Drugi Svijet

[Stepski Vuk]

Uopće nije loše biti dijete, čak i kada "odrasteš".
Svaki čovjek bi trebao biti poput neiskvarenog djeteta - to bi onda bio taj Drugi Svijet o kojem sanjam?

Prošlost je sastavni dio svakoga od nas i ona nas determinira kakvi ćemo biti u budućnosti.

Sadašnjost ne postoji, to je samo iluzija. Još dok sam ovo pisao, "tinta" se nije uspjela ni osušiti, a moje riječi postale su dio prošlosti.

Stoga, zašto mi želiš oduzeti moje pravo na sanjanje, Alison ???

Jer, i Vuk (Stepski) sanja, zar ne !

Samo su to ipak nešto drugačiji snovi od uobičajenih... Iako znam da se snovi vrlo rijetko ostvaruju, i dalje sanjam (prvenstveno) otvorenih očiju - tako hranim "dijete u sebi", to je moja vučja ćud...

Problem bi mogao nastati kada prestanem sanjati, a ja duboko vjerujem da do toga nikada neće doći.

Samo Sanja(m):



Sanjam...

[Stepski Vuk]

Dakle, i što sada?

Prošao je i taj 21. prosinac, zimski solsticij, i ništa, ništa više niti išta manje od toga...

A gdje su isprike tzv. katastrofičara???

Majanski kalendar, Nubiru, "nevidljivi" planet, David Icke i bezbrojne teorije zavjera - dok je budala bit' će i "proroka"...

Zar nam nije Bog dao razum???

Neće čovjek odlučivati o onome što je stvorio Bog !

Opet se vraćamo na početak:

1. Gdje smo?

2. Što smo ?

3. Kamo putujemo ?


O da - i ja sam dušom i tijelom za Drugi Svijet:






Dakle, gdje smo mi to SVI zajedno

Molim, samo dvije riječi...ako je moguće...

Originally Posted by Stepski Vuk

1. Gdje smo?

2. Što smo ?

3. Kamo putujemo ?



Molim, samo dvije riječi...ako je moguće...

Evo, mislim da je jedna riječ dosta.

Jesmo.
(odgovara na sva tri pitanjca )

[Stepski Vuk]

Lucy, jako dobar pokušaj !

[imagine]

Originally Posted by Stepski Vuk

Dakle, gdje smo mi to SVI zajedno

Molim, samo dvije riječi...ako je moguće...

Ajd' da i ja pokušam...a šta je za nagradu

TU SMO
DI SMO
Pod kapom nebeskom


...Hej brate

Jedno jutro, nakon dobrog sna, probude se blizanci u majčinoj utrobi i počnu se prepirati:
- Ma daj!? Nemoj se šaliti da veruješ u život posle rođenja?
- Pa, ovaj, sigurno postoji nešto nakon rođenja. Možda se ovde za to pripremamo?
- Jesi blesav! Život posle rođenja? To nema nikakvog smisla. Kako bi to uopšte izgledalo?
- Ne znam. Voleo bih da bude puno svetla i prostora! Možda bismo mogli trčati? Bilo bi zabavno jesti svojim ustima!
- Ti si lud! Nemoguće je hodati i jesti svojim ustima. Da nije tako, onda ne bismo imali pupčanu vrpcu, a imamo je. Kažem ti, rođenje je kraj!
- Ne znam, ali verujem da će se dogoditi nešto dobro. Nešto što ne možemo ni zamisliti.
- Ti si stvarno lud, niko živ se od tamo nije vratio! To znači da je rođenje kraj. Osim toga, što nedostaje ovom životu ovde?
- Možda ćemo izaći napolje i sresti Mamu. A ona će se brinuti za nas, ljuljati nas, hraniti, maziti....!
- Mama? Ne mogu verovati? Ti veruješ u Mamu! Pa dobro, gde bi po tebi ta Mama trebala biti?
- Ne znam. Možda svuda oko nas? Možda smo živi samo zahvaljujući njoj? Možda bez nje ne bismo mogli ni razmjenjivati misli? Mislim da bez nje ne bismo uopšte postojali!
- Ma daj! Da li je neko video Mamu? Ja nisam. Zato je jasno da ne postoji!
- Da, moguće je da ne postoji. Ali, znaš, ponekad, kada smo potpuno mirni, kao da je čujem kako peva i dodiruje naš svet! ♥

[Stepski Vuk]

Naravno, nije kviz i nema kviska !

Svatko dobronamjeran već je mogao uočiti oko čega se svi moji postovi vrte - oko srži, biti, sve ostalo mi je manje važno.

Većinom, ali ipak ne uvijek, "drzak sam i provokativan" - NAMJERNO, ali UVIJEK pristojan:

"Gdje se u mojim tekstovima može pronaći neka nepristojna riječ ili psovka???"

Dakle, cilj mi je potaknuti ljude na razmišljanje i odvojiti ih barem na trenutak od ove materijalne razine. Neki će se zamisliti i pronaći odgovore duboko u sebi - ako to uspijem barem kod jedne jedine osobe na ovom forumu, smatrat' ću da nisam baš zalud trošio vrijeme koje sam, ruku na srce, mogao i pametnije iskoristiti - recimo, trčati u susret vjetru i uživati u tome kako mi se njegovi mekani, magličasti prsti zavlače u kosu i bradu, miluju mi lice...

Ili još bolje, ljubiti se s voljenom na kiši, kiša je za mene mističan medij i ima poseban, zvjezdani status na mojoj ljestvici vrijednosti...

Svjestan sam toga da većinu članova foruma moji tekstovi ne zanimaju, čak ih i iritiraju - nije to ništa novega, tako je oduvijek. Ipak, vjerujem da će ta nadmoćna većina smoći snage i jedno izdvojeno mišljenje ostaviti na miru i na virtualnom životu kako bi te misli rasle samo na posebnim poljanama s plodnim tlom već odavna predviđenim za takvu vrstu "ljekobilja", čekalo se samo sjeme...

Pitanja o ocu i sinu, ili ova ovdje, ili neka druga, i teška i laka su istovremeno, ali nitko ne dade nikakvog odgovora!?

Evo malo pomoći, ali opet putem pitanja:

Da li je raj nastao zbog Svemira i čovjeka, ili je potpuno obrnuto? (nije povezano s razinama, samo filozofski aspekt)




Dosadašnji put, materijalistički pogled na svijet i život nije dao posebne odgovore i rezultate niti je promijenio život na Zemlji na način da bi mogli mirne duše kazati kako smo se izmirili s Bogom. Naprotiv, potpuno je suprotno i svjedoci smo svakodnevnog bestijalnog nasilja, pa i virtualnog. To sve nas sve više udaljava od Boga i ISTINE - Bog je ISTINA, ISTINA, to je Bog !

Stoga nije teško pretpostaviti da je izlaz u nekom Drugom Svijetu, na nekoj "other side" cesti.

Do te staze vode "uska vrata", materijalizirana i rođeni smo da prođemo kroz njih. Ali... Postoje i "široka vrata", također vidljiva "golim okom", i također smo rođeni da prođemo i kroz njih...

http://hr.wikipedia.org/wiki/Andr%C3%A9_Gide

Svatko bira sebi put...

[Stepski Vuk]

[Stepski Vuk]

[imagine]

DRUGI JEZIK

Tri dana po mom rođenju, dok sam ležao u svilom prekrivenoj kolijevci, gledajući sa zaprepaštenjem i nevjericom u novi svijet koji me je okruživao, moja majka upita dojilju: “Kako je moje dijete?”
A dojilja odgovori: “Dobro je, gospo, nahranih ga tri puta. Nikad prije ne vidjeh tako maleno dojenče, a tako veselo.”
Rasrdih se i povikah: “Nije točno, majko! Postelja mi je tvrda, a mlijeko koje pijah gorko je ustima mojim, smrad dojke gadan je nozdrvama mojim, i veoma sam jadan i nesretan.”
Ali, moja majka ne shvaćaše, kao ni dojilja, jer jezik kojim govorah bijaše jezik svijeta iz kog dođoh. Dvadeset i prvog dana mog života, dok su me krstili, svećenik reče majci mojoj:
“Trebalo bi da uistinu budeš sretna, gospo, što je tvoj sin rođen kao kršćanin“ iznenadih se i rekoh svećeniku:
“Onda bi tvoja majka na Nebesima trebalo biti nesretna, jer ti nisi rođen kao kršćanin“
Ali ni svećenik ne razumješe moj jezik. I nakon što se pun mjesec pojavi sedam puta, jednog dana prorok me pogleda i reče majci mojoj: “Tvoj će sin biti državnik i veliki vođa ljudima”
A ja povikah: “To proročanstvo je lažno, jer ja ću muzičar biti, i ništa osim toga!”
Ali, čak ni tada moj jezik ne bijaše razumljiv, i moje zaprepaštenje bijaše veliko. Nakon tri i još trideset godina tokom kojih mati moja, dojilja i svećenik bijahu umrli, prorok još uvijek bijaše živ. I jučer ga sretoh u blizini kapije hrama, i dok razgovarasmo, on reče:
“Oduvijek sam znao da ćeš postati veliki muzičar. Još u djetinjstvu tvom prorekoh ti sudbinu”

I ja mu povjerovah, jer i ja u međuvremenu zaboravih jezik tog drugog svijeta.

Halil Džubran






( Za Džoreta i Dživu)

[Poli]

Predivan tekst,i toliko istinit..