Tuđa nevolja i naša participacija

[fantazy]

Originally Posted by Jesam

Hm, upravo čitam Ho'oponopono i kaže 'vako:

„Što se dešava unutar mene što se javlja u vidu "XY tragedije" kod ove obitelji a mene pogađa?“

Drugim riječima, priču koju si čula, čula si s razlogom. Na tebi je da kroz meditaciju saznaš zašto. Sinkronicitet. Možda kroz nju trebaš saznati i/ili naučiti nešto o sebi.

To ti je isto kao kad se rasplačeš na tužan film ako je tematika takva da se s njom (ili nekim od likova) možeš identificirati.

Uzrok leži u tebi.

Upravo sam htjela reći Ho oponopono

[Jesam]

Originally Posted by lucy

Nećeš vjerovati... ovako nešto mi je postavila jedna draga dušica s ovog foruma i kada sam joj odgovarala blinknula me je spoznaja.
U djetinjstvu sam gledala patnju bića koje sam jako, jako voljela, a bila sam potpuno bespomoćna i nisam ništa mogla. Zaliječila sam to donekle, potisnula, kasnije sam volontirala sa žrtvama i nekako kompenzirala...

U principu, ne mogu to zaboraviti, a jedino važno što mogu naučiti iz toga je primjer osobe kakva nikada neću i ne smijem biti... i te traume jesu okidač abnormalne količine tuge i patnje koja me obuzme zbog nemoći svaki puta kada se susretnem s tuđom traumatičnom situacijom.

U biti, tu traumu ne želim zaboraviti, imam osjećaj da ne bi bilo fer prema osobi koja je patila.

Uf... baš sam zapetljala, ha...

Upravo to šte je se držiš učvršćuje tvoju ali i njihovu traumu. Zabetonirala si je. (Sjeti se svog sna i čišćenja i stolica i straha ) Ne trebaš zaboraviti (jer zaboravljanjem zapravo guramo stvari "pod tepih" pa stvaraju nove traume i rane i izvore bolesti) ali trebaš oprostiti sebi i sebe zaliječiti. Time ćeš automatski i njima pomoći na podsvjesnoj razini.

[inspektori]

Hooponopono, slažem se.
A i svi mi, koji smo ovo (s istim razlogom s kojim si ti čula) pročitali.

Originally Posted by Jesam

Upravo to šte je se držiš učvršćuje tvoju ali i njihovu traumu. Zabetonirala si je. (Sjeti se svog sna i čišćenja i stolica i straha ) Ne trebaš zaboraviti (jer zaboravljanjem zapravo guramo stvari "pod tepih" pa stvaraju nove traume i rane i izvore bolesti) ali trebaš oprostiti sebi i sebe zaliječiti. Time ćeš automatski i njima pomoći na podsvjesnoj razini.

Mila, oprostila sam prije nekoliko godina i to mi je pomoglo da shvatim tko je ta osoba (agresor) i tko sam ja.
Ipak me kopka kako bih mogla nešto tu popraviti ili napraviti...

[Eorlan]

Originally Posted by lucy

U djetinjstvu sam gledala patnju bića koje sam jako, jako voljela, a bila sam potpuno bespomoćna i nisam ništa mogla. Zaliječila sam to donekle, potisnula, kasnije sam volontirala sa žrtvama i nekako kompenzirala...

U principu, ne mogu to zaboraviti, a jedino važno što mogu naučiti iz toga je primjer osobe kakva nikada neću i ne smijem biti... i te traume jesu okidač abnormalne količine tuge i patnje koja me obuzme zbog nemoći svaki puta kada se susretnem s tuđom traumatičnom situacijom.

U biti, tu traumu ne želim zaboraviti, imam osjećaj da ne bi bilo fer prema osobi koja je patila.

Uf... baš sam zapetljala, ha...

Shvativši kako funkcionira odvojenost, podjeljenost na razini pojedinca shvaćaš i odvojenost u odnosima više pojedinaca. Nema potrebe za zaboravljanjem, opraštanjem, kompenzacijom. Razumijevanjem nadrastaš sve to.

Originally Posted by Eorlan

Shvativši kako funkcionira odvojenost, podjeljenost na razini pojedinca shvaćaš i odvojenost u odnosima više pojedinaca. Nema potrebe za zaboravljanjem, opraštanjem, kompenzacijom. Razumijevanjem nadrastaš sve to.

Sve pet.
Ali zašto konstantan filing tuge?

[Eorlan]

Originally Posted by lucy

Sve pet.
Ali zašto konstantan filing tuge?

Jer ga držiš nečim odvojenim od sebe. "Ja sam tužna". Nisi, ti si tuga. Nema tu odnosa ja - tuga, osim ako ga takvim stvoriš. Na kraju sama riječ definira iluziju. Kada ukloniš misao o tuzi, osudu tuge i ona se raspline. Možda se držiš takvih obrazaca jer smatraš da bi se sama ili od drugih bila doživljena kao hladna, bešćutna, kada ne bi reagirala. Na neki način hraniš se vlastitim emocijama, podgrijavaš kotao identifikacije jer misliš da ćeš nešto izgubiti ako se kontinuitet osobnosti prekine...

Originally Posted by Eorlan

Jer ga držiš nečim odvojenim od sebe. "Ja sam tužna". Nisi, ti si tuga. Nema tu odnosa ja - tuga, osim ako ga takvim stvoriš. Na kraju sama riječ definira iluziju. Kada ukloniš misao o tuzi, osudu tuge i ona se raspline. Možda se držiš takvih obrazaca jer smatraš da bi se sama ili od drugih bila doživljena kao hladna, bešćutna, kada ne bi reagirala. Na neki način hraniš se vlastitim emocijama, podgrijavaš kotao identifikacije jer misliš da ćeš nešto izgubiti ako se kontinuitet osobnosti prekine...

Mislim da ne... ja ne pričam o tim stvarima pa se niti ne dovodim u situaciju da me netko tako doživi. Neznam.. i ne bih rekla da se hranim tom emocijom, mene obično hrani bijes ili smijeh.
Ali hvala ti u svakom slučaju.

[Eorlan]

Originally Posted by lucy

Mislim da ne... ja ne pričam o tim stvarima pa se niti ne dovodim u situaciju da me netko tako doživi. Neznam.. i ne bih rekla da se hranim tom emocijom, mene obično hrani bijes ili smijeh.
Ali hvala ti u svakom slučaju.

Pa ok, ali taj odnos može postojati i unutar tebe. "Ja osjećajna/bezosjećajna" naspram "ja moralni diktator". Obično te hrani nešto drugo, ali to je onda hrana za taj drugi aspekt iskustva. Ego treba raznovrsnu prehranu kako bi ostao zdrav i jak No kao što uvijek velim, može biti i drukčije. Ako želiš slobodu od same sebe uvijek ti je na dohvat svijesti. To ne znači nestanak osobnosti, ega i svega toga. Već njihovo sazrijevanje. Unifikaciju. Shvaćaš da ti ne trebaju ta sranja kako bi igrala igru.

Originally Posted by Eorlan

Pa ok, ali taj odnos može postojati i unutar tebe. "Ja osjećajna/bezosjećajna" naspram "ja moralni diktator". Obično te hrani nešto drugo, ali to je onda hrana za taj drugi aspekt iskustva. Ego treba raznovrsnu prehranu kako bi ostao zdrav i jak No kao što uvijek velim, može biti i drukčije. Ako želiš slobodu od same sebe uvijek ti je na dohvat svijesti. To ne znači nestanak osobnosti, ega i svega toga. Već njihovo sazrijevanje. Unifikaciju. Shvaćaš da ti ne trebaju ta sranja kako bi igrala igru.

Mislim da ta sranja trebaju mene da bi igrala svoju igru..