"Duhovnost" je zanimljiva pojava. Beskrajno se baviš sobom za dobrobit drugih.
Usput, neprimjetno se provlači navika da si stalno ti u centru pažnje.
Jedna od perverzija je da si ti taj koji uzrokuje sve ono što se tebi dešava.
Perverzija je u tome što u tom slučaju npr. tvoj prijatelj, poznanik i bilo tko na našoj planeti nema sposobnost svog utjecaja na tebe. Znači, onaj koji je uvjeren u isti princip kao i ti nema šanse sa tobom kao i ti sa njime.
Duhovnost je u osnovi beskrajna hrana egu koji u praktičnim svakodevnim prilikama nikako ne želi razumijet različitost već uporno konceptualizira vrijednosti koje moraju bit u granicama svjetonazora duhovnjaka.
1) Zašto misliš da se baviš sobom za dobrobit drugih?
2) Zašto je loše da drugi ne mogu utjecati na tebe?
Ja to vidim kao dobru stvar u smislu vlastite odgovornosti za sreću jednako kao i za nesreću. Dopustiti drugima da utječu na smjer i kvalitetu našeg života je pogubno. Prekrasno je kada shvatiš da svijet dolazi iz tebe a ne obrnuto - da smo mi isprdak svijeta.
3) Mislim da istinska duhovnost ne može ni nastupiti dok je "ego" primaran. (I opet pitam razumijemo li mi uopće što je taj ozloglašeni "ego" kojeg podmećemo u svakoj drugoj rečenici? Možda se baš radi o idu ili superegu ili intelektu, a ne egu? Stoga je prvenstveno potrebno pojasniti ovakvu rečenicu.)
"Duhovnost" je zanimljiva pojava. Beskrajno se baviš sobom za dobrobit drugih.
Usput, neprimjetno se provlači navika da si stalno ti u centru pažnje.
Jedna od perverzija je da si ti taj koji uzrokuje sve ono što se tebi dešava.
Da bi iole bio na korist drugima, prvo sebe moraš dovesti u kakvu-takvu harmoniju, da ne bi svojim crnilom trovao okolinu.
Duhovnost i nije ništa drugo do harmonizovanje svih aspekata sebe.
"Duhovnost" je zanimljiva pojava. Beskrajno se baviš sobom za dobrobit drugih.
Usput, neprimjetno se provlači navika da si stalno ti u centru pažnje.
Jedna od perverzija je da si ti taj koji uzrokuje sve ono što se tebi dešava.
Perverzija je u tome što u tom slučaju npr. tvoj prijatelj, poznanik i bilo tko na našoj planeti nema sposobnost svog utjecaja na tebe. Znači, onaj koji je uvjeren u isti princip kao i ti nema šanse sa tobom kao i ti sa njime.
Duhovnost je u osnovi beskrajna hrana egu koji u praktičnim svakodevnim prilikama nikako ne želi razumijet različitost već uporno konceptualizira vrijednosti koje moraju bit u granicama svjetonazora duhovnjaka.
Moguće da je stvar gledanja, ali to što si napisao nije duhovnost.
"Duhovnost" je zanimljiva pojava.
Beskrajno se baviš sobom za dobrobit drugih.
Usput, neprimjetno se provlači navika da si stalno ti u centru pažnje.
Jedna od perverzija je da si ti taj koji uzrokuje sve ono što se tebi dešava.
Perverzija je u tome što u tom slučaju npr. tvoj prijatelj, poznanik i bilo tko na našoj planeti nema sposobnost svog utjecaja na tebe. Znači, onaj koji je uvjeren u isti princip kao i ti nema šanse sa tobom kao i ti sa njime.
Duhovnost je u osnovi beskrajna hrana egu koji u praktičnim svakodevnim prilikama nikako ne želi razumijet različitost već uporno konceptualizira vrijednosti koje moraju bit u granicama svjetonazora duhovnjaka.
Kompleks Mesije?
S druge strane, trun u tuđem i balvan u vlastitom oku uvijek su aktualni...
Sklonija sam teoriji kokreativnosti a manje da sam ja uzrok ... više hvatam vibraciju nego što uzrokujem...
Pitam se: možda nije pokvareno, možda tako mora biti....
Da bi iole bio na korist drugima, prvo sebe moraš dovesti u kakvu-takvu harmoniju, da ne bi svojim crnilom trovao okolinu.
Duhovnost i nije ništa drugo do harmonizovanje svih aspekata sebe.
Zato i pričam to što pričam. Pričaju i mnogi drugi al alternativa ima lijeka za to.
Da bi iole bio na korist drugima, prvo sebe moraš dovesti u kakvu-takvu harmoniju, da ne bi svojim crnilom trovao okolinu.
Duhovnost i nije ništa drugo do harmonizovanje svih aspekata sebe.
Definitivan bullshit je jedini koji može suosjećat i stavljat u svoje okvire ono što vidi.
Nismo slični. Nemam veze sa tvojom verzijom sebe. Al, upoznala si svoj bull. To je ok?