Ovo je diskusija na temu Opraštanje ima iscjeljujuću moć.. u podforumu Duhovnost Opraštanje po meni ima zaista iscijeliteljsku moč
Iscijeljuju naravno prvo nas ...
To nekako osjećam kao kružni ciklus kapljice vode ,njen put od izvora ka izvoru...
Prihvaćanje igra u tom ciklusu veoma bitnu ulogu, možda bih ga čak nazvala i prigrljavanjem nečeg nesvjesnog s ljubavlju i samim time transformacijom toga u svijesno...
U ovom trenutku bih napisala u stvari da je opraštanje osviješćivanje nesvijesnog ,a samim time može s punim pravom nositi epitet isijeliteljskog...
Poenta i je u tome, otkriti na čemu se temelji moja ili tvoja ili bilo čija stvarnost.
Ako ovo nije bilo samo retoričko pitanje, onda ti mogu reći da sliku sebe svakodnevno mijenjam ovisno o tome što sam novoga spoznala
Dobro je biti svjestan toga da se analize mogu odvijati iz ega.
Ego analizira sam sebe po egoističnom sustavu vrijednosti. Taj sustav je ekstrovertno orijentiran. Traži indentifikaciju sa pojavama izvana.
Drugim riječima, tražiš sebe u reakcijama drugih.
Ali reakcije drugih su često bazirane također na onome što im ego diktira. Znači sliku o sebi dobivaš susretom dva ega, svojeg i tuđeg.
To odvodi u beskonačan niz analiza "šahovskih partija" a korist od toga imaju samo igrači (ego) koji razvijaju vještinu "nadmudrivanja" tako da nauče kako povući potez tako da drugog "natjeraš" na željenu reakciju i ostvariš "pobjedu".
Neke izraze sam stavio pod navodnike zbog toga da se ne shvate doslovno jer ne mora biti da imaš svjesnu namjeru za nadmudrivanjem i tjeranjem nekoga na nešto. To su principi sebičnog dijela ega koji se ne pita koja je stvarna i konačna svrha onoga što čini već oportunistički traži što kraći put do riješenja svog problema.A riješenje na toj razini je poput uzimanja doze droge da bi narkoman uopće mogao koliko toliko funkcionirati do slijedeće doze.
Upoznavanje sebe dolazi iznutra. Za to su potrebna dva koraka.
Prvi korak je buđenje promatrača.
Promatrač je onaj koji vidi i promatra ego.
Drugi korak je uništavanje negativnog aspekta ega.
Moguće je biti promatrač a istovremeno biti i dalje vođen egom.
U takvoj situaciji je sasvim očekivana frustracija jer vidiš da si radiš štetu al se osjećaš bespomoćno jer se stalno iznova nalaziš u istim problemima.
Zato je potrebno oduzet egu moć i prekinuti njegovu kontrolu nad tobom.
Kako uništiti negativni aspekt ega?
Uništavanjem misli koje kao promatrač vidiš da izlaze iz njegove glave.
Da bi to mogla učiniti prvo treba naučiti kako očistiti glavu od svih misli i boraviti u tišini. Tu je ključno redovito, svakodnevno meditiranje. S vremenom kada naučiš isključivati misli svojom voljom, tada si na konju. Imaš veeeelikuu moć.
Tada kao promatrač možeš gasiti svaki pokušaj ega da te odvodi tamo gdje čeka konflikt, nezadovoljstvo i bol jer svojom voljom gasiš na vrijeme misli koje se rasprsnu poput balona od sapunice ostavljajući te slobodnom u miru bez potrebe da poduzimaš ikakve pogubne akcije.
Tek tada, kada se stiša sva ta buka i galama, ostaje glas tvog istinskog bića koje intuicijom i drugim osjetilima govori o sebi tj. tebi.
Bila sam u situaciji kada jednostavno nisam mogla nikako opraštati.Nikome ništa pa ni jednu običnu krivu riječ.A ni dan danas ne znam šta je bio razlog tome.
Sada se samoj sebi čudim i pitam se kako to da je sada sve iza mene i da mi je tako svejedno za sve.
O osobama koje su mi nešto skrivile i kojima sam trebala oprostiti bilo što, više uopće ne razmišljam.
Kao da nisu nikada ni postojali,uopće me se ne tiče gdje su šta su i dali su živi ili ne jednostavno sam ih udaljila od sebe od svojih misli i u psihičkom i fizičkom smislu.
Hm nekako mi sve to čudno kod mene
1234"Moj um ce od sada biti samo moj..a ja cu znati kako da mislim o onome o cemu ja stvarno želim"..
Ponovio bi još jednom da je uz oprost vrlo važna i zahvalnost.
Zahvaljujući se na svemu iskreno, dižemo svoje vibracije ...
Realno samo se po jednostavnom postupku iz napetog stanja ulazi u rasterećeno -.^
ništa spektakularno ali svakako da rasterećene i produktivne misli proizvode dobar filing
Ova tema budi u meni nostalgiju (sjećanje na tarapanu i brisanje accounta na drugom forumu ).
Sve je to jako lijepo što vi pričate. Točno je da oprost može djelovati iscjeljujuće...
Međutim, zamjeramo ljudima koji su nas povrijedili. Opraštanjem im dajemo dozvolu da to ponove i da nas povrijeđuju iznova i iznova.
Opcija da dotičnu osobu diskreditiramo je opcija koju smo dužni sebi samima.
Btw. nisam zlopamtilo... brzo zaboravim, ali opraštanje je druga stvar :)