a ne ono što mislimo da je stvarnost.Rijetko nam se sviđa stvarnost, pa se kod prihvaćanja postavlja pitanje prihvaćamo li stvarnost ili iluziju u određenom konkretnom slučaju?

[simona]

Originally Posted by Bobica

kako to misliš da se nema što oprostiti

Mila, ono što recimo tebi ne paše i smeta te, druga osoba niti ne primijeti. Sve ono što trebaš oprostiti su zapravo vlastita ranjavanja, samopovrede, druga osoba je u tvom životu tada da ti to osvijestiš. Međutim, umjesto toga( što bismo mogli nazvati uspješnom inicijacijom), osobe doživljavaju traume sa svim posljedicama koje idu uz to.

Znači, kada te druga osoba 'povrijedi' ( ovdje naravno ne mislim na fizičko povređivanje - ne želiš znati moj stav o tome), potraži U SEBI uzrok zašto se tako osjećaš. I kada ga osvijestiš, vidjeti ćeš da se nema što oprostiti, jer je sve to produkt uma i što je najvažnije dade se rastvoriti.

[riječanka]

Puno lakše mi je oprostiti drugima....najteže mi je samoj sebi. Bijes, ljutnja, osjećaj povrijeđenosti na osobu za koju mislim da je kriva što se tako osjećam, u stvarnosti je bijes, ljutnja na sebe samu jer sam si to dozvolila.....

[simona]

Originally Posted by riječanka

Puno lakše mi je oprostiti drugima....najteže mi je samoj sebi. Bijes, ljutnja, osjećaj povrijeđenosti na osobu za koju mislim da je kriva što se tako osjećam, u stvarnosti je bijes, ljutnja na sebe samu jer sam si to dozvolila.....

Draga, vidiš kako um ima veliku snagu i moć nad nama. Opraštanje drugima neće uroditi plodom dok god nosiš imprint vlastite povrede, jer je komunikacija dvosmjerna. tek kada riješiš SVOJU povredu, traumu, riješila si svoj problem.

To je jako dobro vidljivo recimo u vezama koje se prekidaju , pa jedan od partnera bude povrijeđen. Može taj opraštati u svom umu svaki dan onom drugom i reći eto oprostio sam, ali kada vidi tu osobu negdje, ili je dovoljno da joj čuje glas, u njemu će se pokrenuti opet posljedice traume, jer nije rasčistio sa sobom. mnogi ljudi se tako igraju lovice sami sa sobom godinama.

[riječanka]

E znam draga.....zato i kažem da nemam problema sa opraštanjem ...drugima

[ofelija13]

Originally Posted by lucero

Može se,samo da odgovorim na pitanje,jer si sve drugo odlično rekla.
Mogu se oprostiti vrlo ružne stvari i biti u miru s tim i prema toj osobi,znači potpuno slobodan od štetnih emocija.

Skopčano s opraštanjem presudno je i prihvaćanje.
Kad se prokopa po situaciji kroz analizu emocija,onda dolazi do nekih spoznaja koje su potrebne da se uopće može dogoditi prihvaćanje,a onda i opraštanje.

Jako dobra tema.
Jedna od temeljnih tema.

Luci vraca vjeru da je nemoguce moguce !!!!!!!!!!!

[ofelija13]

Originally Posted by simonaalba77

Draga, vidiš kako um ima veliku snagu i moć nad nama. Opraštanje drugima neće uroditi plodom dok god nosiš imprint vlastite povrede, jer je komunikacija dvosmjerna. tek kada riješiš SVOJU povredu, traumu, riješila si svoj problem.

To je jako dobro vidljivo recimo u vezama koje se prekidaju , pa jedan od partnera bude povrijeđen. Može taj opraštati u svom umu svaki dan onom drugom i reći eto oprostio sam, ali kada vidi tu osobu negdje, ili je dovoljno da joj čuje glas, u njemu će se pokrenuti opet posljedice traume, jer nije rasčistio sa sobom. mnogi ljudi se tako igraju lovice sami sa sobom godinama.

pa sta je rjesenje?? kako onda da oprostimo i drugima i sebi??

Fantazy kaze prihvatiti stvarnost, ja znam sto je stvarnost ali kako da je prihvatim? ubjedjujem se i znam ali opet se borim protiv toga i ne prihvatam...

[Arwen]

Originally Posted by ofelija13

ubjedjujem se

Iz mog iskustva, to ne pomaže...racionalno pokušati sam sebe uvjeriti u nešto...

Originally Posted by ofelija13

se borim protiv toga i ne prihvatam...

Zašto?
Zašto se boriš protiv toga? Zašto to ne prihvaćaš? (Ne moraš ovdje napisati naravno).

Kod mene je išlo tako nekako, postavljanje tog 'zašto?' koliko god je išlo, ''a to znači da..' itd.
Da bi nešto razriješila prvo sam trebala osvjetliti kakva uvjerenja/misli imam oko neke situacije/osobe itd., koliko god se neke stvare činile ''smiješnim'', 'bezveze'' itd.

[lucero]

Originally Posted by ofelija13

Luci vraca vjeru da je nemoguce moguce !!!!!!!!!!!

Znaš kako je teško bilo na početku.Pa je onda dio ipak postao lakši.
Sve su to samo stepenice.Treba nastaviti,put do sebe zahtijeva volju.

[lucero]

Originally Posted by ofelija13

pa sta je rjesenje?? kako onda da oprostimo i drugima i sebi??

Fantazy kaze prihvatiti stvarnost, ja znam sto je stvarnost ali kako da je prihvatim? ubjedjujem se i znam ali opet se borim protiv toga i ne prihvatam...

Rješenje je samo u zdravom odnosu prema sebi.Kad stvarno prihvaćamo,opraštamo,poštujemo,volimo sebe,vjeruj mi da je lako sa svime i svima,bez borbe.A onda se stvarnost počne mijenjati.

Da,na putu nam svakako treba i strpljenje.
I vjera,ako sam propustila spomenuti.