Znamo li doista što je to duhovnost?

[Vilasa-duhovna akademija]

Danas u svijetu postoje brojne tehnike i metode koje liječe naše tijelo i psihu (um). Na svakom koraku, bilo na jumbo-plakatima, TV-u, radiju ili Internetu, “bombardiraju” nas raznorazne reklame i oglasi o svim mogućim načinima kako svoje tijelo i psihu (um) možemo dovesti na zavidnu razinu. Neke od tih metoda bave se onim fizičkim dijelom naše osobnosti – našim tijelom – kojega vidimo ili osjećamo našim izvanjskim osjetilima (vid, sluh, okus, dodir, njuh), primjerice, zdravljem naših organa pojedinačno ili u cjelini, ili boljim i ljepšim izgledom a tiču se naše kose, zubiju, noktiju, obrva, celulita, mišićne mase, debljine, mirisom tijela itd.
Druge se metode bave onim suptilnijim dijelom naše osobnosti kojega osjećamo ili bivamo svjesni pomoću naših unutarnjih osjetila (um, inteligencija i lažni ego), primjerice, raznim načinima kako da budemo sretniji u životu, kako da dostignemo bogatstvo, imamo strastveniji i ispunjeniji seks, doživimo instant prosvjetljenje, lakše položimo ispite i testove, dostignemo mistična i ezoterična znanja, postanemo moćni manipulatori u područjima marketinga, brand menadžmenta itd. Ove tehnike i metode podilaze našem umu, inteligenciji i lažnom egu, dajući im duševnu hranu koja im je nužna za doživljaj rafiniranog osjećaja sreće, a koje su, zapravo, nadopuna i nadgradnja osjećaju zadovoljstva i ispunjenosti našim pojavnim, fizičkim dijelom naše osobnosti.

U biti, sve je to u redu, i sa svim tim se u cijelosti slažemo. Tijelo i psiha (um) moraju biti zdravi i zadovoljeni kako bismo mogli bez većih teškoća i opterećenja funkcionirati i djelovati u ovome svijetu, i kako bismo, kratkoročno ili dugoročno, ostvarili svoje ciljeve koje smo si zacrtali tijekom ovoga života.
Ipak, valja shvatiti kako nam zdravo tijelo i psiha (um) donose samo privremeno zadovoljstvo koje traje određeni broj dana, mjeseci ili godina, ili, ako smo kojim slučajem rođeni pod sretnom zvijezdom (iako je takvih doista malo), možda čak i tijekom cijeloga života. Sreća i nesreća, debljina i mršavost, ljepota i ružnoća, zdravlje i bolest, neprestano se izmjenjuju i nestalni su i nezaustavljivi poput vjetra. Ništa ne odolijeva zubu vremena i sve postojeće neprestano se transformira iz jednog oblika u drugi. Dakle, sve u ovome pojavnom svijetu podložno je prolaznosti i sve što postoji u njemu ima svoj neminovni tijek: početak, sredinu i kraj. Rađanje, starost, bolest i smrt četiri su jahača Apokalipse i integralni su dio procesa samsare – neprestanog kruga rađanja i umiranja. Dakle, ukoliko ovom objašnjenjupridodamo i neizbježni nauk o reinkarnaciji, procesu ponovnog utjelovljenja, o čemu govore brojni sveci i mudraci kroz povijest, onda sreća u jednom dijelu života, pa čak i tijekom jednog cjelokupnog života, u odnosu prema cijelom nizu beskrajnog ponavljanja rađanja i umiranja u ovom pojavnom svijetu (u kojima proživljamo neprestane, naizmjenične skokove na dijagramu dobroga i lošega), i nije neka velika sreća.

Stoga, razumno je i logično zaključiti da je daleko važnije od gore spomenutoga izliječiti dušu, naše pravo Jastvo, jer nam to donosi trajnu, vječnu dobrobit. Naša duša predstavlja naš pravi vječni identitet, a sada je zbog dugog bivanja u ovom pojavnom svijetu, uslijed dugotrajnog druženja s produktima materijalne energije i snažnog utjecaja lažnoga ega, pogrešno prihvatila ovo fizičko tijelo kao svoje pravo Jastvo. No, iskonski, naša duša dio je božanskog svijeta i ne pripada ovom pojavnom svijetu u kojem se trenutno nalazimo.
Naš duhovni evolutivni razvoj započinje s razumijevanjem da mi nismo materijalno, tvorno tijelo, već čista duhovna energija tj. duša. Upravo iz tih razloga, znanje o duši, o našem Istinskom Ja, od esencijalnog je značaja za naše duhovno buđenje. Ovo znanje postaje most koji nas vodi prema našem izvornom prebivalištu, božanskom svijetu, koji je vječan, pun sreće i blaženstva (sat-cit-ananda).
Na temelju svega ovoga spomenutoga, “Vilasa – duhovna akademija” usmjerava svu svoju pozornost na temeljna pitanja ljudskoga identiteta i postojanja. Iskreno, svim svojim srcem, želimo pomoći onim inteligentnim osobama koje istinski tragaju za trajnom srećom i besmrtnošću. Sredstvo kojim se pri tome služimo su Vede. Ovo su knjige znanja koje su prije 5000 godina zapisane na drevnom jeziku sanskrtu. Svi duhovni autoriteti slažu se kako Vede u sebi sadrže svo postojeće znanje – i materijalno i duhovno. Stoga one u prijevodu i znače “majka sveg znanja”. A nakon dubljeg razmišljanja doći ćemo do krajnjeg zaključka kako je znanje jedino prijevozno sredstvo koje nas može prevesti preko ovoga uzburkanog oceana materijalne egzistencije.

[Anonymous]

Što smo stali? Idemo dalje! Što je duhovnost?

[Diana]

eto,slobodno započni :)

[DeteSvetla6]

gledajući forume, blogove, sajtove takvog sadržaja eventualno 1% ima nekakve veze sa duhovnošću...uostalom da li znate šta je električna energija?

[chameleon]

Postoji li nešto izvan duhovnosti?

Tijelo određuje u kojem će pravcu duh ići.
Tijelo uvijek određuje kamo će duh završiti jer tjelesnim osjetilima moramo odgovarati.

Nedostatak duha govori o manjkavosti sebe. Govori o svojim nedostacima. Prepoznaje svoje stanje.

Punina duha govori o cijelovitosti sebe. Prepoznaje sve što ga čini cijelovitim.
Punina ništa ne isključuje.

[simona]

Originally Posted by chameleon

Postoji li nešto izvan duhovnosti?

Tijelo određuje u kojem će pravcu duh ići.
Tijelo uvijek određuje kamo će duh završiti jer tjelesnim osjetilima moramo odgovarati.

Nedostatak duha govori o manjkavosti sebe. Govori o svojim nedostacima. Prepoznaje svoje stanje.

Punina duha govori o cijelovitosti sebe. Prepoznaje sve što ga čini cijelovitim.
Punina ništa ne isključuje.

Obrnuto.

[Olio]

Originally Posted by chameleon

Postoji li nešto izvan duhovnosti?

Tijelo određuje u kojem će pravcu duh ići.
Tijelo uvijek određuje kamo će duh završiti jer tjelesnim osjetilima moramo odgovarati.

Nedostatak duha govori o manjkavosti sebe. Govori o svojim nedostacima. Prepoznaje svoje stanje.

Punina duha govori o cijelovitosti sebe. Prepoznaje sve što ga čini cijelovitim.
Punina ništa ne isključuje.

Originally Posted by simona

Obrnuto.

Ni jedno ni drugo!
Duh ne sme zavisiti od tela, jer i osoba sa telesnim nedostacima ili defektima poput slepila ili gluvoće može imati duhovni put ne manje snažan i značajan od bilo koga drugoga.

U tome je suština. Duh i telo su jasno različite forme, a upravo se po distancirnju svojeg razuma od svojeg tela prepoznaje osoba koja je duhovno sposobna.

[Anonymous]

Originally Posted by chameleon

Tijelo određuje u kojem će pravcu duh ići.
Tijelo uvijek određuje kamo će duh završiti jer tjelesnim osjetilima moramo odgovarati.

Zašto ne bi bilo obrnuto; da duh upravlja materijom i da oblikuje materiju.

Tu čak nema niti međuzavisnosti,duh je sve a materija ništa. Materija je privjesak kojeg oblikuje duh. Vjeruj.

[Uoo]

Što je s izrazima "krotki duhom" ili "siromašni duhom"?

Oko duhovnosti bi se mogla sklepati neka definicija, ali impliciranjem benificija koje prozilaze iz restrikcija duha - sve definicije padaju u vodu.

Fuck duhovnost, dok ima duhovitosti.