Nije baš ugodno kad izgubiš sebe. Sve nestane u vezi prijašnjeg sebe ali ostane sjećanje sebe. Nema cilja, nema motivacije, entuzijazma…. samo neka dosada kad dođeš s posla. Tko dođe s posla? Tijelo? Postoji samo trenutak koji postoji u neprekinutom trenutku. Zvukovi, senzacije.. ali nikoga nema.. samo postojanje bez uživaoca postojanja.
Pojavljuju se misli: “Ne sviđa mi se to!” A nikog nema!?
Koliko li te naviknute misli o nekom sebi uviđaju da govore o nekom misaonom sebi? Što to vidi a da ga nema u tom tijeku postojanja? I opet svjesno se vidi da je to samo tranzicija ostatka prošlosti. Opet misli uhvaćene svjesno. Ili..
Nije baš ugodno kad izgubiš sebe. Sve nestane u vezi prijašnjeg sebe ali ostane sjećanje sebe. Nema cilja, nema motivacije, entuzijazma…. samo neka dosada kad dođeš s posla. Tko dođe s posla? Tijelo? Postoji samo trenutak koji postoji u neprekinutom trenutku. Zvukovi, senzacije.. ali nikoga nema.. samo postojanje bez uživaoca postojanja.
Pojavljuju se misli: “Ne sviđa mi se to!” A nikog nema!?
Koliko li te naviknute misli o nekom sebi uviđaju da govore o nekom misaonom sebi? Što to vidi a da ga nema u tom tijeku postojanja? I opet svjesno se vidi da je to samo tranzicija ostatka prošlosti. Opet misli uhvaćene svjesno. Ili..