Ovo je diskusija na temu Prijateljstvo Zauvek! u podforumu Duhovnost Ako ti je neko pravi prijatelj,nista ne ocekujes,jednostavno znas,osecas sta je ...
Ako ti je neko pravi prijatelj,nista ne ocekujes,jednostavno znas,osecas sta je spreman uciniti za tebe , i ti za njega-prosto se podrazumeva( ovo podrazumeva mislim u najlepsem smislu te reci) Takva duhovna veza dva ljudska bica, je prelepa
"Reciprotite" ponekad može biti i pažnja i zahvalnost,i što znamo da je čovjek općenito dobar pa kao takav može i nama nekad pomoći. Neprijatelja koji me gura sa litice (primjer...) da bi prisvojio moje stvari, i kada se ja izvučem od pada,a on se nađe u sitoaciji da visi iznad litice svakako ga neću spašavati koliko god me molio, jer tko pod drugim jamu kopa treba mu omogućiti da sam u nju padne.
"Kad bi ljudi jedni drugima mogli čitati misli, niko ne bi imao prijatelja!"
nisam upamtila ko je to rekao.
U takvom slučaju bi se s vremenom promijenio koncept prijateljstva.
Prijateljstvo bi i dalje postojalo ali bi bilo "stvarnije".
Tada bi odnosi među ljudima bili stvarniji.
Suosjećanje i razumijevanje slabosti ljudskih bića bez idealiziranja.
"Pravi prijatelj" je vrlo nezahvalan epitet. Rijetko tko uspostavljanjem takvog epiteta odoljeva predrasudama o tome što taj "pravi prijatelj" mora ispunjavati kako bi zadovoljio status koji smo mu dodijelili.
Ali on je čovjek koji ima svoje vrline i slabosti.
Smije li "pravi prijatelj" neke od svojih slabosti okrenut prema meni?
Koliko sam svjestan svojih slabosti i njihovih djelovanja na "pravog prijatelja"?
Sve se to može svest na vlastiti temeljni odnos sa ljudima.
Ako mi je netko "pravi prijatelj", što su svi ostali ljudi sa kojima dijelim nešto?
Nisu "pravi prijatelji".
Zašto nisu?
Zbog mojih očekivanja? Zbog onog što ne dobivam od njih?
Što ja dajem njima? Kako gledam na svoje davanje?
Zašto sibirske lisice zabadaju njuškice u snjeg?
Zašto klokane nije sram seksat se usred turističkog razgledavanja?
Postoji jedna prava priča o uzrocima prijateljstva kod čoveka. Svi znate da se pretpostavlja da su bušmani iz pustinje kalahari najstariji narod na svetu, i da im se pridaje epitet ocima čovečanstva. Najbitnije je ovo: oni imaju jedinstven način shvatanja "lične svojine", odnosno, nemaju ličnu svojinu, sve je svačije i ničije u okviru jedne grupe. To nije životinjska karakteristika, naprotiv, životinje imaju jako osećanje vlasništva. Kod tih ljudi taj osećaj vlasništva ne postoji, i on je idealan za prijateljstvo. Kod ljudi, najbolji prijatelj je onaj prijatelj koji će vam dati i omogućiti sve, i koji nema osećaj vlasništva prema svemu materijalnom, pa i prema sebi i svojim nematerijalnim interesima, odnosno, kada vam prijatelj učini nešto tako što se založi lično za vas, više vam znači nego materijalna korist.
kod bušmana je takav princip, ii po onoj staroj izreci:svi za jednog i jedan za sve! To je idealno prijateljstvo u grupi.
Slični principi koriste se u raznim kriznim situacijama, poput organizacije kibuca kod izraelaca, ili kod plemenskih sistema gde je sve podređeno svima, kao i kod vojnih jedinica gde ne postoji ništa to nije podređeno grupi. Naravno, ovo su nasilni oblici, a pravo prijateljstvo je ono gde ste srećni ako pomognete prijateljima, i nikada ne gunđate zbog toga.....
Da, samoobrana, kako bi se izbjegla pogubna samoobmana.
Narod ima pametna iskustva pa je sklepao dobru izreku za pokvarenu sirotinju "Pomozi sirotu na svoju sramotu". Čemu ciganki sa cigarom u ustima davati novac za hranu?
Kad prepoznaš pokvarenog kriminalca koji te je pokušao ubiti unatoč tvom moljenju,on je zalužio da umre,jer pomogla bi mu na svoju sramotu,on bi te ponovo pokušao ubiti.
Postoji jedna prava priča o uzrocima prijateljstva kod čoveka. Svi znate da se pretpostavlja da su bušmani iz pustinje kalahari najstariji narod na svetu, i da im se pridaje epitet ocima čovečanstva. Najbitnije je ovo: oni imaju jedinstven način shvatanja "lične svojine", odnosno, nemaju ličnu svojinu, sve je svačije i ničije u okviru jedne grupe. To nije životinjska karakteristika, naprotiv, životinje imaju jako osećanje vlasništva. Kod tih ljudi taj osećaj vlasništva ne postoji, i on je idealan za prijateljstvo. Kod ljudi, najbolji prijatelj je onaj prijatelj koji će vam dati i omogućiti sve, i koji nema osećaj vlasništva prema svemu materijalnom, pa i prema sebi i svojim nematerijalnim interesima, odnosno, kada vam prijatelj učini nešto tako što se založi lično za vas, više vam znači nego materijalna korist.
kod bušmana je takav princip, ii po onoj staroj izreci:svi za jednog i jedan za sve! To je idealno prijateljstvo u grupi.
Slični principi koriste se u raznim kriznim situacijama, poput organizacije kibuca kod izraelaca, ili kod plemenskih sistema gde je sve podređeno svima, kao i kod vojnih jedinica gde ne postoji ništa to nije podređeno grupi. Naravno, ovo su nasilni oblici, a pravo prijateljstvo je ono gde ste srećni ako pomognete prijateljima, i nikada ne gunđate zbog toga.....
Zamisli da imaš kvalitete koje sam boldao.
Kada bi iz tog aspekta gledao na ljude, da li bi ti pojam "najboljeg prijatelja" izgledao isto kao i sada!?
Ok, ovdje trebamo razlikovati dvije stvari.
1. Nesebičnost prema onome od kojeg smo već dobili nešto ili svojim interesima očekujemo nešto,
2. Nesebičnost prema onome od kojeg ništa ne očekujemo niti smo ikad dobili išta.
Iz ovoga što pišeš čitam neke opće vrijednosti a ako ćemo o općim vrijednostima onda bi se one trebale vezati za opće ponašanje a ne samo prema odabranim slučajevima tj. pojedincima.
Mislim da čovjek čiji je sastavni dio uživanje u razgovoru a ne u procjenjivanju "robne razmjene", ne postavlja pitanja o "pravim prijateljima".
Mislim, "pravo" i "krivo" nije predmet razgovora.
Jedino što možeš vidjet je nesuglasnost koja ne postavlja pitanje dobrog i lošeg.
Ako staviš ruku u vatru, požalit ćeš. Ali i dalje češ koristiti vatru za svoju dobrobit ali na drugačiji način.
Ako staviš ruku u vatru, požalit ćeš. Ali i dalje češ koristiti vatru za svoju dobrobit ali na drugačiji način.
Ako staviš ruku u vatru da bi spasao prijatelja, nikada ne možeš zažaliti.
Dobar čovek će staviti ruku u vatru i za nepoznatog čoveka, i tako postati prijatelj sa njime.
Prijateljstvo nije elementarno svima, već specifično onima koji ga zaslužuju i žele, ali i žrtvuju se za njega.
Ako staviš ruku u vatru da bi spasao prijatelja, nikada ne možeš zažaliti.
Dobar čovek će staviti ruku u vatru i za nepoznatog čoveka, i tako postati prijatelj sa njime.
Prijateljstvo nije elementarno svima, već specifično onima koji ga zaslužuju i žele, ali i žrtvuju se za njega.
Nismo se razumijeli.
U svojem primjeru sam mislio doslovno na stavljanje ruke u vatru. :)
Razumeli smo se, i ja sam mislio doslovno, a ne figurativno
čovek u pojedinim situacijama mora znati gde su granice, i svesno ih preći ako je neophodno.
Razumeli smo se, i ja sam mislio doslovno, a ne figurativno
čovek u pojedinim situacijama mora znati gde su granice, i svesno ih preći ako je neophodno.
Ako te previše peče vatra po tabanima.....potražit ćeš hladnije mjesto. :)