Poznajete li sebe?

Originally Posted by Stepski Vuk

Čudno, a ja mislio da je tih dana bilo puno više i to u nekim sasvim drugim vremenima i okolnostima....

No, tako je to kad se živi u oblacima...pa se tresne svom silinom o zemlju. (Ne)srećom, još sam u jednom komadu...

Stoga i jesam u jednom od svojih prvih postova napisao kako je život u oblacima istovremeno i veličanstven i gorak...

Život u oblacima...

Vuče, volim postove tvoje drage...
A najdraži su mi ti u kojima spomene tebe. S toliko topline i ljubavi..
Odmah se dam u potjeru za mojim prešsom...

[chameleon]

Znam da ne znam kakav ću biti. Mijenjam se, vrata su otvorena pa što bude bude.
Zašto bih rekao da sam ovakav kad to vrijedi samo u trenutku u kojem sam to rekao?
Da, zaista u tom trenutku jer sam se pomirio sa promijenama.

[imagine]

Originally Posted by Stepski Vuk

Čudno, a ja mislio da je tih dana bilo puno više i to u nekim sasvim drugim vremenima i okolnostima....

No, tako je to kad se živi u oblacima...pa se tresne svom silinom o zemlju. (Ne)srećom, još sam u jednom komadu...

Stoga i jesam u jednom od svojih prvih postova napisao kako je život u oblacima istovremeno i veličanstven i gorak...

Život u oblacima...

Dobro si mislia,moj Matane
Bilo ih je fala dragom Bogu puuno,puuno više, ...prvo što mi pade na "um moj pali" oli spaljen (možđane )...dani kada smo otkrivali da smo začeli još jedan novi život ...išćekivanje i radost svakog trenutka uživajući u svakom od trenutaka (osluškivanja bebinih prvih pokreta u mom veelikom stomaku) ,pa opet i veličanstvenost trenutka samog poroda kojemu sam se iznova i iznova uvik radovala jer je fakat "full on the hil ",a onda tvoje plave oči koje u samo jednom trenu postanu potpuno ljubičaste kada ugledaš malo stvorenje koje nam se pridružuje u ovoj lipoti od života...topla vatrica i nova polica inenađenja, okrećena i pospremljena kuća ,miris cvijeća i novi trenutak ushita i sreće...prvi koraci i tako 6 puta , tvoja i moja gradnje naše kuće i trenutak kada smo dva bloka zazidali na potpuno krivu stranu jer smo mislili da tako ide zbog rupica kroz koje jednog dana trebaju proći neke žice

Eh,a kad već i nisi skužia da se radi o deset mojih najdivnijih dana u trenucima kada su zaista i bili ti dani, a divni i nadivniji samo nebitna pomisao na takove komparacije ,fakat bi i bilo vrime da siđeš sa oblaka ,sjedneš i počmeš se sjećati samo lipih stvari, moga bi i knjigu napisati...koliko je divnih trenutaka bilo u naših pola stoljeća

Eh,moj Matane, da ti samo znaš koliko ja tebe volin

imagine

[Stepski Vuk]

Lijepo si ti ovo sročila Nušo !

Pak se sada osjećam kak bedak...

Slažem se da češće trebam svraćati na Zemlju, ali oblake ne mogu napustiti zauvijek. A bilo bi dobro da se posvetimo temama koje su važne za opće dobro kako ne bi ispalo da smo privatizirali ovaj forum (kao onaj jedan nekada davno prije ).

Znaš da nisam od velikih riječi (barem ne ovako javno), a neke su mi i svete i govorim ih samo u stvarnosti i u "special occasions" kako ne bi postale "just passing by" već da bi zadržale svoju enormnu izvornu snagu i moć i tako pojačale magiju trenutka...



P.S.

Ovo za ljubičaste oči još uvijek ti ne vjerujem...

[imagine]

Umalo ne rekoh ,pa poneću slideći puta ogledalo pa ću ti dati da se pogledaš ali ne, budem ti ga ponila kad budeš iša vidit prvo unuče a to bi i moglo biti,vrlo vrlo uskoro

Mislin da nismo off topic, a da i jesmo pa svi su, svi smo mi za jednog,a jedan za sve


Da li poznajem sebe

Ma se uopće više nemrem prepoznati, osićam se ka tica,prepelica

Al tica,koja ima puno malih tića za nahranit i naučiti letjeti...al opet tica koja leti prepuštena strujama vjetra ,pa ne mora mahati krilima, već ih samo raširi i prepusti s vjetru s povjerenjem i samo gleda ovaj divan svit uživa i uzdiše od lipote tog trenutka...

[Stepski Vuk]

Uopće ne bi bilo loše imati ljubičaste oči i po sedmi put, mislim, što su od mene bolji Klindžo (Eastwood) i drugi koji su postali očevi u (dubokim) šezdesetima...

No, to ipak ovisi o (nekim) drugim planovima - naše je samo da ispunimo težnju života za samim sobom.

Sada se u Slav.Brodu (od prije par godinica) promijenila bolnička politika pa očevi mogu prisustvovati porodu - a znam da ti je davnašnja želja da me vidiš kako u jednom takvom delikatnom trenutku padam u nesvijest...

U životu, lijepom ili manje lijepom, postoji trenutak za sve - tako ću i ja jednom postati đedo-medo i znam da ću uživati u tom malom čovjeku jer je svako tek rođeno djetešce čista i potpuna ljubav/istina.

[simona]

Originally Posted by Stepski Vuk

Uopće ...... - a znam da ti je davnašnja želja da me vidiš kako u jednom takvom delikatnom trenutku padam u nesvijest...

[Stepski Vuk]

O da, jako dobro poznajem sebe !

Kad je potrebno mojim najbližima, stijena sam na koju se mogu UVIJEK osloniti.

No, kad se osvrnem unatrag i u trenu pomislim kako su mi to posljednje sekunde, ogroman strah preplavi me cijelog:

Kako ću stati pred Boga s toliko trnja u srcu???

Dakle, slab sam kao i svatko drugi.

Možda još i slabiji...

[lamal]

nesto razmisljam...uvek to "jedno je ono sto si a drugo ono sto zelis da budes"...ali zar to ne moze biti isto,cim nesto zelim da budem onda to jesam ja samo sto treba razlikovati "zelim da budem iz nekog razloga" i "jednostavno zelim to da budem".

razmisljam zato sto dosta 'stvari' zelim da budem ali se ne usudjujem...

zatim-dugo sam se bavila da li sam 'ovo' ili 'ono' jer sam po karakteru izuzetno kontradiktorna samoj sebi,sad mislim da jesam sve to-i plemenita i zla,i jaka i slaba,i vesela i melanholicna...zasto da ne...

[Olio]

Mislih da poznajem sebe......
ne, ne gresim, poznavao sam sebe... ali se promenih toliko, da vise ne prepoznajem sebe...


imam li snage da shvatim promene... ili sam se promenio toliko da sebe vise ni ne zelim poznavati....... ali ni upoznati!

Poznavati druge cesto je lakse nego poznavati sebe... deago mi je sto sam poznavao mnoge od vas...sa zeljom da se niste toliko promenili da vise ne mogu reci da vas poznajem........
pozdrav svima vama dragi moji.