Transcendencija se razdvaja od želja i uvjerenja. Ona nema veze sa instinktom opstanka koji upravlja svakom česticom postojanog. A opet, naši klošari koji "transcedentiraju", vraćaju se sa jedno te istom ljudskom logikom koja se opija beskrajnim zadovoljstvom ljudskih čula.
Stvarna transcedencija može biti krug kroz neopisivu patnju razbijanja pojmova pravde, ljubavi i slobode..pa sve dublje u prozaična zbivanja koja se odvijaju da bi potakla druge oblike koji će dijelom opstati u kontinuitetu uz mnogo "žrtve"...sve do kraja kruga kada takvo iskustvo napokon prihvaća iluziju kao jedino prihvatljivo riješenje.
Ljudska moć kao inteligencija i mašta je mehanizam koji ne dozvoljava potpuno suočavanje sa stvarnošću. Ona mora osigurat utočište, psihičku snagu koja podržava volju za opstankom.
Zato ljudski mozak ne privodi beskrajne izvore informacija na autobusnoj stanici svijesti. Kada bi bili svijesni svakog detalja u takvoj situaciji, poludili bi.
Nesvijest u određenom obimu je uvijet življenja ljudskog bića.
Ali ona nije dovoljna za opstanak već sprega sa sviješću.
ako se od necega razdvaja znaci da necemu drugome ima tendenciju? kako transcendencija moze imati tendenciju ili netendenciju u odnosu na nesto od ovoga svijeta?
kuda se tvoja transcendencija uputila?
Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.
Ivan 3:16
ako se od necega razdvaja znaci da necemu drugome ima tendenciju? kako transcendencija moze imati tendenciju ili netendenciju u odnosu na nesto od ovoga svijeta?
kuda se tvoja transcendencija uputila?
Transcendencija sama po sebi nema tendenciju. Tendenciju ima čovjek, zato i postoji. Transcendirani čovjek privremeno ostavlja prijeko potrebnu tendenciju (osnovu života). Takav pokušaj neljudstva teško da može zaobići depresiju i psihičke poremećaje.
Prvih 10min. u znanost kombinira sa uvjerenjem. U tom području ne tražim nečije uvjerenje. Želim objektivne podatke na temelju kojih ću Ja zaključivati. Ne zanima me nečije uvjerenje koje je vezivno tkivo ovakvog materijala. To uvjerenje se zove "cosmic evolution". Takva paradigma ne postoji u bilo kojoj grani empirijske discipline. Ona je samo puka ideja koja se poziva na uvjerenje da postoji veza između stvarnosti i iluzije. Tako koristi stvarnu i praktičnu mudrost Budizma i neurologiju da bi se proširila priča koja se udaljava od logike resursa i postavlja pretpostavke kao činjenice.
Ovakav materijal je vrijedno intelektualno i umjetničko djelo. On (isto kao i Biblija) je izvrsan stimulans za otvaranje perspektiva da bi se uvježbala ta vještina. Ali ako se doslovno uzima, čovjek upada u priču "mudrila" tj. ubijanja dosade na specifičan način.
Transcendencija se razdvaja od želja i uvjerenja. Ona nema veze sa instinktom opstanka koji upravlja svakom česticom postojanog. A opet, naši klošari koji "transcedentiraju", vraćaju se sa jedno te istom ljudskom logikom koja se opija beskrajnim zadovoljstvom ljudskih čula.
Stvarna transcedencija može biti krug kroz neopisivu patnju razbijanja pojmova pravde, ljubavi i slobode..pa sve dublje u prozaična zbivanja koja se odvijaju da bi potakla druge oblike koji će dijelom opstati u kontinuitetu uz mnogo "žrtve"...sve do kraja kruga kada takvo iskustvo napokon prihvaća iluziju kao jedino prihvatljivo riješenje.
Ljudska moć kao inteligencija i mašta je mehanizam koji ne dozvoljava potpuno suočavanje sa stvarnošću. Ona mora osigurat utočište, psihičku snagu koja podržava volju za opstankom.
Zato ljudski mozak ne privodi beskrajne izvore informacija na autobusnoj stanici svijesti. Kada bi bili svijesni svakog detalja u takvoj situaciji, poludili bi.
Nesvijest u određenom obimu je uvijet življenja ljudskog bića.
Ali ona nije dovoljna za opstanak već sprega sa sviješću.
Ok, Mirko. Sadržaj koji čini Mirka prolazi kroz određenu promjenu kvalitete, zasigurno, u bilo kojem smjeru, a ono što doživljava Mirka, Mirkovu promjenu i samo doživljavanje ostaje isto. Na kraju krajeva Mirko je Mirko, ono što je i dalje jeste, jedino što se dogodilo je svojevrstan zagrljaj....
Ok, Mirko. Sadržaj koji čini Mirka prolazi kroz određenu promjenu kvalitete, zasigurno, u bilo kojem smjeru, a ono što doživljava Mirka, Mirkovu promjenu i samo doživljavanje ostaje isto. Na kraju krajeva Mirko je Mirko, ono što je i dalje jeste, jedino što se dogodilo je svojevrstan zagrljaj....
U transcedenciji postoji Mirko koji više nije Mirko. Ne samo kao indentitet već kao egzistencijalni subjekt.
U transcedenciji ne postoji ono što doživljava. Transcedenciju prepoznaje samo nešto što to nije. Ono može eventualno prosuđivat na temelju onog što jeste. Al ono što jeste nije priroda transcedentnog.
U transcedenciji postoji Mirko koji više nije Mirko. Ne samo kao indentitet već kao egzistencijalni subjekt.
U transcedenciji ne postoji ono što doživljava. Transcedenciju prepoznaje samo nešto što to nije. Ono može eventualno prosuđivat na temelju onog što jeste. Al ono što jeste nije priroda transcedentnog.
Nemam pojma, morat ću pitati Mirka
Nadam se da nije postavljao uvjete svojoj transcendenciji prije nego što se uputio