ah, spoznati sebe jest put putujem,
ali kao cilj, odnosno postignuće cilja - to je nemoguća misija
možda bi se moglo bolje definirati kao "pokušaj spoznati sebe"?
ah, spoznati sebe jest put putujem,
ali kao cilj, odnosno postignuće cilja - to je nemoguća misija
možda bi se moglo bolje definirati kao "pokušaj spoznati sebe"?
Zasto pokusavati nesto sto je nemoguce !?
Kao ono, pokusat cu prestati sa pusenjem..., pokusat cu ovu ili onu metodu ...ili bilo sto drugo, a znam da necu uspjeti .
...umnozi l`se blago ,
nek vam srce za nj ne prione . Ps, 62,11
Zasto pokusavati nesto sto je nemoguce !?
Kao ono, pokusat cu prestati sa pusenjem..., pokusat cu ovu ili onu metodu ...ili bilo sto drugo, a znam da necu uspjeti .
Ne bih to uspoređivala.
Prestala sam pušiti.
Da li ću se ikad prestati spoznavati?
To je put, s neizvjesnim ciljem. Uživajmo u putu.
Gledam...
Gledam neki film
Loš film...
Gledam
Ne
Ne znam šta gledam...
I dalje gledam
Neki film... Ali... Koji film
Gledam... Opet isti film...
Poznat mi je... I dalje gledam... Šta gledam...
Ne znam
Ili...
Magla oko mene... U umu...
Gledam
Ne vidim... Ne shvatam
Ali gledam
Sebe...
Život... Svoj
I dalje...
Gledam
Oliver of utopia
"Ako se ljudska inteligencija ne veze uz identitet, svako ljudsko bice ce shvatiti prirodu zivota. Ljudska inteligencija je sposobna za takvo nesto.
Kad kazem inteligencija, mislim na onu izvan misaonog procesa.
Nazalost zbog vrsta obrazovnih sustava kakve imamo danas potpuno smo posveceni samo jednoj dimenziji inteligencije, koju zovemo intelekt, sto je samo misaoni proces.
Misao se moze dogoditi samo s podacima koje ste sakupili kroz pet osjetila, sto je veoma ograniceno. Druga stvar je da priroda podataka koje osjetila prikupljaju imaju korist samo za prezivljavanje. Ako zelite poznavati sami zivot onda vam ti instrumenti percepcije nece biti dobri...
...ako zelite samo prezivjeti to ce vam biti dovoljno... no priroda covjeka je da bez obzira sto radimo, zelimo biti vise od onoga sto trenutno jesmo, pa ako se to nesto vise dogodi, trazimo jos nesto, pa jos nesto itd. i to se pretvara u beskonacnu teznju. Znaci negdje u sebi trazimo neogranicenu ekspanziju, ali pokusavamo to napraviti kroz fizicke radnje.... zelja je fantasticna, ali metoda je beznadna."
Definirati ili poznavati sebe na temelju misli je jalov posao koji vodi u još veće šipražje zbunjenosti i potrage za samospoznajom. Desetljećima me je to izluđivalo i zbunjivalo.
Intelektualni pokušaji spoznavanja sebe je kao pokušati ugristi vlastito uho.
Um je falsifikator sebe jer je klasifikator. Umni Ja je sav u komparacijama i informacijama u odnosu na prošlost, iskustva, usporedbama sa dugima..
Iz tog đumbusa etiketa i “ispranog mozga” je nemoguće spoznati jestnost jer um sve promatra iz tog kuta, paradigme ili moda “ispranog mozga”. Nije nimalo čudno da je misaono stvoreni Ja osjećaj uzrok psihološke patnje, zbunjenosti i izvor frustracija i strahova.
Smiješno mi je kad netko izjavi da je um racionalan. Ili onu:”Mislim dakle jesam!”.
Kad nema misli onda mene nema ili nestanem jer sam ja misao? :)
Zar nisam ovdje? Prisutan? Jesam, tu sam, neprestano prisutan. Ne kao imaginarna memorija sebe ili poželjna ili nepoželjna mentalna slika sebe nego kao neposredna i uvijek slobodna svjesnost na koju se prošle a time “mrtve” etikete ne mogu zalijepiti. Pa nisam objekt kao stup na koji svatko može zalijepiti svoju reklamu.
Jesu li tome što se upire pod pojmom svijesti potrebne definicije, razlozi, uvjeti da bi bilo ok i u miru sa sobom kao to?