Tuđa nevolja i naša participacija

[lucero]

Originally Posted by nova teorija

Sve nas taj osjećaj često razapinje!
Sjećam se dobro scene iz prošlog nemilog rata:
Pred sam sumrak, gore sa brda sa dvogledom promatram selo koje ćemo pred zoru napasti. Do mene dopire vriska i graja djece. Sankaju se niz jedan puteljak, koji vodi u desno preko nekog mostića pa opet nastavlja dalje. Za trenutak se pitam, onako u brizi, - kako su pustili djecu da onako reskiraju, pa, mogu upasti s mosta u rijeku??
Opet za nekoliko trenutaka vraćam se u stvarnost i razmišljam; što će biti s tom djecom kad ujutro napadnemo mjesto? - I, shvaćam da ništa ne mogu poduzeti......... (selo Voljevac u Bosni)

Uh!

[medyas]

Originally Posted by nova teorija

Sve nas taj osjećaj često razapinje!
Sjećam se dobro scene iz prošlog nemilog rata:
Pred sam sumrak, gore sa brda sa dvogledom promatram selo koje ćemo pred zoru napasti. Do mene dopire vriska i graja djece. Sankaju se niz jedan puteljak, koji vodi u desno preko nekog mostića pa opet nastavlja dalje. Za trenutak se pitam, onako u brizi, - kako su pustili djecu da onako reskiraju, pa, mogu upasti s mosta u rijeku??
Opet za nekoliko trenutaka vraćam se u stvarnost i razmišljam; što će biti s tom djecom kad ujutro napadnemo mjesto? - I, shvaćam da ništa ne mogu poduzeti......... (selo Voljevac u Bosni)

i....sad kada je prošlo,puno,puno godina..misliš li da si mogao nešto promjeniti?kako se osječaš?

mislim da znam..odjednom i ja prepoznam taj strah,nemoć,beznađe....vidim i sebe na brdu,a djecu dolje.strah me preplavio,ali od mene same,zato jer sve promatramo uvijek sa neke distance gdje pomješamo strahove ,mržnju,nemoć...

znam...da bih postupila drugačije.,jer bila sam u sličnoj situaciji,sa djecom dolje.....

[nova teorija]

Originally Posted by medyas

znam...da bih postupila drugačije.,jer bila sam u sličnoj situaciji,sa djecom dolje.....

Postoje trenutci života kad se ne može postupiti drugačije. Zar nebi ja izbjegao ići u tu akciju da sam mogao postupiti drugačije??? Nitko me nije silio, ali nisam mogao pustiti tu mladež da srljaju u smrt, jer sam ja jedini zanao dobro čitati kartu nepoznatog terena ispred nas. To je bila najteža noć moga života. Tu sam se večer lijepo obrijao, istuširao, obukao čisti veš,..onaj stari oprao i onako mokar zamotao ga u vrećicu i spremio među svoje stvari koje sam ostavio na čuvanje. Nisam vjerovao da ću se iz te akcije vratiti živ... Pa sam mislio ako se ne vratim ili ako me nađu pokošena neka sam čist i uredan.
...Sad volim što sam i to iskusio, sam mi je Bog svijedok da sam spriječio ne planirano širenje akcije i veliki pokolj,... zaustavio sam dečke na polžajima u brdu da se tu ukopaju, nisam dao dalje napredovati i ako su ih preko motorole drugi na to huškali!

[medyas]

Originally Posted by nova teorija

Postoje trenutci života kad se ne može postupiti drugačije. Zar nebi ja izbjegao ići u tu akciju da sam mogao postupiti drugačije??? Nitko me nije silio, ali nisam mogao pustiti tu mladež da srljaju u smrt, jer sam ja jedini zanao dobro čitati kartu nepoznatog terena ispred nas. To je bila najteža noć moga života. Tu sam se večer lijepo obrijao, istuširao, obukao čisti veš,..onaj stari oprao i onako mokar zamotao ga u vrećicu i spremio među svoje stvari koje sam ostavio na čuvanje. Nisam vjerovao da ću se iz te akcije vratiti živ... Pa sam mislio ako se ne vratim ili ako me nađu pokošena neka sam čist i uredan.
...Sad volim što sam i to iskusio, sam mi je Bog svijedok da sam spriječio ne planirano širenje akcije i veliki pokolj,... zaustavio sam dečke na polžajima u brdu da se tu ukopaju, nisam dao dalje napredovati i ako su ih preko motorole drugi na to huškali!

kao da slušam svoga muža...isto je i on govorio..sve što sam volio..to sam iskusio...i sada se povukao...kada se govori o ratu,on se povuče,jer znam da su rane na duši duboke, a iskustvo nezaboravno.
nisam te htjela uvrijediti,znam da je iskustvo nešto neprocjenjivo,a bog nas pošalje u neke situacije koje i sami nesvjesno odaberemo,ali na način da ublažimo stradanja ili da svjedočimo za naš osobni rast,

[nova teorija]

Originally Posted by medyas

.....,a bog nas pošalje u neke situacije koje i sami nesvjesno odaberemo,ali na način da ublažimo stradanja ili da svjedočimo za naš osobni rast,

Potpuno se slažem sa tobom, još bih nadodao:

Bog nekog nevoljnika nekada pošalje upravo nama, - kako bi mu pomogli u nevolji.
Imao sam slučaj u ratu, kad je jedan ranjeni neprijateljski vojnik, u svom bježanju i agoniji, zalutao u moje obiteljsko dvorište. Tiho je vapio i pozivao u pomoć. Naravno da me to probudilo i itekako preplašilo. Kad sam se sabrao, pružio sam mu prvu pomoć, i, čvrsto odlučio, dok sam ga vozio u ratnu bolnicu, da ću ga svojim životom zaštititi....
Često puta se sjetim tog događaja i bude mi drago što sam tako postupio.....
Mislio sam da su to mnogi zaboravili, ali ipak nakon 20 godina njegova me obitelj pronašla, posjetila i zahvalila se.....
Vjeruj mi da sam tada plakao ko malo dijete.