Bol

Naišla sam na prilično impresivnu priču i podijeliti ću je s vama. Da li je bol samo subjektivan osjećaj koji se veže uz nužnu promjenu na koju nismo bili spremni? Da li je intenzitet težine tog osjećaja stvaran? Ili je to samo zbog toga što gledamo detalj na slici?
Ponekad, kada se osvrnemo na zbivanja u životu, bol je zbilja samo detalj na veličanstvenom remek djelu sretnih životnih okolnosti. Ali nužan detalj.
Hvala autorici dolje navedenog teksta. <3

"Orao ima najduži životni vijek među pticama.

Može živjeti čak i do sedamdeset godina.
Međutim, da bi doživio tu dob, orao mora donijeti tešku odluku.

Kad navrši četrdesetu godinu života njegove duge i elastične kandže više ne mogu loviti plijen kojim se hrani.
Njegov dug i oštar nos postaje savijen.
Njegova stara i teška krila, zbog zbijenih pera, zapinju za prsa, što mu onemogućava let.

Tada orlu preostaju samo dvije mogućnosti: umrijeti ili proći kroz bolan proces promjene koji traje 150 dana.

Taj proces zahtijeva od orla da otiđe na vrh planine i sjedne u gnijezdo.
Tu on svojim kljunom kljuca o kamen tako dugo dok kljun ne otpadne.
Nakon što kljun otpadne, orao čeka da mu naraste novi te njime kljuca svoje stare kandže.
Kada mu narastu nove kandže, orao počinje kljucati svoje otežalo staro perje.

I tako nakon pet mjeseci, orao polijeće u let ponovnog rađanja i živi još trideset godina.

Zašto je potrebna promjena?

Mnogo puta, da bi preživjeli moramo započeti proces promjena.
Ponekad se trebamo riješiti starih sjećanja, navika i ostalih običaja iz prošlosti.

Jedino oslobođeni bremena prošlosti možemo bolje iskoristiti vrijeme sadašnjosti.

To je često vrlo teško i bolno, ali kad se sjetite orla možda će vam biti lakše….. "

http://hooponoponotehnika.wordpress..../novi-pocetak/

[Annabel]

kako lijepa i poučna priča!!

Ja mislim da je bol, kao i većina stvari, subjektivna, ali je nužna kako bih nas nakon oluje dočekalo i kako bismo ga znali cijeniti.

[Arwen]

Originally Posted by lucy

Zašto je potrebna promjena?

Mnogo puta, da bi preživjeli moramo započeti proces promjena.
Ponekad se trebamo riješiti starih sjećanja, navika i ostalih običaja iz prošlosti.

Jedino oslobođeni bremena prošlosti možemo bolje iskoristiti vrijeme sadašnjosti.

To je često vrlo teško i bolno, ali kad se sjetite orla možda će vam biti lakše….. "

Poučno Slažem se s ovim o subjektivnom dojmu i percepciji....

Iako promjene često možemo tako doživljavati....rekla bih da je ponekad zapravo 'status quo', nemijenjanje...bolnije...neugodnije...i kada pogledam unatrag neke sam veće promjene upravo zato napravila...promjeni se percepcija ...i postanu olakšanje, oslobođenje

[egzorcist]

Mudra izreka:
Bolje Bol na Braču nago bol u duši!
Inače, smatram kako je bol/ problem blagoslov koji nam govori što nismo trebali učiniti ili što jesmo trbali, a nismo učinili.
Oni koji nam uzrokuju "bol" čine nam zapravo uslugu time da rastemo.
Na skali od jedan do deset, gdje jedan označava teško se nosit s problemima, a deset iznimno lako.
Sad zamislite kako je to kad je problem šestica, a vi se možete nositi s četvorkom?
A sad ako je problem sedmica, a vi se možete nositi s desetkom?

[simona]

Originally Posted by egzorcist

Mudra izreka:
Bolje Bol na Braču nago bol u duši!
Inače, smatram kako je bol/ problem blagoslov koji nam govori što nismo trebali učiniti ili što jesmo trbali, a nismo učinili.
Oni koji nam uzrokuju "bol" čine nam zapravo uslugu time da rastemo.
Na skali od jedan do deset, gdje jedan označava teško se nosit s problemima, a deset iznimno lako.
Sad zamislite kako je to kad je problem šestica, a vi se možete nositi s četvorkom?
A sad ako je problem sedmica, a vi se možete nositi s desetkom?

Očito se radi o 'duševnim' bolima' , odlučiti promijeniti, a to zna srušiti 'cijeli svijet'. Uvijek nas zahvati onoliko na skali, za koliko i jesmo 'obučeni'. Osim onih koji 'misle' da nije tako.

[Eorlan]

Bol se javlja kad nas struja života gura u određenom smjeru, a mi se nalazimo vezani za ono gdje smo sada. Ili vezani za ono što je nekoć bilo. I opet sve zato jer se vidimo odvojeni i druge pojave također vidimo odvojenima.

Znam da sve to zvuči kao filozofija bez pokrića, ali nebih to govorio da ne znam o čemu se radi. Stvar je u tome da evo... koliko je to, četiri i nešto mjeseca živim bez boli. Ne radi se o poricanju, ne radi se o bježanju od stvarnosti već upravo suprotno. Radi se o prihvaćanju stvari takve kakve jesu. A takvost ne uzrokuje bol... pa ni radost. Ali bivajući u iskustvu slobodni imamo izbor doživljavati što želimo... Zapravo za radost ne mogu ni reći da je želim... jednostavno je tu...

[suncanidan]

ZIivot je divan,
Imam sve.
Ali cak i obasjana suncevim zracima ,
Ponekad moram da zaplacem.

Suzan Dzefers