"Volio sam djevojku"

[DeteSvetla6]

oh lucy i vučestepski pa kakve vi misli imate kad privlačite te "loše" ane u svoj život

Originally Posted by DeteSvetla6

oh lucy i vučestepski pa kakve vi misli imate kad privlačite te "loše" ane u svoj život

Ja previše talavrim o svojim knjigama.
Što više pričam, to imam manje knjiga.

Sad sam se sjetila.. imala sam par knjigica od De Mella... nekoć.

[chameleon]

Originally Posted by Stepski Vuk

Walter Trobisch: ''Volio sam djevojku''

http://www.step.hr/problemi/knjige.shtml

Moram vam kazati da nisam zalud tipkao na ovom forumu - prvi konkretni rezultat ogleda se u činjenici da mi je na kućnu adresu stigla dugo tražena knjiga...

No, vratimo se četvrt stoljeća u prošlost, kada sam prvi puta posjetio Međugorje. Jedna od posebnosti tog posjeta bila je i kupnja ove knjige. I dan-danas se sjećam one niske police gdje su uredno bili složeni primjerci jedino ove knjige, u niz redova. Upitao sam prisutnog svećenika zašto nema više različitih naslova, a on me znakovito pogledao ispod naočala i samo kratko rekao:

"To je dovoljno."

Malo sam prelistao knjižicu, onako brzinski, prijatelji su me zvali da idemo dalje i tako sam kupio samo JEDAN primjerak ovog predivnog štiva.

Svi vi koji ste (pro)čitali ovo izvrsno djelo, znate zašto žalim što sam uzeo samo jedan primjerak.

Knjigu sam pročitao puno puta (o sadržaju ću naknadno), a onda je ona krenula na svoj čarobni put - nema kome nisam pričao o njoj i nema kome je nisam posuđivao. A posebno me oduševljavala pomisao da ću tu knjižicu moći dati svojoj djeci kad uđu u ono "nezgodno" razdoblje. Jer, za mene je već bilo kasno i nikad nisam prežalio što mi se to čudesno štivo nije našlo u rukama puno, puno ranije...

Knjižica je tako putovala od duše do duše i uvijek mi se vraćala, a ja sam beskrajno uživao u onim odbljescima sreće koje sam zapažao u svim očima sretnika koji su imali tu privilegiju da pročitaju nešto što toliko odudara od uobičajenih i nametnutih klišeja socijalističkog establishmenta a odnosi se na krucijalnu temu ljudske spolnosti.

Sve do jedne kišne jesenske večeri...

Jedna mlada djevojka, meni skoro nepoznata, vraćala mi je moju knjižicu. U njenom društvu bila je još jedna djevojka po imenu Ana. Ne znam objasniti kako, ali imam urođenu sposobnost da prepoznam i predosjetim lošu vibru kod osobe koju susrećem prvi puta. Tako je bilo i ovaj put, ali na nagovor mojih prijatelja ja sam popustio i knjigu posudio toj nesretnici Ani.

Dalje pretpostavljate što je bilo - bezbroj puta sam je zvao na telefon, slao poruke po osobama koje su je znale, ali uzalud. Jednom sam se zaputio i do njenog stana, ali se ona već odselila.

Ponovno sam posjetio Međugorje 1990. godine vjerujući da ću moći kupiti "svoju" knjigu. Na moju ogromnu žalost, ona sobica i ona polica sada su narasle u velebnu knjižnicu/knjižaru s bezbroj naslova, ali onog kojeg sam ja snatrio nije nigdje bilo...

A onda je došao prokleti krvavi rat i mojoj fenomenalnoj knjižici zagubio se svaki trag...

I dan-danas, kad se sjetim svih mogućih pokušaja traženja knjižice, ne mogu a da ne pomislim kako su se sve stvari posložile tako da mi ona bude nedostupna dugi niz godina. Najviše sam žalio što jedno takvo edukativno štivo nisam mogao ponuditi svojoj djeci i bezbroj puta mi je došlo da onoj Ani zveknem takvu šamarčinu kako bi zauvijek zapamtila ŠTO su KNJIGE.

Nažalost, ili na sreću, nikada je nisam više sreo - ona je bila samo izaslanik sila tame i ona koja je uspješno izvršila njihov naum...

Danas, otprilike 23 godine poslije, ta je knjižica opet u mojim rukama!

Nastavlja se...

Lipi moj, ako zadržiš tu iskru u sebi, tvoja djeca će ju upit. Bez brige. Važno je ono što ostaje od knjige a ne knjiga jer....svakojaki su doživljaji knjige. :)

[Tree]

Prije par sedmica odem ja na kafu s drugaricama iz srednje. Neke od njih nisam vidjela skoro 20 godina, i jedna od njih mi se obrati, u pol neke priče o biločemu, i kaže poprilično uznemireno: "Ja tebi još uvijek nisam vratila 100 godina samoće! Izvini, molim te! Stalno mislim na tu knjigu i tebe kad god je vidim, i znam da si ljuta i da sigurno svašta misliš o meni!"
Ja sam ostala zapanjena jer ona tu krivnju nosi u sebi 20 ljeta a ja pojma nemam da je knjiga kod nje i još sam baš tu knjigu u ta doba nekoliko puta kupovala i uvijek poklanjala inima za rođendane, pa nisam ni znala da nije vraćena.
Moja Ana je teško bolesna danas.
Ja sam svojoj Ani poklonila tu knjigu, i rekla sam joj da računa da joj je poklonjena kad joj je predata u ruke. Gledala me je zbunjeno, ali i sa olakšanjem.
Tako sam ja svojoj Ani bila mučitelj...

Ova priča ide kao potvrda onoga što Jesam reče
Ono što je važno nije ono što se pamti s gorčinom.

[buda]

Originally Posted by Tree

Prije par sedmica odem ja na kafu s drugaricama iz srednje. Neke od njih nisam vidjela skoro 20 godina, i jedna od njih mi se obrati, u pol neke priče o biločemu, i kaže poprilično uznemireno: "Ja tebi još uvijek nisam vratila 100 godina samoće! Izvini, molim te! Stalno mislim na tu knjigu i tebe kad god je vidim, i znam da si ljuta i da sigurno svašta misliš o meni!"
Ja sam ostala zapanjena jer ona tu krivnju nosi u sebi 20 ljeta a ja pojma nemam da je knjiga kod nje i još sam baš tu knjigu u ta doba nekoliko puta kupovala i uvijek poklanjala inima za rođendane, pa nisam ni znala da nije vraćena.
Moja Ana je teško bolesna danas.
Ja sam svojoj Ani poklonila tu knjigu, i rekla sam joj da računa da joj je poklonjena kad joj je predata u ruke. Gledala me je zbunjeno, ali i sa olakšanjem.
Tako sam ja svojoj Ani bila mučitelj...

Ova priča ide kao potvrda onoga što Jesam reče
Ono što je važno nije ono što se pamti s gorčinom.

...naježila sam se...

[Jesam]

Ja imam nekoliko vrlo jednostavnih pravila u životu. Knjige, CD, auta i muškarce ne posuđujem nikome.

Ako slučajno napravim iznimku, onda se unaprijed postavim kao da je poklonjeno.

Mnogo manje brige i gorčine ...

[Stepski Vuk]

Originally Posted by Stepski Vuk

Walter Trobisch: ''Volio sam djevojku''

http://www.step.hr/problemi/knjige.shtml

Moram vam kazati da nisam zalud tipkao na ovom forumu - prvi konkretni rezultat ogleda se u činjenici da mi je na kućnu adresu stigla dugo tražena knjiga...

No, vratimo se četvrt stoljeća u prošlost, kada sam prvi puta posjetio Međugorje. Jedna od posebnosti tog posjeta bila je i kupnja ove knjige. I dan-danas se sjećam one niske police gdje su uredno bili složeni primjerci jedino ove knjige, u niz redova. Upitao sam prisutnog svećenika zašto nema više različitih naslova, a on me znakovito pogledao ispod naočala i samo kratko rekao:

"To je dovoljno."

Malo sam prelistao knjižicu, onako brzinski, prijatelji su me zvali da idemo dalje i tako sam kupio samo JEDAN primjerak ovog predivnog štiva.

Svi vi koji ste (pro)čitali ovo izvrsno djelo, znate zašto žalim što sam uzeo samo jedan primjerak.

Knjigu sam pročitao puno puta (o sadržaju ću naknadno), a onda je ona krenula na svoj čarobni put - nema kome nisam pričao o njoj i nema kome je nisam posuđivao. A posebno me oduševljavala pomisao da ću tu knjižicu moći dati svojoj djeci kad uđu u ono "nezgodno" razdoblje. Jer, za mene je već bilo kasno i nikad nisam prežalio što mi se to čudesno štivo nije našlo u rukama puno, puno ranije...

Knjižica je tako putovala od duše do duše i uvijek mi se vraćala, a ja sam beskrajno uživao u onim odbljescima sreće koje sam zapažao u svim očima sretnika koji su imali tu privilegiju da pročitaju nešto što toliko odudara od uobičajenih i nametnutih klišeja socijalističkog establishmenta a odnosi se na krucijalnu temu ljudske spolnosti.

Sve do jedne kišne jesenske večeri...

Jedna mlada djevojka, meni skoro nepoznata, vraćala mi je moju knjižicu. U njenom društvu bila je još jedna djevojka po imenu Ana. Ne znam objasniti kako, ali imam urođenu sposobnost da prepoznam i predosjetim lošu vibru kod osobe koju susrećem prvi puta. Tako je bilo i ovaj put, ali na nagovor mojih prijatelja ja sam popustio i knjigu posudio toj nesretnici Ani.

Dalje pretpostavljate što je bilo - bezbroj puta sam je zvao na telefon, slao poruke po osobama koje su je znale, ali uzalud. Jednom sam se zaputio i do njenog stana, ali se ona već odselila.

Ponovno sam posjetio Međugorje 1990. godine vjerujući da ću moći kupiti "svoju" knjigu. Na moju ogromnu žalost, ona sobica i ona polica sada su narasle u velebnu knjižnicu/knjižaru s bezbroj naslova, ali onog kojeg sam ja snatrio nije nigdje bilo...

A onda je došao prokleti krvavi rat i mojoj fenomenalnoj knjižici zagubio se svaki trag...

I dan-danas, kad se sjetim svih mogućih pokušaja traženja knjižice, ne mogu a da ne pomislim kako su se sve stvari posložile tako da mi ona bude nedostupna dugi niz godina. Najviše sam žalio što jedno takvo edukativno štivo nisam mogao ponuditi svojoj djeci i bezbroj puta mi je došlo da onoj Ani zveknem takvu šamarčinu kako bi zauvijek zapamtila ŠTO su KNJIGE.

Nažalost, ili na sreću, nikada je nisam više sreo - ona je bila samo izaslanik sila tame i ona koja je uspješno izvršila njihov naum...

Danas, otprilike 23 godine poslije, ta je knjižica opet u mojim rukama!

Nastavlja se...

Prođoše dani, tjedni i mjeseci, a ja ne napisah ni riječ nastavka, nadam se da ne zamjerate...

Tek ovaj čas pročitao sam komentare do kraja i moram vam kazati da sam toj djevojci Ani odavno oprostio, shvaćajući da svi griješimo i da se ponekad stvari tako nes(p)retno poslože pa smo i (pre)često izvan domašaja našeg nadzora nad putevima kojima koracamo, uglavnom "maleni ispod zvijezda"...

Moja "glad" za ovom knjižicom osta(ja)la je uvijek ista i puno puta pokušao sam na ovaj ili onaj način ponovno doći do toliko žuđenog štiva. Takva sam osoba da književna djela koja me posebno dotaknu, zauvijek ostanu duboko pohranjena u meni i njima se stalno vraćam, čitajući ih iznova i iznova, beskrajno uživajući u stalno novim i novim spoznajama, novim čudesnim odbljescima mašte čije se sasvim drugačije slike projiciraju u mom srcu i umu svakim novim čitanjem.

Negdje u ovo doba, krajem lipnja prošle godine, registrirao sam se na ovaj forum. Dok sam imao vremena, puno sam čitao tekstove koji su me interesirali, uživajući u novim saznanjima. Tako mi je vrlo brzo sinula ideja da netko od vas alternativaca sigurno posjeduje tu knjižicu te sam vlasnika kanio zamoliti ili za prodaju ili za posudbu štiva kako bih ga skenirao ili fotokopirao.

Već sam počeo pisati tekst tog čudesnog dana kada sam shvatio da već dugo nisam pretražio "mrežu svih mreža" u traženju svog izgubljenog književnog blaga.

U pretraživač sam upisao autora i naslov, ne očekujući ništa posebno. Međutim, pretraživač je na Njuškalu pronašao toliko godina željeni oglas, prodaje se...

Od uzbuđenja oznojili su mi se dlanovi, srce je počelo tući kao ludo, skoro isto kao kod zanosa i čarolije prvog poljupca, a sve dok sam birao telefonski broj u Zagrebu. Javio mi se ugodan ženski glas (a koji bi drugi i mogao biti ) i sve smo se dogovorili za 5-6 minuta.

Jest da sam malo zamuckivao kao nekada davno kad sam jednu pjegavu otkačenu osmašicu pitao da idemo zajedno u kino, ali nema veze, "mucanje" se isplatilo i onda i sada...

Tako mi je na (in)direktan način članstvo na ovom forumu pomoglo da dođem do svoje toliko željene knjige !

U danima koji slijede, a imam svo vrijeme ovoga svijeta, putem citata provest' ću vas kroz tu čudesnu knjižicu, privatnu korespondenciju dvoje mladih, ludo zaljubljenih Afrikanaca i njihova dušebrižnika.

Vjerujem da su mnogi od vas pročitali to djelo i da ćete mi se pridružiti u mom iskrenom nastojanju približavanja jednog sasvim drugačijeg pogleda na ljubav i spolnost, poglavito mladih ljudi, dvadesetineštogodišnjaka, ali i još mlađih...

[Stepski Vuk]

Umjesto uvoda

Mladim ljudima Jugoslavije upućujemo ovu knjigu koja je osvojila čitalačku publiku Europe, Amerike i Afrike. To u stvari i nije knjiga klasičnog stila, to je isječak iz života mladih ljudi - otvorena ispovijest dvoje mladih Afrikanaca. Mnogi mladi ljudi u svijetu nemaju tu prednost da svoje intimne misli i proživljaje podijele sa svojim dušobrižnikom, kako su imali oni. Problemi ljubavi, braka i seksa danas su zahvatili čitav svijet. Iako ima mnogo knjiga koje govore o problemu ljubavi i seksa, malo ih je koje daju pozitivan odgovor i savjesno upućivanje. Ova knjiga je jedan od najboljih pokušaja da mladoj generaciji dade pozitivan i kršćanski odgovor na ljubav, brak i seks.

Vjerujemo da će i našoj mladeži u Jugoslaviji ova knjiga poslužiti kao dobar putokaz u odabiranju osobe za bračnog druga i uputiti svakoga koji je pročita u pravilno značenje ljubavi i seksa.


Dr Branko Lovrec

Predgovor

Oni, koje će možda užasnuti iskrenost i povjerljivost ovih pisama, treba da imaju na umu da oni, koji su ih pisali,nisu tada gajili nikakvu nadu da će se njihovo dopisivanje objaviti. Tek su kasnije mladić Francois i djevojka Cecile predložili da se ovo dopisivanje objavi u obliku knjige, jer vjeruju da bi savjet, koji je pomogao njima, mogao koristiti i drugima.

Knjiga se najprije pojavila u Africi godine 1962. Od tog vremena prevedena je na više od trideset afričkih dijalekata i nekoliko europskih jezika. Topao prijem kod javnosti svakako ukazuje na to da su Francois i Cecile imali pravo kad su predlagali javno publiciranje svoje prepiske.

Walter Trobisch


___________________________________________


Samo jedna napomena:


U gornjem tekstu pojavljuje se ružna engleska (opet !) riječ "seks". U jezicima naroda naše regije ne znači ništa, ali se toliko udomaćila da je koriste skoro svi.


Meni je puno draži i našem jeziku prihvatljiviji izraz "vođenje ljubavi" što ja i inače uvijek koristim kada je riječ o opisu fizičkog sjedinjenja dvaju tijela, muškog i ženskog/ženskog i muškog. Glavni uvjet za jedno takovo sjedinjenje jest ljubav pa je sam izraz "vođenje ljubavi" potpuno primjeren dok ona ružna engleska riječ na našim jezicima ne znači ama baš NIŠTA.

Ipak, s obzirom da je riječ o citatu dijelom sam dvojio na koju stranu ću se prikloniti. Dvojba je trajala vrlo kratko, citati baš i neće biti 100% identični kao ova prva dva.

Vjerujem da ćete uživati, ali i da ćete se duboko zamisliti nad sadašnjim trenutkom s obzirom da ova knjiga propagira davno zaboravljene vrijednosti, ujedno podsjećajući na čin Božjeg Stvaranja gdje su muškarac i žena postavljeni u vrlo različite uloge.

Ova knjiga mi je potvrdila da baš i nisam usamljen u svojim stavovima što se tiče ljudske spolnosti, niti da ti stavovi, kreirani još u dječačkoj dobi, bitno odstupaju od namjera Tvorca i Njegove ideje da život teži za samim sobom...

Također se iskreno nadam da će pobornici drugačijeg pristupa životu u smislu (bestijalnog ?) hedonizma imati toliku dozu poštovanja i korektnosti pa da ovu temu zaobilaze u širokom luku kako se bit ne bi zagubila u beskrajnom polemiziranju.

Njima preporučam da otvore drugu, svoju temu gdje će popularizirati sadašnji pristup problemu ljudske spolnosti koji daje rezultate "boli glava" kojima svi skupa zajedno svjedočimo.

Vrijeme je za promjene - svijet ćemo najbolje i najbrže mijenjati tako da prvo mijenjamo sebe !

[Stepski Vuk]

Nitko se nije javio na ovaj nastavak teme pa me zanima ima li članova AF-a koji su pročitali ovo Trobisch-ovo djelo







Ugodan vikend !

[Stepski Vuk]

Danas je 15.srpanj 2013., oko 15 h... AF ima 7120 članova. Nitko se nije javio da je (pro)čitao ovu knjižicu pa pretpostavljam da je stvarno jako mali broj ljudi koji su imali sreću da im je ovo štivo došlo pod ruke. A i ti očito nisu zainteresirani za daljnje širenje čarolije kojom knjižica zrači.

Tako mi je odluka olakšana...

Prvi naum bio mi je odabir i citiranje onih tekstova koji čine srž same poruke, nadajući se da će se uključiti i drugi forumaši sa svojim izborom citata. No, kako se nije nitko javno deklarirao kao tajni Trobisch-ov obožavatelj, odlučio sam skenirati ovu knjižicu i tako vam je približiti, ako su vam moje riječi zagolicale maštu.

130 je stranica štiva, bit' će to vrlo duuugačka tema, nadam se.

Sada ćemo čitati i komentirati zajedno - iako je djelo nastalo prije pola stoljeća, aktualnosti mu ne manjka, naprotiv !