Ja sam veliki zagovornik skokova na glavu, prolazaka kroz zid i tak to.
Nigdje ne postoji poduka i sustavno učenje o tome kako sačuvati sebe, svoje tijelo, jer je prolazno....isto kao i vrijeme u ovoj materijalnoj realnosti. Ljubav prema sebi može se manifestirati u brizi o fizičkom i emotivnom zdravlju. No masa ljudi se ponaša kao da će živjeti vječno, nema svijesti o rasipanju resursa kojima raspolaže.....Stoga je mudro procijeniti kada, kako ćemo koristiti svoje resurse, vrijeme i energiju, te kako povećati potencijal .........
Jer, ono što sada radimo , ne radimo samo za sebe, već i za one koji dolaze iza nas, kao i za same sebe, sutra........
Nigdje ne postoji poduka i sustavno učenje o tome kako sačuvati sebe, svoje tijelo, jer je prolazno....isto kao i vrijeme u ovoj materijalnoj realnosti. Ljubav prema sebi može se manifestirati u brizi o fizičkom i emotivnom zdravlju. No masa ljudi se ponaša kao da će živjeti vječno, nema svijesti o rasipanju resursa kojima raspolaže.....Stoga je mudro procijeniti kada, kako ćemo koristiti svoje resurse, vrijeme i energiju, te kako povećati potencijal .........
Jer, ono što sada radimo , ne radimo samo za sebe, već i za one koji dolaze iza nas, kao i za same sebe, sutra........
Isto tako nikada ne znaš kada će ti biti posljednji dan...
A ljudi na samrti ne žale za stvarima koje su napravili, već za onima koje su propustili napraviti.
Iza predrasude stoji podloga koja odlučuje koliko će predrasude vladat čovjekom.
Stava sam da predrasuda ne mora biti odlučujući faktor jer se informacije dobivene prije praktičnog iskustva ne moraju uzimat kao "božja objava". Ovisi koliko je čovjek u stanju u direktnom iskustvu sa objektom predrasude biti otvoreno prisutan u sadašnjem trenutku. Koliko možemo stišat ideje i misli i prepustit se sadašnjem trenutku?
Ako nisam u stanju čuti/vidjeti samo ono što sada dopire kroz moja čula već čujem/vidim sadržaj svojih predrasuda, tada stojim pred ogledalom i komuniciram sam sa sobom.
Predrasude mogu odrediti dal ćemo si dozvoliti neko određeno iskustvo ali ako si već dozvolimo ili se slučajno nađemo u tom iskustvu ne moramo razgovarat sa sobom u ogledalu već slušati/gledati ono što jeste a ne što mislimo da smo čuli/vidjeli.
Nije to lako ako podsvjesna uvjerenja (obično vezana za nesigurnost, strah = potreba za zaštitom = napad) svojom snagom okidaju lančane procese neovisne o našoj svijesti i razumu.
Iza predrasude stoji podloga koja odlučuje koliko će predrasude vladat čovjekom.
Stava sam da predrasuda ne mora biti odlučujući faktor jer se informacije dobivene prije praktičnog iskustva ne moraju uzimat kao "božja objava".
Naravno da ne treba biti odlučujući faktor, međutim, ponekad ni nismo svjesni činjenice da nama vlada predrasuda.
Tek kada se uvjeriš u suprotno od očekivanog, vidiš da si se potpuno svjesno opteretio očekivanjem neugodnog ishoda (do kojeg, nasreću, nije došlo).
Naravno da ne treba biti odlučujući faktor, međutim, ponekad ni nismo svjesni činjenice da nama vlada predrasuda.
Tek kada se uvjeriš u suprotno od očekivanog, vidiš da si se potpuno svjesno opteretio očekivanjem neugodnog ishoda (do kojeg, nasreću, nije došlo).
Zato i kažem da je bitno ono što zaista čujemo od neke osobe za razliku od sumnjičavih procjena u stilu "ah da on/ona sa time sigurno misli nešto drugo reći".
Izvođenje zaključaka koji se svode na svakojake pretpostavke.
Dobro je pojednostaviti stvari a ako već postoji sumnja da iza riječi stoje skrivena značenja onda pomaže izravno pitanje dal stoji nešto ili ne.
Tvoj primjer vrlo jasno govori o tome kako čovjek može unatoč svojim predrasudama (prije iskustva), uz dovoljnu dozu otvorenosti otvorit si još jedna vrata.
Jedno je što mislimo a drugo je što radimo
Što bi vi na mom mjestu,evo:dođe mi na razgovor za posao simpa mlada cura,lijepa i živahna,ALI je romkinja.
Mogla bih odmah planirati zatvaranje svog marketića u selu
Mislite da bi dolazili seljani kod mene kupovati?