Poznajete li sebe?

[Olio]

...da želim večnost života... samo da bih mogao da pomognem onima kojima je pomoć potrebna....... malenoj dečici, svuda oko nas....

[chameleon]

Ja bih pitao: zašto mislite da se poznajete?

[tasa]

Onaj ponos koji me ne definiše,
ona ljubav koja me ne stavlja u okvire,
primećujem da sam svedok,
pokušavam da budem vedra neegoistična,
ne čitaju mi se depresivne teme.
Ponos igra veliku ulogu....
Kad ti dobro ide pa te hvale,
tebe nije briga šta misle jer da ti ide loše nebi te pogledali...
Moj PONOS mi pomaže da se upoznam...
ljudi greše pa ponos brkaju sa egom...
ja sve više i više shvatam šta je šta... po osećaju.
Ovaj dečko je pametan, nekad se malo pravi važan (a grobar, šta će)
Srećno svima...

Naravno da se poznajem. To što se stalno iznenađujem, to je drugi par rukavica:)

Interesanto mi je pitanje gdje sam ja u mom tijelu, gdje osjećam JA... jeste li se to kad zapitali?

[Uoo]

Originally Posted by lucy

Naravno da se poznajem. To što se stalno iznenađujem, to je drugi par rukavica:)

Interesanto mi je pitanje gdje sam ja u mom tijelu, gdje osjećam JA... jeste li se to kad zapitali?

jos interesantnije pitanje je dali je taj osjecaj zapravo "u tijelu", ili o tijelu ovisan? dali je to uopce osjecaj ili ja percipira cak i taj osjecaj?

i jos jedno za one koji se kako mooji kaze ne zele zamarat drugorazrednim i trecerazrednim pitanjima je:

"Mogu li percipirati onoga koji percipira ja?" moze li on biti vidjen?

ostanemo li sa ovim pitanjem sve iluzije padaju u vodu..

[Uoo]

[Sativa]

Originally Posted by lucy

Naravno da se poznajem. To što se stalno iznenađujem, to je drugi par rukavica:)

Interesanto mi je pitanje gdje sam ja u mom tijelu, gdje osjećam JA... jeste li se to kad zapitali?

Tamo di nehotično pokažeš kad prstom gestikuliraš da se radi o tebi

[RED PILL]

Originally Posted by Sativa

Tamo di nehotično pokažeš kad prstom gestikuliraš da se radi o tebi

a hebiga onda, ja se uvijek ufatim za...nos...

Ko Pinokio ;D

[Stepski Vuk]

Originally Posted by imagine

Ma to je zato što smo sestrice po duši...

Mogla bih knjigu napisati o nama, a počinjala bi ovako :

Desilo se to jedne duge ,izrazito tople jeseni...
Počelo je od riječi, pa polagano preko zvuka ,a već početkom ljeta sretoše se oči...(ujedno i najdivnijih deset dana u polovici mog proživljenog stoljeća...)

Čudno, a ja mislio da je tih dana bilo puno više i to u nekim sasvim drugim vremenima i okolnostima....

No, tako je to kad se živi u oblacima...pa se tresne svom silinom o zemlju. (Ne)srećom, još sam u jednom komadu...

Stoga i jesam u jednom od svojih prvih postova napisao kako je život u oblacima istovremeno i veličanstven i gorak...

Život u oblacima...