Samouverenost

Originally Posted by lucy

Prijatelju...

Samouverenost? Vidim potencijal za raspravu...

Originally Posted by Olio

Onda, aj'd da se raspravlja.....

Ajde da nam se Oli ponovo uključi u rasprave... otvaram ovu temu njemu u čast.

Pojam samopouzdanja (iliti samouverenosti) se do besvjesti spominje u časopisima i u self - help priručnicima kao nešto što je prilično lako postići, samo treba pratiti savjete razno-raznih gurua koji su došli do samopouzdanja dok veliš "keks".

Iskreno, jako su mi smiješni savjeti tipa: "Budi to što jesi, ponašaj se prirodno, voli sebe blabla"... ljudi koji ostanu bez samopouzdanja od takvih frazica nemaju apsolutno nikakve koristi, jer osoba koja nije zadovoljna sobom niti ne može voljeti sebe. Ne može voljeti niti druge.. jer ako vole nju, smatrati će ih ljudima s lošim ukusom.
Nedostatak samopouzdanja nije čisto individualni problem, proteže se na odnose i šteti i drugima koji su povezani s osobom koja pati od pomanjkanja samopouzdanja.

Po meni, ključan način zadobivanja samopouzdanja je djelovanje, iskustvo i uspijeh.

Kakva su vaša iskustva? Imate li samopouzdanja?
Ja mislim da ga imam, a ponekad se ustrtarim, pa nisam baš toliko sigurna.

[Eorlan]

Ne znam, a da jednostavno prestanemo imati očekivanja naspram samih sebe i drugih? Gle, tak je kak je. Hoćeš čitati moje postove ili nećeš svejedno...

[A Lili]

Citat - Po meni, ključan način zadobivanja samopouzdanja je djelovanje, iskustvo i uspijeh.

Što je djelovanje? Rad općenito ili rad na sebi? rad na sebi podrazumijeve neke tehnike pa tako i self-help ili meditacije (kao primjer) i opet se tu negdje krije nekakav guru, kojeg možemo ili ne moramo prihvatiti.

Ako čekam iskustvo, uvijek ima netko tko će umrijeti stariji od mene i samim tim imati više iskustva.

Uspjeh je relativan pojam, neko me je to samo ustajanje iz kreveta, meni je uspjeh napraviti nešto dobro nekome ili nečemu, nekome treba diploma ili tapšanje po ramenu, a nekome pun stadion ili gomila love...

Mislim da ako ne prihvaćam sebe sa svim manama ( na stranu vrline) nema niti samopouzdanja. Moram primjetiti da dobar dio ljudi koji se smatraju samopouzdanima a imala sam posla s njima, u glavnom imaju problem sa ku..evitosti koju crpe iz nekog gore spomenutog razloga (npr. iskustvo ili položaj), a u stvari su sami sebi na teret.

Samopouzdanjem smatram mir u glavi i nedostatak potrebe za opravdavanjem ljudima koji nam ništa ne znače.

Jbg, idem sad čistit.

Originally Posted by Eorlan

Ne znam, a da jednostavno prestanemo imati očekivanja naspram samih sebe i drugih? Gle, tak je kak je. Hoćeš čitati moje postove ili nećeš svejedno...

Kad ih ionak` čitam.

Prestanak očekivanja naspram sebe i drugih se kosi s ambicijom koja je dosta dobar ventil za energy bust i jurnjavu do samopouzdanja.
No, prestanak očekivanja je neminovan kroz neko vrijeme (gle mene hehe ).

Originally Posted by A Lili

Što je djelovanje? Rad općenito ili rad na sebi? rad na sebi podrazumijeve neke tehnike pa tako i self-help ili meditacije (kao primjer) i opet se tu negdje krije nekakav guru, kojeg možemo ili ne moramo prihvatiti.

Ako čekam iskustvo, uvijek ima netko tko će umrijeti stariji od mene i samim tim imati više iskustva.

Pod djelovanjem smatram raditi ono što čovjeku leži i u čemu je dobar. Nekome je to učenje, nekome njegov posao, nekome pisanje pjesama, nekome seks, nekome svirka, nekome kuhanje...

Ispada banaliziranje, no mislim da se u svemu nabrojenom (a popis može biti još i puno duži) krije ostvarenje našeg potencijala kojeg nismo svjesni. Pa kada ga dosegnemo dolazi ganuće (po meni totalno sveti trenutak i osjećaj) - mi se u tom trenu zapravo prisjećamo tko smo zapravo.
Naravno... sve skupa izvire iz kreativnosti za koju sam uvjerena da je najsvetija božanska iskra u svakom čovjeku.

Djelovanje nas vodi do nas samih i do naše prirode koju ne možemo ne voljeti.

[Annabel]

Originally Posted by lucy

Pod djelovanjem smatram raditi ono što čovjeku leži i u čemu je dobar. Nekome je to učenje, nekome njegov posao, nekome pisanje pjesama, nekome seks, nekome svirka, nekome kuhanje...

Ispada banaliziranje, no mislim da se u svemu nabrojenom (a popis može biti još i puno duži) krije ostvarenje našeg potencijala kojeg nismo svjesni. Pa kada ga dosegnemo dolazi ganuće (po meni totalno sveti trenutak i osjećaj) - mi se u tom trenu zapravo prisjećamo tko smo zapravo.
Naravno... sve skupa izvire iz kreativnosti za koju sam uvjerena da je najsvetija božanska iskra u svakom čovjeku.

Djelovanje nas vodi do nas samih i do naše prirode koju ne možemo ne voljeti.

ako netko nema samopouzdanja onda moze raditi ono sto voli ali svejedno nece imati povjerenja u svoj rad.
Bar ja to nekako gledam iz svog iskustva. Prilično sam nesigurna u sve sto napravim, pa sumnjam i u ono sto sama smatram da sam dobro napravila. Pa to radje zadrzim za sebe

[A Lili]

E to!

Iz iskustva ( skromnog) , radila posao koji sam mrzila nakon završenog faksa kojeg sam mrzila, u stvari nakon svega sam mrzila samu sebe... u trenutku prosvjetljenja, bez obzira na sve što ide s tim kad okreneš leđa mejnstrimu i onome "što će susjedi misliti", sam skupila krpe i vratila se onome što sam oduvijek željela i pretpostavljam za što sam stvorena. I niš' mi ne fali.

U glavnom, nema većeg s.anja nego ići protiv sebe a u skladu sa nečijim očekivanjima. Nema tu onda ni samopuzdanja ni života.

Originally Posted by Annabel

ako netko nema samopouzdanja onda moze raditi ono sto voli ali svejedno nece imati povjerenja u svoj rad.
Bar ja to nekako gledam iz svog iskustva. Prilično sam nesigurna u sve sto napravim, pa sumnjam i u ono sto sama smatram da sam dobro napravila. Pa to radje zadrzim za sebe

Lomiš se na tuđim očekivanjima?

To je prilično kompleksna stvar...

Ponekad se trebamo maknuti iz određenih situacija, koliko god bili uvjereni da se radi o "pravim stvarima" ako time radimo štetu okolini - i tu može biti izvor samopouzdanja.
Dok s druge strane, možemo ustrajati i u onome što nam djeluje kao "prava stvar" i tu pronaći sebe.

Još kada bi postojao neki tutorijal da nam pomogne da uvidimo razliku... bilo bi sjajno.

[Annabel]

Originally Posted by lucy

Lomiš se na tuđim očekivanjima?

To je prilično kompleksna stvar...

Ponekad se trebamo maknuti iz određenih situacija, koliko god bili uvjereni da se radi o "pravim stvarima" ako time radimo štetu okolini - i tu može biti izvor samopouzdanja.
Dok s druge strane, možemo ustrajati i u onome što nam djeluje kao "prava stvar" i tu pronaći sebe.

Još kada bi postojao neki tutorijal da nam pomogne da uvidimo razliku... bilo bi sjajno.

ma ne, vise me diraju tuđa mišljenja nego ocekivanja...uvijek sam išla protiv nečijih očekivanja, dok bi me diralo tuđe mišljenje o nečemu sto bih napravila.
al sam ga spekljala

naravno, uvijek sam dijelila misljenje da mogu raditi sta god zelim dok svojim djelovanjem ne stetim drugima, i toga sam se drzala.

Ali kad si zadovoljan sam sa sobom onda imas i sampouzadnja, i tek onda stvari funkcioniraju.
jedno bez drugog po meni ne ide.

[del]

radim posao koji se temelji isključivo na kreativnosti (minus obavezni likovi - pregovaranje oko honorara , no to ionako prethodi samom činu kreacije). često se nalazim u situacijama sastanaka s ostatkom tima, također kreativcima po defaultu (minus oni koji daju pare pa stražare, ali njih apstrahiram(o) ). u tom kreativnom timu sam znao biti lik a ili lik b - ovisno o poslu kojeg trebam odraditi, odnosno ulozi koju trebam odigrati da bi se ideja materijalizirala.
poanta - samopouzdanje je kad si u jednoj od tih uloga miran kao buda i imaš dobar odgovor na sva pitanja koja ti postavljaju ostali nazočni, čak i ona neočekivana. samopouzdanje je kad svi ostali u timu nisu sigurni u rješenje koje im nudiš ali ga na kraju prihvate jer ti znaš da je najbolje i ne dozvoljavaš im da te zašprehaju. tako se osjećam kad sam u ulozi a. kad igram ulogu b, onda znam i ne imati pravi odgovor i osjećati se nesigurno, ali se pravim da sam miran i da znam e to nije samopouzdanje, to je laganje samog sebe i drugih

Originally Posted by del

samopouzdanje je kad svi ostali u timu nisu sigurni u rješenje koje im nudiš ali ga na kraju prihvate jer ti znaš da je najbolje i ne dozvoljavaš im da te zašprehaju. tako se osjećam kad sam u ulozi a. kad igram ulogu b, onda znam i ne imati pravi odgovor i osjećati se nesigurno, ali se pravim da sam miran i da znam e to nije samopouzdanje, to je laganje samog sebe i drugih

Uuuu, iz posla se može povuči prilično energije koja se nabije u samopouzdanje (ili je osjećaj samopouzdanja zapravo to što energizira) - barem meni. Snalazim se u više različitih grana... najviše mi odgovara grafički dizajn.

Del, čak i kada si u ulozi b, imaš samopouzdanja - iz njega nalaziš snagu za blef.
Osoba bez samopouzdanja bi rekla da ne zna i čekala tuđi prijedlog.