Dan kada je Smrt otišla na odmor...

[DeteSvetla6]

Možete li zamisliti kakav bi to Život bio kada bi Smrt prestala da postoji?
Kakva bi ovdašnja ljudska rasa ispala u tom slučaju?
Koja bi svrha Život bila u tom slučaju?
Kakvu bi svrhu religije imale u tom slučaju?
Na ovo razmišljanje me je podstakla jedna lepa knjižica= „Smrt i njeni hirovi“ by Žoze Saramago *_*

[Jesam]

A koliko bi nas tek onda bilo, jadna nam majka!

[Olio]

Originally Posted by DeteSvetla6

Možete li zamisliti kakav bi to Život bio kada bi Smrt prestala da postoji?
Kakva bi ovdašnja ljudska rasa ispala u tom slučaju?
Koja bi svrha Život bila u tom slučaju?
Kakvu bi svrhu religije imale u tom slučaju?
Na ovo razmišljanje me je podstakla jedna lepa knjižica= „Smrt i njeni hirovi“ by Žoze Saramago *_*

mogu da zamislim...... lako... po meni, glavno pitanje nije u smrti, vec u tome zasto treba ziveti.ziveti jedan relativno kratak zivot, a svojim ciklusima/detinjtvo,roditeljstvo,starost i kraj ima svoj smisao, ali bey svega toga, ili u drugom obliku, za mene je enigma koju upravo resavam dete svetla, i jako dobro mi je dosla ova tvoja ideja.

Originally Posted by Jesam

A koliko bi nas tek onda bilo, jadna nam majka!

tada bi ipak sve bilo drugacije jesam, i radjanje u smisliu i obliku koji je sada moguc, tada ne bi bio prihvatjliv.

videcemo svi zajedno... mozda i skorije nego mislite.

[egzorcist]

Jedna od mogućnosti...

[Jesam]

He-he, odlična reklama - pa što je zbaniraše?!

[Jesam]

Originally Posted by Olio

mogu da zamislim...... lako... po meni, glavno pitanje nije u smrti, vec u tome zasto treba ziveti.ziveti jedan relativno kratak zivot, a svojim ciklusima/detinjtvo,roditeljstvo,starost i kraj ima svoj smisao, ali bey svega toga, ili u drugom obliku, za mene je enigma koju upravo resavam dete svetla, i jako dobro mi je dosla ova tvoja ideja.

tada bi ipak sve bilo drugacije jesam, i radjanje u smisliu i obliku koji je sada moguc, tada ne bi bio prihvatjliv.

videcemo svi zajedno... mozda i skorije nego mislite.

Olio, mislim da svi prije ili kasnije razmišljamo o tome. Posebno u nekim zrelijim, ili kako se to kaže - srednjim - godinama. Dok smo mladi imamo osjećaj da kraja nema, nije nigdje ni na vidiku, svijet je naš, pucaju nas hormoni i otimaju nam razum, smrt je nešto vrlo nejasno i daleko - gotovo nepojmljivo. Živimo punim plućima, uživamo, zezamo se, vodimo ljubav, smijemo se, tulumarimo i svijet je savršen. Kad intenzivnog sadržaja nestane, kad život upadne u kolotečinu, kad je svaki dan isti kao prethodni - eh, onda pitanja krenu izvirati.

Pitanje svrhovitosti života kao takvog i pitanje naše smrtnosti je prisutno od pamtivijeka, no da li bi bilo drugačije da živimo 200, 500 ili 1000 godina? Kraj kad-tada dođe. A opet, život bez kraja? Kakvog bi to tek smisla imalo, kad smo i ovako drski pred životom i razbacujemo ga ko pijan dukate. Jesmo li zavrijedili vječni život? Bismo li ga znali cijeniti? Što bismo s njim?

Svaki put kada bi me uhvatile takve misli znala sam da je vrijeme za promjene. Tada bih ispreturila sve naglavačke - privatno, poslovno, hobi ... bilo što. I krenula ispočetka. Kad sve opet bude novo, zanimljivo, drugačije, kada svijet opet poprimi boju, okus i miris, kada se opet osjećamo korisnima i zaintersiranima - onda izgleda potpuno drugačije. I onda ne razmišljamo o smrtnosti jer nam se opet čini dalekom.

Jest već izlizan kliše, ali je neizbježan jer je istinit: Život je onakav kakvog si ga napravimo. Ako smo nezadovoljni, mijenjajmo. Samo hrabro!

[simona]

http://www.ted.com/talks/lang/hr/ric_elias.html

[Furija]

Jeste li o umiranju razmišljali na taj način, da vam je omogučeno vratiti jednu osobu od mrtvih, koga biste odabrali?

Oduvijek me zanima što će biti poslije... pa možda nije slučajno da smo se kosac i ja već par puta pogledali oči u oči.

I svaki taj put sam imala nevjerojatnu želju za životom.

Vjerujem u druge nivoe postojanja, ali ne znam da li tamo ima tako dobre mjuze kao tu, smijeha, plesa, čokolade, seksa, planinarenja, šarenog cvijeća.. i da li ću se tamo dovesti u situaciju da velim.. toliko sam sretna, da sada umrem umrla bih zadovoljna.

[Furija]

Originally Posted by lucy

Vjerujem u druge nivoe postojanja, ali ne znam da li tamo ima tako dobre mjuze kao tu, smijeha, plesa, čokolade, seksa, planinarenja, šarenog cvijeća.. i da li ću se tamo dovesti u situaciju da velim.. toliko sam sretna, da sada umrem umrla bih zadovoljna.