stvar je zapravo vrlo jednostavna: duhovnost se prvenstveno živi (dakle ono što pričaš, mora ti se preslikati u praktičan život) i to vrlo brzo ako si potrefio (za sebe) pravu metodu
ako je tvoj guru sretan i bogat, a ti ni nakon par mjeseci ne napreduješ - mijenjaj i traži dalje
jer ako pričaš o duhovnosti, a život ti je RollerCoaster, onda je to "duhovnost"
1) Zašto misliš da se baviš sobom za dobrobit drugih?
Ne mislim ja to uopće.
Misliš li ti da svojim duhovnim filozofijama pomažeš drugima?
Citat:
Originally Posted by Jesam
2) Zašto je loše da drugi ne mogu utjecati na tebe?
To si pitanje izvela iz mojeg posta?
Citat:
Originally Posted by Jesam
3) Mislim da istinska duhovnost ne može ni nastupiti dok je "ego" primaran. (I opet pitam razumijemo li mi uopće što je taj ozloglašeni "ego" kojeg podmećemo u svakoj drugoj rečenici? Možda se baš radi o idu ili superegu ili intelektu, a ne egu? Stoga je prvenstveno potrebno pojasniti ovakvu rečenicu.)
"Istinska duhovnost" je tvoj ego koji prepoznaje "pravu stvar" i uzrok razlika i nerazumijevanja sebe, drugih, prirode itd.
Školska definicija Ega u psihologiji je, parafraziram: raspoznavanje sebe u odnosu na okolinu. To znači razlikovati sebe od okoline, imati svijest o sebi...indentitet. Time se kreće u razlikovanje svega, tako i dobrog i lošeg.