Poznajete li sebe?

[Uoo]

upoznati sebe mogu samo kada zaboravim tko sam

[Breeze]

Originally Posted by Uoo

upoznati sebe mogu samo kada zaboravim tko sam

Da skroz znaš tko si i što si i što sve možeš, vjerojatno ti ne bi više bilo zanimljivo. Ovako, kad otkrivaš malo po malo je zabavnije

[riječanka]

U ovom trenutku, sada, znam i tko sam i što sam, i što želim i što ne želim...volim, ne volim.. Što, tko i kakva ću biti sutra....e to ne znam.....

[fantazy]

Originally Posted by Uoo

upoznati sebe mogu samo kada zaboravim tko sam

a tko ste vi?

[alison]

Originally Posted by imagine

Ma to je zato što smo sestrice po duši...

Mogla bih knjigu napisati o nama, a počinjala bi ovako :

Desilo se to jedne duge ,izrazito tople jeseni...
Počelo je od riječi, pa polagano preko zvuka ,a već početkom ljeta sretoše se oči...(ujedno i najdivnijih deset dana u polovici mog proživljenog stoljeća...)



-Jedno jutro probudio me je miris sviježe skuhane kave, prijateljski osmijeh uz riječi : Hodi se odmoriti, evo imaš pogledati malog ET-a, ak želiš, imaš sve na raspolaganju,kaj god si nađeš...
-Odjednom se nađoh u udobnoj fotelji sa toplom kavicom i cigaretom ...
Prije negoli se zatvoriše vrata čuh još ovo : "sva djeca idu sa mnom na igranac i ne znam kada čemo se vratiti, valjda kada ogladnimo...i.. ne moraš kuhati, več je skuhano...just relaks "

.......nakon par trenutaka upoznala sam dio sebe koji nisam prije poznavala...
...dio sebe koji mi je otkrio da upravo kada osjetiš da si voljen više negoli voliš, spoznaješ da si na putu koji počinje dobivati puno više smislenosti i s puno jasnijim ciljem, a taj je upravo želja da nekomu
drugome na tom putu priuštiš barem djeliće istog osjećaja...osjećaja te divne energije ljubavi...


Ljubav Vam svima šaljem...

Hahahaha, to su naše noge.....

[Olio]

Juče sam čuo jednu priču, više vest, a ona nije za "dobrojutro", ali je postavljam sada.
U švedskoj je pronađena devojčica od 14 godina koja je "prodata"(!?) u Beogradu za 1000 eura(Strašno, ne zbog količine novca, već zbog toga što je to i dalje moguće) jednoj porodici u švedskoj, a poenta je da su je "kupili" za svog mentalno obolelog sina, kako bi mu bilo "lakše"...
ja iako imam iskustva u sličnim pričama koje sam proučavao, uvek se užasnem.. u opet ću! Priča dalje ide da je devojčica već imala pobačaj, i da je dugo silovana i maltretirana od "mentalno obolele" osobe.
E, ja sada neću ni na jedan način pomenuti više ni devojčicu, ni tu "mentalno obolelu" osobu, već one kojima je namenjena ova tema:te roditelje koji su mogli imati takav užasan plan i još ga sprovesti u delo?!
Ma koliko oni patili i voleli svog sina, ja ne mogu da poverujem da je neko u stanju da uništi život jednog deteta, da bi nešto "olakšao" nekome... makar to bilo i njihovo veliko dete.
Opet pitam... poznajete li sebe? Naravno, ja se sada vama obraćam samo kroz formu, a ne kroz prizmu ove priče. Mene zanima da sam imao mogućnost da pitam te ljude, i naravno roditelje te devojčice koja je "prodata" pre na primer desetak godina da li bi bili u stanju da urae nešto tako monstruozno, i jako me zanima njihov odgovor... iako svi znamo šta bi oni rekli,-ne nikada... ali...
Da li se ljudi mogu promeniti do te mere da u jednom trenu oni stvarno ne mogu učiniti nešto, a u nekom drugom-da?
Ili se ljudi ne "prepoznaju u ogledalu" i nisu svesni da to što vide nisu oni, već su nešto mnogo složenije...

[fantazy]

Imali smo skoro primjer, kako rat promjeni ljude koje poznajemo...... ili nas

[riječanka]

Svi mi u trenutku kad nešto napravimo znamo tko smo i zašto smo to napravili. Tvrditi da ne znamo, da nismo htjeli, da nismo znali.....bjeg je od odgovornosti. Ja sam to što jesam, u ovom trenutku....i svatko tko kaže da sada, u ovom trenutku, danas, ne pozna sebe....nije iskren ni prema sebi ni drugima. Čemu težnja za promjenom ako se ne poznamo??? Upravo to što se jako dobro poznamo uvjetuje želju za promjenom....na bolje ili na gore.

[fantazy]

Originally Posted by riječanka

Svi mi u trenutku kad nešto napravimo znamo tko smo i zašto smo to napravili. Tvrditi da ne znamo, da nismo htjeli, da nismo znali.....bjeg je od odgovornosti. Ja sam to što jesam, u ovom trenutku....i svatko tko kaže da sada, u ovom trenutku, danas, ne pozna sebe....nije iskren ni prema sebi ni drugima. Čemu težnja za promjenom ako se ne poznamo??? Upravo to što se jako dobro poznamo uvjetuje želju za promjenom....na bolje ili na gore.

vidiš sad si ja mislim
ok...trebali bi da znamo ko smo sad u ovom trenutku i šta možemo učiniti ili ne
ali teško da znamo što možemo postati sutra i šta nas može natjerati na neke postupke koje ne odobravamo
pa ako nismo baš sigurni što možemo biti sutra, nije li logično što onda je iluzorno imati neka očekivanja za sutra od sebe ili od drugih

[riječanka]

Originally Posted by fantazy

vidiš sad si ja mislim
ok...trebali bi da znamo ko smo sad u ovom trenutku i šta možemo učiniti ili ne
ali teško da znamo što možemo postati sutra i šta nas može natjerati na neke postupke koje ne odobravamo
pa ako nismo baš sigurni što možemo biti sutra, nije li logično što onda je iluzorno imati neka očekivanja za sutra od sebe ili od drugih

Zar se nije pokazalo i dokazalo da garancije za sutra nema? Da ni za sebe a pogotovo za druge ne možemo garantirati, od drugih očekivati?
Možemo samo imati viziju sebe, kakvi bi htjeli biti...u tome je bit promjene, ta vizija, težnja nas izgrađuje....Postižući svoje težnje,mijenjaju se i drugi oko nas....otvaraju se novi vidici, putevi, ljudi, situacije.... Od sebe jedino i možemo očekivati....od drugih nikako....