Samouverenost

[del]

Originally Posted by lucy

Na dugoročno se je pokazalo dobro.

Osobno blefiram. Možda nije pošteno, ali osobi koja je došla tražiti rješenje od tebe zadnje treba zbunjena osoba c koja će se čohati po glavi.
Ako si skuliran i imaš iskustva, velika je vjerojatnost da ćeš tijekom rada doći do inspiracije i skockati stvar picikato i unaprijediti je, a na dugoročno imaš kljenta koji će doći zbog tvog stava (ljudi kupuju ljude, ne dizajn i proizvode).
Zašto to odbaciti?

načelno da, ali tu prijeti opasnost da ćeš, ako se previše navučeš na blefiranje, početi i privlačiti blefere u svoje polje a onda kreće igranka u kakvoj mi se, dugoročno, ne pleše

Originally Posted by Olio

mila moja lucy.

Grešaka koliko ti drago, sa svih strana.
Upravo to - u ljubavi je sve dopušteno..... da li je?!

Da.

Ponekad se patnja čini jednostavnija nego borba.
Ako voliš, bori se za svoju ljubav.
Najljepše riječi koje sam čula od muškarca i koje su me zbilja zdrmale i spustile na zemlju su bile: "Uvijek bih se borio za tebe."
Brrrrr i sad se naježim od toga..

[vania]

Originally Posted by A Lili

E, tu sad upada ono da slušaš sebe a ne dobronamjernu mamu ili podmuklog susjeda... Slušaš sebe, intuiciju, znaš kada je nešto dobro ili loše, ne treba ti potvrda. problem je kod većine jer traže potvrde, nauči se ocijeniti sebe...

Ako izradim nešto, onda stojim iza toga, kao i iza najbanalnijeg posla kao što je pranje poda ili skupljanje prašine... Ako napravim nešto ofrlje i znam da ne valja neću to niti pokazati nikome, nedajbože prodati.

Nismo svi isti, ali znam da sam od isplažene klinke došla do toga da će me teško pokolebati loša kritika ili kakva zločesta opaska, osim ako sama nisam sigurna u ono što sam napravila ili rekla. Važno je priznati grešku kada je napraviš ili kažeš nešto krivo i pokušati raditi i misliti još bolje. Učimo se cijeli život, mjenjamo se cijeli život, po meni je važno da ide na bolje.

Važno je uvidjeti priznati grešku (smiriti ego) , ali problem je kad u dobro obavljenim stvarima vidimo samo nedostatke, a ono dobro nam je normalno, kad drugi vide u nama samo najbolje, a mi sami vidimo samo ono loše...čstim, čistim, ali izgleda mi kao pranje prozora pri suncu.

Originally Posted by del

načelno da, ali tu prijeti opasnost da ćeš, ako se previše navučeš na blefiranje, početi i privlačiti blefere u svoje polje a onda kreće igranka u kakvoj mi se, dugoročno, ne pleše

Pa gle, ako bi se igra toliko svela na blefiranje... onda bi se fakat radilo o zavaravanju i bilo bi bolje početi raditi nešto drugo.
Pa ne blefiraš valjda fifty-fifty??

Ja kada blefiram ZNAM iz dna duše da to nitko neće napraviti bolje od mene, samo što još u tom momentu nemam točnu ideju. I do sad se nisam prevarila, a nije da sam baš toliko samodopadna...

[del]

Originally Posted by lucy

Ako voliš, bori se za svoju ljubav.
Najljepše riječi koje sam čula od muškarca i koje su me zbilja zdrmale i spustile na zemlju su bile: "Uvijek bih se borio za tebe."
Brrrrr i sad se naježim od toga..

da, bori se.
i nemoj blefirat, osim suparnike.

[Olio]

Originally Posted by lucy

Da.

Ponekad se patnja čini jednostavnija nego borba.
Ako voliš, bori se za svoju ljubav.
Najljepše riječi koje sam čula od muškarca i koje su me zbilja zdrmale i spustile na zemlju su bile: "Uvijek bih se borio za tebe."
Brrrrr i sad se naježim od toga..

Za voljenu osobu borio bih se do kraja svog života... samo se pitam da li smem da mislim samo na sebe i svoju ljubav, ili na sve one ljude koji zavise od onoga što ja mogu da uradim... u ljubavi (ili sebičnosti)...

To je problem.

[Arwen]

Originally Posted by A Lili

Mislim da ako ne prihvaćam sebe sa svim manama ( na stranu vrline) nema niti samopouzdanja.

Mislim da sam nekako i ja najbliže ovome :) Edit: naravno ''mane'' bih stavila pod navodnike ;)

Originally Posted by lucy

Pod djelovanjem smatram raditi ono što čovjeku leži i u čemu je dobar. Nekome je to učenje, nekome njegov posao, nekome pisanje pjesama, nekome seks, nekome svirka, nekome kuhanje...
Ispada banaliziranje, no mislim da se u svemu nabrojenom (a popis može biti još i puno duži) krije ostvarenje našeg potencijala kojeg nismo svjesni. Pa kada ga dosegnemo dolazi ganuće (po meni totalno sveti trenutak i osjećaj) - mi se u tom trenu zapravo prisjećamo tko smo zapravo.
Naravno... sve skupa izvire iz kreativnosti za koju sam uvjerena da je najsvetija božanska iskra u svakom čovjeku.

Ono što meni pada na pamet....dolazimo li djelovanjem do stanja (samopouzdanje) ili prvo dolazi stanje pa tek onda djelovanje (iako se možda ne čini na prvu tako)? Vjerojatno mišung...
Ili, što ako netko ne nađe ono što mu leži? Može biti začarani krug..u kojem mora otkriti što je to..e da bi bio samopouzdan...

Baš sam nedavno raspravljala o ovome..ostvarenje potencijala Ako i imamo potencijal za nešto, moram li ga baš ostvariti? npr netko super crta...znači li da bi se tome trebali posvetiti? :) I što znači ispuniti potencijal? Kako znaš kad je ispunjen? Misliš da osoba može biti samopouzdana i ako nije u nečemu naročito dobra? Al im se to jednostavno sviđa jel' sam ja sad zabrijala?

Tako da ja samopouzdanje ne bih možda povezivala nužno s djelovanjem..više s promjenom perspektive, unutarnjim stanjem (koja može i ne mora uključivati djelovanje, možemo naravno reći da je i promjena perspektive djelovanje :)) ili s autentičnošću....:)


Uuuu...dok ja ovo napisah...ošli vi...:D

Originally Posted by Olio

Za voljenu osobu borio bih se do kraja svog života... samo se pitam da li smem da mislim samo na sebe i svoju ljubav, ili na sve one ljude koji zavise od onoga što ja mogu da uradim... u ljubavi (ili sebičnosti)...

To je problem.

Odgovornost za tuđu sreću. Znam...

No, kada je djelovanje iz ljubavi i kada se situacija slegne, svi dobivaju...

[A Lili]

Originally Posted by vania

Važno je uvidjeti priznati grešku (smiriti ego) , ali problem je kad u dobro obavljenim stvarima vidimo samo nedostatke, a ono dobro nam je normalno, kad drugi vide u nama samo najbolje, a mi sami vidimo samo ono loše...čstim, čistim, ali izgleda mi kao pranje prozora pri suncu.

Sad vidim da sam napisala isplaŽena umjesto isplašena.

To je ta inspiracija, nema pitanja ni sumnje kada si načisto sa sobom.
Traje to spremanje , samo polako, nekupilo se nereda.

[del]

Originally Posted by lucy

Pa gle, ako bi se igra toliko svela na blefiranje... onda bi se fakat radilo o zavaravanju i bilo bi bolje početi raditi nešto drugo.
Pa ne blefiraš valjda fifty-fifty??

Ja kada blefiram ZNAM iz dna duše da to nitko neće napraviti bolje od mene, samo što još u tom momentu nemam točnu ideju. I do sad se nisam prevarila, a nije da sam baš toliko samodopadna...

naravno da ZNAŠ, jer samoj si sebi nametnula obavezu da opravdaš blef
ono kaj hoću reći, kako vrijeme ide sve više nastojim samog sebe dovesti u situacije gdje ne moram blefirati. jer sam se ohoho nablefirao, ne da mi se više.