Samouverenost

[Mošarta]

Kod mene je princip čišćenja taj da lagano budim jedan po jedan obrazac u sebi i to se kasnije pojačava do neizdržljivosti. U tim trenucima kada već mislim da ludim, sve vrlo brzo splasne i ja se osećam oslobođenom. A ima od svega pomalo čime se bavim, uglavnom je to sada Reiki, kao osnova.

I vremenom mi je dolazilo sampouzdanje. Kada sam shvatila da hranim one obrasce koji su mi drugi nametnuli kao sliku o sebi: da sam onakva ili ovakva. Samo pokušajte da odstupite od svog imena i svih mogućih etiketa koje ste dobijali i osetićete moć. A moć imate kada više niko ne može manipulisati vašim osećanjima i ubediti vas da ste nešto što niste. Ljudi koji nemaju samopouzdanje, znam po sebi, su oni koji podsvesno veruju da drugi imaju moć nad njima i da svakog trenutka mogu uticati na sliku koju imaju o sebi.

[Eorlan]

Lijepo rečeno.

No tu nije kraj. Jer i sami sebi određujemo ponekad što bi trebali biti na osnovu nečega što je u podsvijesti. No ako smo prisutni, u tom trenutku kada program izroni na površinu svijesti da se manifestira možemo ga prepoznati, prihvatiti i razrješiti. On ne mora ići nigdje, jer na kraju krajeva je samo sjećanje na misao. Postaje živa informacija, alat na polici. Kada prihvatimo sve što postaje dio našeg iskustva u sada ono prestaje biti teškoća i postaje učitelj. Govori nam samo o sebi.

Originally Posted by simona

Kopanje po smeću zna biti kontraproduktivno ukoliko smo vezani za svaki otpadak, pa ga teško otpuštamo i ostavljamo u regalu, da nam se nađe.

Kako je ovo dobro rečeno!

A veći dio života provedemo upravo u smetlarenju.
As ti ironije života.

[lamal]

nisam mogla odmah odgovoriti u anketi...ono sto me nervira je kada na svesnom nivou pitam samu sebe za konkretne 'stvari' zvucim kao egomanijak koliko sam samouverena,jer realno raspoznajem sta radim dobro a sta ne umem,ali moji osecaji su toliko 'jadni' i preplaseni sto ipak potvrdjuje da sam potpuno ne sigurna u sebe i bicu dok god se sebe plasim.ali cudno mi je to,ako nisam 'slepa' i na svesnom nivou vidim kako jeste - da nemam zbog cega biti nesamouverena - kako to da se iskustvom samopouzdanje ne pojacava...ili se mozda pojacava ali kao u onoj igri "care care gospodare kol'ko ima sati;jedan napred,tri nazad"...

[Tree]

Originally Posted by lamal

nisam mogla odmah odgovoriti u anketi...ono sto me nervira je kada na svesnom nivou pitam samu sebe za konkretne 'stvari' zvucim kao egomanijak koliko sam samouverena,jer realno raspoznajem sta radim dobro a sta ne umem,ali moji osecaji su toliko 'jadni' i preplaseni sto ipak potvrdjuje da sam potpuno ne sigurna u sebe i bicu dok god se sebe plasim.ali cudno mi je to,ako nisam 'slepa' i na svesnom nivou vidim kako jeste - da nemam zbog cega biti nesamouverena - kako to da se iskustvom samopouzdanje ne pojacava...ili se mozda pojacava ali kao u onoj igri "care care gospodare kol'ko ima sati;jedan napred,tri nazad"...

Po meni je ovo tipično žensko ponašanje, ali i ne mora biti u tvom slučaju uzrok u ovome:
Od djetinjstva nas uče (okruženje, škola, mediji...) kakva bi žena trebala biti - nježna, krhka, mila, draga, plačna, ovisna o muškarcu, o emocijama...
Muškarci znaju gdje i kako, mi pratimo. Iako osjećamo puls života, često biramo ići kontra njemu da bismo ispunile zadatu formu...
Ako ja stanem samostalno, svjesna sebe i svoga izbora, i krenem sada raditi stvari kako ja osjećam i želim - ko sam, kakva sam tada žena?
Šta će moj muškarac misliti o meni? O sebi?
Kakve će dalekosežne posljedice to donijeti?

Zbog jednog razgovora od danas s prijateljicom mi je ovo prvo palo na pamet. Potkopavajući strah. Ovo što si rekla da se plašiš sebe me privuklo.

[lamal]

Originally Posted by Tree

Po meni je ovo tipično žensko ponašanje, ali i ne mora biti u tvom slučaju uzrok u ovome:
Od djetinjstva nas uče (okruženje, škola, mediji...) kakva bi žena trebala biti - nježna, krhka, mila, draga, plačna, ovisna o muškarcu, o emocijama...
Muškarci znaju gdje i kako, mi pratimo. Iako osjećamo puls života, često biramo ići kontra njemu da bismo ispunile zadatu formu...
Ako ja stanem samostalno, svjesna sebe i svoga izbora, i krenem sada raditi stvari kako ja osjećam i želim - ko sam, kakva sam tada žena?
Šta će moj muškarac misliti o meni? O sebi?
Kakve će dalekosežne posljedice to donijeti?

Zbog jednog razgovora od danas s prijateljicom mi je ovo prvo palo na pamet. Potkopavajući strah. Ovo što si rekla da se plašiš sebe me privuklo.

Potpuno se slazem sa tobom,to moze cak biti i koren svih nasih strahova,dugo vec o tome mislim,ali opet se javlja isti sablon,ako smo i toga svesne,kako to to da se samopouzdanje ne pojacava....hm..

[vania]

Osjećaj dokazivanja u nečemu što nam je "nametnuto" što se podrazumjeva...uvjek sumnja da nismo dovoljno dobri vodi u frustraciju, povlačenje..A što je to dovoljno dobar i čija su to na kraju očekivanja? Naša sama..zato oprostimo sebi, prihvatimo sebe upravo onakve kakve jesmo...jer time otvaramo vrata za promjene...za vjeru u sebe...

[lamal]

hvala!divno receno!ja sam imala 'konflikt' sa "slabic"-na kraju sam ipak stigla do toga da to da li sam ja slabic ili jaka nije apsolutno nicija 'stvar' pa cak ni moja-nekad sam slabic nekad jaka,zavisi od zadatka i okolnosti - jednostavno "jesam".