jedan ocean tece mnostvom riba.. i jedan ocean spoznaje sve te ribe.. to sto su neke vece neke manje.. neke crvene neke plave nema veze.. jer nije riba ta koja spoznaje.. riba je ta koja je spoznata..
isti ocean je spoznao tree, eorlana i mene.. kakve bi tu bilo razlike?
put implicira vrijeme.. tako da s tog ego aspekta "onoga koji misli da nesto spoznaje" naravno da ima razlika.. no to onda vise nije "put".. jer gdje pocinju razlike "put" prestaje..
znam znam.. kontradiktoran sam sam sebi.. okrivite dualnost..
Razlike postoje...naravno.
Svaki pokret svijesti je razlika, barem u smislu različitosti od prethodnog.
Pitanje je što ćemo s njom (razlikom)!?
Ok, nećemo o strahu iako ima straha i straha. Fiziološki strah je neizbježan, zapravo koristan mehanizam...
Govoriš o muškoj rezerviranosti u prijateljskim, rodbinskim, poslovnim itd. odnosima? Opire se emocijama, pokušava vladati time kako bi održao fasadu neovisnosti ili čega već?
Možda imaš predrasude, ali kladim se da kada i se družio s potpuno opuštenim likovima da bi ti se predrasude otopile začas
Zaključke izvodim po suhoparnoj statistici svakodnevnih susreta i detalja. Vjerujem da sam manji dio svakako predrasudom smjestio u pogrešne kategorije ali budući da nisam tip od previše promišljanja već spontanog djelovanja u sadašnjem trenutku, imam dovoljnu dozu povjerenja u ono što zovem "intuitivno iskustvo".
Naravno da ima dovoljno slobodnih muškaraca koji nas svojim mislima i djelima nadahnjuju. Dovoljno (čak i previše) onima koji otvoreno primaju nadahnuće.
Citat:
Originally Posted by Eorlan
Ma gle, samo sam spomenuo seks onako usput, zanimala me tvoja perspektiva. Osobno ne osjećam privlačnost prema muškarcima, ali ne vjerujem da bih se, ukoliko silom prilika našao u zatvoru, opirao svojoj "ženskoj strani" Mislim, na kraju krajeva sve je to manifestacija, šarena igra
A čuj, il bi ga namlatio ko šarana u kupusu il bi se "oduševio" njegovom nabildanom dvometarskom stasu.
Kao što je već netko spomenuo, konstrukcija nam je ista, ali je razlika biološka, kongitivna i različito se socijaliziramo u društvo (smatram svo troje jednako bitno).
Moj stav je bio da su žene socijalno osjetljivije sve dok nismo imali jednu raspravicu na ovom forumu, ne sjećam se na kojem topicu... a vezano za osjećaj koji sam ja pripisivala isključivo ženama.
Naime, kada bih čula dječji plač ili općenito kada bih se uplašila za neko dijete (i prije nego sam imala svoje) ili kada bi me ganulo... osjetila bih senzacije u grudima, definitivno vezano za srčanu čakru, ali u konekciji i sa ženskom fizionomijom..hm.. - puno je teže opisati riječima nego što zvuči... to mi je djelovalo kao potpuno žensko iskustvo, instinkt koji te nagoni da se pobrineš za to dijete, da poskočiš, da djeluješ... no, ustanovili smo da je osim ženama, taj osjećaj poznat i Redu s foruma.
Smatram da su razlike prisutne zbog sveobuhvatne težnje ravnoteži, putevi se donkele razlikuju zbog prirođenih i društvenih razlika, ali isto tako da se ne radi o razlikama koje se ne mogu pomiriti ili prevazići.
Kakva je onda konstrukcija ista ako nam je biološka, kognitivna itd. razlika?
Ne velim da apsolutno ne postoje nikakve razlike...već me zanima što zapravo čini razliku i iz koje svrhe.
Zaključke izvodim po suhoparnoj statistici svakodnevnih susreta i detalja. Vjerujem da sam manji dio svakako predrasudom smjestio u pogrešne kategorije ali budući da nisam tip od previše promišljanja već spontanog djelovanja u sadašnjem trenutku, imam dovoljnu dozu povjerenja u ono što zovem "intuitivno iskustvo".
Naravno da ima dovoljno slobodnih muškaraca koji nas svojim mislima i djelima nadahnjuju. Dovoljno (čak i previše) onima koji otvoreno primaju nadahnuće.
I see... no i krkani su ljudoliki
Ma gle , nije uopće bitno, valjda znaš s kim se želiš družiti i na koji način voliš komunicirati.