Ovo je diskusija na temu Opraštanje ima iscjeljujuću moć.. u podforumu Duhovnost Citat: Originally Posted by chameleon Ako bi te moderator išao opominjat ...
Sad mi je žao što sam nekim osobama dala drugu priliku i oprostila im jel su me na još gori način povrijedili.
Problem je u tom dopuštanju da opet budeš povrijeđena,a ne u samom oprostu.
Svaka osoba s kojom imamo nekakav odnos,posebno kad na neki način izaziva negativna emocionalna stanja,nam je UČITELJ.A lekcija govori o NAMA. Iz svakog odnosa možemo,ako promijenimo kut gledanja,naučiti o problemu u nama-onome što takve odnose i situacije privlači,naučiti kako da su ubuduće postavljamo-kako da POSTAVLJAMO ZDRAVE GRANICE i ubuduće izbjegnemo takve situacije,naučiti da smo vrijedni sami po sebi i da zaslužujemo dobro,naučiti kroz loš odnos da JESMO jači,čvršći,stabilniji od situacija i utjecaja na nas ljudi ovakvih,onakvi,svakakvih,i da iz svega možemo izaći čisti.Jer smo takva bića-vrijedni,čisti,dostojni,čvrsti,divni.Feniks.
Nemam neku inspiraciju danas,prilično sam umorna i trenutno ne znam drugi način da ovo izrazim,a da smisao bude potpuno razumljiv.
Možda ovo pomogne da vam prenesem poruku mog srca.
Svatko može biti feniks.
"Kuda koracam hoću da bacam
snopove zlatne svjetlosti."
Opraštanje ne podrazumijeva a priori i dopuštanje da ti netko opetovano čini štetu.
Oprost je stav, stanje svijesti u kojem se ne kačiš za nečiji čin uz popratne negativne, ljutite i uzrujane misli i emocije.
One se mogu pojaviti ali što prije ih se riješiš to sebe manje uništavaš.
Prvo i najbitnije je zadržati svoj mir izbjegavajući uvlačenje u mutne vode destruktivnih poriva.
U miru imaš i dalje slobodu odlučiti gdje ćeš povući granicu u odnosu sa tom osobom a to ovisi o težini njegovog/njezinog "grijeha".
Moja ljutnja, bijes i sl. je moj osobni problem.
Moje dopuštanje nekome da me povrijeđuje i time izaziva ljutnju i bijes u meni, je također moj osobni problem.
Svi težimo tome da vratimo svoj mir poslije "drmanja", samo što su ljudi skloni otpuštanju/praštanju/slanju bezuvjetnih ljubavi i ostalog NABS, a nisu svjesni koju štetu imaju i da samim time potcjenjuju sebe.
Povratiš svoj mir i energetski se obratiš osobi sa Mrš! i prekineš link.
Ne mislim tu na neke razmirice, nego govorim baš o ljudima koji nas stvarno dublje povrijede, učine nam nešto okrutno.
Nije mi jasno zašto svi govore da ne treba dozvoliti drugima da nas povrijede,ispada kao da nismo ljudi od krvi i mesa,pa tko još želi da ga netko povrijedi.Nitko.
Nema tu dopuštanja ili ne dopuštanja.Osoba nas iznenadi i to je to.
Osoba može biti divna i krasna i u sekundi nešto napraviti što će nas povrijediti.
Nemojte mi samo sad reći:kako te netko može iznenaditi.
Ma nekim ljudima ne treba opraštati i točka.Samo iz razloga što onda postaju još gori.
Ne treba im davati drugu šansu.Nikada.
Šta sam ja trebala u pojedinim situacijama napraviti kada sam gledala smrti u oči i kada sam čekala da me metak pogodi.jesam možda trebala reći tim ljudima "ma u redu je opraštam vam nisam povrijeđena slobodno napravite to opet.Ne možete me tako povrijediti."
Ne bi baš rekla.Takve osobe ne zaslužuju oprost jer su to u stanju ponovo napraviti i u to sam se uvjerila.
Ili sam im još trebala zahvaliti što imam 34 godine i što sam se od tog svega razbolila i pala u trešku depresiju i otišla u glupu mirovinu i nisam sposobna za rad.Ma da očito sam im trebala zahvaliti za taj pakao.Kako da ne.Evo jedva čekam da ih zagrlim i izljubim što su mi to sve priuštili u životu.I oprostim i kažem samo naprijed slobodno ponovite ja ću vam svaki puta oprostiti što ubijate pred mojim očima i samo tako nastavite ne možete me povrijediti ili hvala što svaki puta kada negdje izađem među ljude leđa mi moraju biti okrenuta zidu,što od tada strahujem za svaki tuđi život,hvala što ste uzeli jedan život pred mojim očima a ja sam to morala gledati,hvala što ste i meni par puta držali oružje na čelu,hvala što sam zbog vas svojim očima vidjela najgoru noćnu moru koju čovjek može vidjeti,hvala što ste me ostavili bez osobe koja me je mnogo voljela.
Ili da im kažem Hvala što ste mi ukrali mladost.
Ma da vjerovatno im trebam zahvaliti i reći ne ne niste me povrijedili.
1234"Moj um ce od sada biti samo moj..a ja cu znati kako da mislim o onome o cemu ja stvarno želim"..
Nije mi jasno zašto svi govore da ne treba dozvoliti drugima da nas povrijede,ispada kao da nismo ljudi od krvi i mesa,pa tko još želi da ga netko povrijedi.Nitko.
Nema tu dopuštanja ili ne dopuštanja.Osoba nas iznenadi i to je to.
Osoba može biti divna i krasna i u sekundi nešto napraviti što će nas povrijediti.
Slažem se da nema dopuštanja ili ne dopuštanja, ali ako osobu koja te je povrijedila propisno ne odhebeš, po meni ispada kao davanje prešutnog pristanka.
Našla sam se u takvim situacijama xy puta i mogla bih opisati brdo traumatičnih iskustava i svi bi se snebivali i plakali nad tužnom pričom. Masa je ljudi koji nose duboke modrice i mogu ispričati svoje teške priče... Koja je korist od toga? JA znam tko sam ja.
I TI, Bobi, znaš tko si ti, bez obzira koliko puta su te slamali. Prošlo je. Prihvati da su ta iskustva jednostavno postojala u tvom životu, pozdravi se s njima i postavi smješak na svoje slatko lice.
Ostati će tamo i samo je pitanje dana kada ćeš se početi iskreno smijati svemu tome...
Stariji mudriji ljudi znaju reči da je svako iskustvo neka pouka i da su sva iskustva važna... jako, jako želim u to vjerovati, jer za neka fakat ne mogu uvidjeti važnost, a ni potrebu. Činjenica je da su se desila. Ne ponovilo se.
Prošlo je... i ne daj im više priliku da te povrijeđuju. Vrati svoj mir. I postavi malo čvršće i teže filtere svaki puta kada se dublje daješ nekome.