Nenasilna komunikacija

[Arwen]

Osnivač Nenasilne komunikacije je Dr. Marshall Rosenberg, On je oko 35 godina razvijao ovaj proces koji se uvijek pomalo usavršava.
Termin nenasilje u ovom slučaju predstavlja naše prirodno stanje suosjećajnosti kada nasilje nestane iz našeg srca. Vrlo često se umjesto pojma nenasilne komunikacije koristi termin «Suosjećajna komunikacija».



Nenasilna komunikacija je utemeljena na jeziku i komunikacijskim vještinama koje jačaju našu sposobnost da ostanemo ljudska bića, čak i u teškim uslovima. Ona ne sadrži ništa novo što je integrirano u NK; poznato je već stoljećima.
Tu je da nas podsjeti na nešto što već znamo – kako bi se trebali odnositi jedni prema drugima – i da nam pomogne živjeti ta znanja. NK nas vodi u preoblikovanju načina na koji se izražavamo i čujemo druge.

Rosenberg tumači da je za dobru komunikaciju, a time i dobar odnos, potrebno našu svijest usmjeriti na četiri područja koja nazivamo četiri komponente NK.

Četiri komponente NK
• Opažanje
• Osjećanje
• Potreba
• Molba



Opažanje
Proces NK započinje našim opažanjem. Potrebno je jasno razlučiti što vidimo, čujemo, dodirujemo bez uplitanja bilo kakvog procjenjivanja. Iskazano posmatranje daje našem sugovorniku mogućnost da zamisli, tj. stekne uvid u ono o čemu govorimo. U svakodnevnom životu, nesvjesno, posmatranje miješamo s procjenom. Iskazivanje procjene blokira komunikaciju, jer navodi našeg sugovornika da se ili povuče ili zauzme obrambeni stav.

Osjećanja su indikatori naših zadovoljenih ili nezadovoljenih potreba. Razvijanjem rječnika koji nam omogućava jasno i specifično iskazivanje i prepoznavanje osjećaja i izražavanjem svojih emocija, možemo se lakše povezati jedni s drugima. Ako dopustimo sebi da budemo 'ranjivi' izražavajući svoja osjećanja, možemo doprinijeti razriješenju sukoba. NK pravi razliku između izražavanja osjećanja i riječi iskaza koje opisuju misli, procjene i interpretacije.


Svjesnost o potrebama izoštrava našu svijest o tome da ono što drugi kažu ili čine može biti samo podsticaj, ali nikako uzrok naših osjećanja. Naša osjećanja proizlaze iz toga kako odabiremo primiti ono što drugi kažu i čine, kao i iz naših određenih potreba i očekivanja u tom trenutku. Potrebe su najvažnije u ovom procesu. Svaka nezadovoljena potreba prouzrokuje stres u organizmu, a svaka zadovoljena olakšanje. Osude, kritike, dijagnoze i interpretacije drugih su otuđeni izrazi naših vlastitih potreba i vrijednosti. Ako izrazimo svoje vlastite potreba, imamo veći izgled da ih zadovoljimo. Nažalost, većina nas nije naučila razmišljati u okviru potreba. Stoga nam neće uvijek biti jasno što je potrebno. Navikli smo misliti o tome što je pogrešno kod drugih ljudi kada naše potrebe nisu zadovoljeno.
Kada ljudi počnu razmišljati o onome što im je potrebno umjesto onog što je pogrešno kod drugog, znatno se povećava mogućnost nalaženja načina da se uzađe u susret svačijim potrebama.

[Arwen]

Molba naspram naredbe kao četvrta komponenta NK obrađuje pitanje što bismo željeli zatražiti od drugih da bismo međusobno obogatili živote. Trebamo koristiti jezik pozitivne akcije iskazivanjem onog što želimo zatražiti, umjesto onog što ne zahtijevamo.Koji način iskazivanja molbe će potaknuti volju drugih da odgovore suosjećajno na naše potrebe?
Kada govorimo, što smo jasniji u vezi onoga što želimo od drugoga, vjerojatnije je da ćemo to i dobiti. Budući da poruka koju upućujemo nije uvijek i poruka koja je primljena, trebamo naučiti kako utvrditi jesu li naše poruke drugi čuli točno.
Molbe se primaju kao naredba kada sugovornici vjeruju da će biti okrivljeni ili kažnjeni ako se ne povinuju. Možemo pomoći drugima da vjeruju da želimo zamoliti, a ne naređujemo, naglašavajući našu želju da pristanu na ono što zatražimo samo ako to žele svojevoljno učiti.

Cilj NK nije mijenjati ljude i njihovo ponašanje da bismo istjerali svoje; cij je da se uspostave odnosi utemeljni na iskrenosti i empatiji, koji će naposljetku dovesti do zadovoljenja potreba svih. Ako kažemo molbu i dobijemo odbijanje, ne kritiziramo niti igramo na osjećaj krivice, već pokazujemo empatiju za potrebe sugovornika.



Preuzimanje odgovornosti za svoje osjećaje

Prema Rosenbergu, da bi osoba mogla usvojiti principe i koristiti nenasilnu komunikaciju i živjeti njenu filozofiju, treba preuzeti odgovornost za svoje osjećaje. Nerijetko odgovornost za to kako se osjećamo prebacimo na druge. Prema NK, ne možemo kriviti druge za to kako se osjećamo. Drugi mogu prouzročiti neke situacije, ali u osnovi mi smo ljuti zbog naših nezadovoljenih potreba.

Rosenberg razlikuje četiri načina na koja možemo reagirati. U ovisnosti koji način reagiranja odabiremo, pojavljuju se različiti osjećaji.

4 načina na koja možemo reagirati
• Krivimo sebe
• Krivimo druge
• Oslušnemo vlastita osjećanja i potrebe
• Oslušnemo osjećanja i potrebe skrivene iza potrebe druge osobe

Tako ako za neki događaj ili ponašanje krivimo sebe, idemo na štetu svog samopoštovanja, jer nas ona vodi ka osjećaju krivice,srama i deprimiranosti. Ako krivimo druge, vjerojatno ćemo osjetiti bijes.
Kada usmjerimo pažnju na svoja vlastita osjećanja i potrebe, postajemo svjesni da je naše trenutno stanje povrijeđenosti proizašlo iz potrebe da se naši napori uvaže. Kada odaberemo čuti osjećanja i potrebe drugih, mi zapravo usmjeravamo pažnju na osjećanja i potrebe drugog jer su upravo iskazane.

Izražavanje bijesa jasno pokazuje razliku između nenasilne komunikacije i drugih oblika komunikacije.
Okrivljavanje i kažnjavanje drugih, površni su izrazi bijesa. Ako želimo izraziti bijes u potpunosti, prvi korak je da oslobodimo drugu osobu bilo kakve odgovornosti za naš bijes. Umjesto toga, svjesno usmjeravamo pažnju na vlastita osjećanja i potrebe . Ako izrazimo svoje potrebe, mnogo je vjerojatnije da će one biti zadovoljene, nego ako se bavimo osuđivanjem, okrivljavanjem ili kažnjavanjem drugih.
Sposobnost da preuzmemo odgovornost za svoja i razumijenm ali ne prihvaćamo tuđa osjećanja se razvija vremenom i u tom procesu događaju se tri faze.

Emocionalno robovanje je faza gdje smatramo sebe odgovornim za osjećanja drugih. Nakon toga dolazi faza u kojoj odbijamo prihvatiti brigu što bilo tko drugi osjeća ili želi,tj.faza drskosti. Zadnja faza je emocionalno oslobađanje u kojoj prihvaćamo punu odgovornost za vlastita osjećanja, ali ne i za osjećanja drugih, pri čemu smo svjesni da nikada ne možemo zadovoljiti vlastite potrebe na račun drugih.

Razvijanjem svijesti o vlastitim potrebama, učenjem novih vještina komuniciranja, aktivnim slušanjem i pružanjem empatije sugovorniku, komunikacija poprima nenasilnu dimenziju. Učesnici u ovakvoj komunikaciji imaju se priliku izraziti, imaju veću mogućnost biti shvaćeni na pravi način bez straha da će ih sugovornik osuditi ili uvrijediti iako iznosi suprotno mišljenje. Uvažavanje sebe i drugoga, priznavanje odgovornosti za vlastito ponašanje i posmatranje ponašanja i komunikaciju drugih kao njihovu odgovornost smanjuje mogućnost da dođe do nesporazuma,a povećava međusobno razumijevanje.


Link ako želite skinuti knjigu: http://www.centar-za-mir.hr/uploads/...a_finalna2.pdf

[Arwen]

[Arwen]

[simona]

Odlična i korisna tema Arwen, .

[chameleon]

Originally Posted by Arwen

Nenasilna komunikacija je utemeljena na jeziku i komunikacijskim vještinama koje jačaju našu sposobnost da ostanemo ljudska bića, čak i u teškim uslovima. Ona ne sadrži ništa novo što je integrirano u NK; poznato je već stoljećima.
Tu je da nas podsjeti na nešto što već znamo – kako bi se trebali odnositi jedni prema drugima – i da nam pomogne živjeti ta znanja. NK nas vodi u preoblikovanju načina na koji se izražavamo i čujemo druge.

Uhh...ovo je izraz onoga što me tamo negdje tišti jer vidim a nedostaju riječi.

Originally Posted by Arwen

Opažanje
Proces NK započinje našim opažanjem. Potrebno je jasno razlučiti što vidimo, čujemo, dodirujemo bez uplitanja bilo kakvog procjenjivanja. Iskazano posmatranje daje našem sugovorniku mogućnost da zamisli, tj. stekne uvid u ono o čemu govorimo. U svakodnevnom životu, nesvjesno, posmatranje miješamo s procjenom. Iskazivanje procjene blokira komunikaciju, jer navodi našeg sugovornika da se ili povuče ili zauzme obrambeni stav.

Bez takvog opažanja zaista si noj sa glavom u poznatom loncu.
Ali ne bih se složio da iskazanim posmatranjem daješ sugovorniku veću mogućnost od onoga što sugovornik u sadašnjem krajnjem dometu ima. Opažanje, promatranje izvan sebe je iznimna vrijednost koja koristi prvenstveno sebi jer u situaciji nerazumijevanja ne pokušavaš uporno dokazivati da je voda mokra.
Naravno, ono u što si zaista siguran može biti upitno sa nečijeg gledišta ali....to je jedino što imaš i to ti stvara ugodu ili bol.

Originally Posted by Arwen

Osjećanja su indikatori naših zadovoljenih ili nezadovoljenih potreba. Razvijanjem rječnika koji nam omogućava jasno i specifično iskazivanje i prepoznavanje osjećaja i izražavanjem svojih emocija, možemo se lakše povezati jedni s drugima. Ako dopustimo sebi da budemo 'ranjivi' izražavajući svoja osjećanja, možemo doprinijeti razriješenju sukoba. NK pravi razliku između izražavanja osjećanja i riječi iskaza koje opisuju misli, procjene i interpretacije.

Ahhhh....napokon da mi jasno sjedne ono što me muči oko osjećaja suvišnosti procjena i interpretacija.

Originally Posted by Arwen

Svjesnost o potrebama izoštrava našu svijest o tome da ono što drugi kažu ili čine može biti samo podsticaj, ali nikako uzrok naših osjećanja. Naša osjećanja proizlaze iz toga kako odabiremo primiti ono što drugi kažu i čine, kao i iz naših određenih potreba i očekivanja u tom trenutku. Potrebe su najvažnije u ovom procesu. Svaka nezadovoljena potreba prouzrokuje stres u organizmu, a svaka zadovoljena olakšanje. Osude, kritike, dijagnoze i interpretacije drugih su otuđeni izrazi naših vlastitih potreba i vrijednosti. Ako izrazimo svoje vlastite potreba, imamo veći izgled da ih zadovoljimo. Nažalost, većina nas nije naučila razmišljati u okviru potreba. Stoga nam neće uvijek biti jasno što je potrebno. Navikli smo misliti o tome što je pogrešno kod drugih ljudi kada naše potrebe nisu zadovoljeno.
Kada ljudi počnu razmišljati o onome što im je potrebno umjesto onog što je pogrešno kod drugog, znatno se povećava mogućnost nalaženja načina da se uzađe u susret svačijim potrebama.

Ovo bih stavio u temu "Tko je Bog" jer govori o popularnom deficitu čiji je nusprodukt potvrda samog sebe..tj. slika boga.
Sloboda ovisi o uvjetima koji su tako divno i jednostavno viđeni u ovim rečenicama.

Rado bih stavio 5 zahvala na ovaj post.