Ovo je diskusija na temu Altruizam je največa moguća Sebičnost u podforumu Duhovnost Danas su obitelj, škola, religija i televizija glavni pokretači altruizma
Kad ...
Danas su obitelj, škola, religija i televizija glavni pokretači altruizma
Kad pokušamo konkretno misliti o poticanju altruizma u našem društvu, moramo krenuti od nekoliko poznatih činjenica. Bez obzira na to je li altruizam crta ličnosti koja se razvija iz neke genske dispozicije ili naučeno stajalište, obitelj, škola, religija i televizija glavni su pokretači ili kočničari razvoja altruizma. U društvu koje rođačke veze i bliska poznanstva i dalje često smatra važnijima od kompetentnosti i vrlina poput poštenja, marljivosti, odgovornosti, lojalnosti i sl. trebalo bi ponajprije poraditi na uspostavljanju civiliziranog sustava vrijednosti u kojem će potencijalne altruističke reakcije biti usmjerene na sve kojima su potrebne, a ne samo na one "naše", neovisno o kriteriju na temelju kojega su takvima proglašeni. To, drugim riječima, znači da bi svako poticanje altruizma trebalo uključivati, izrijekom ili prešutno, i borbu protiv diskriminacije, predrasuda i stereotipa, zbog kojih neki, poput malih Roma, često ostaju izvan dohvata pomoći ili zaštite koja se pruža drugoj djeci. Kad od ljudi očekujemo da se uključe u neke akcije koje pridonose općoj dobrobiti, bilo bi od koristi ponuditi im primjere onih kojima će ta pomoć biti pružena ili onih koji su je već primili. Omogućimo li ljudima da vide i čuju čemu su pridonijeli ili u čemu su svojim prinosom sudjelovali, omogućit ćemo im doživljaj zadovoljstva i zajedništva koji prati prave altruistične reakcije. Možemo se nadati da će doživljaj zadovoljstva koji proizlazi iz pružanja različitih oblika pomoći, od stvaranja boljih uvjeta za život do mogućnosti stjecanja znanja i ostvarivanja osnovnih ljudskih prava, sve više poticati ljude da barem povremeno izađu iz okvira vlastita egoizma i uključe se u nesebično davanje drugima, koje svijet u kojem živimo čini boljim za sve nas.
Alisonica, ili ja nisam skužila kaj je pjesnik htio reči ili..
Altruizam po difoltu je suprotnost sebičnosti.
Citat:
Originally Posted by alison
Omogućimo li ljudima da vide i čuju čemu su pridonijeli ili u čemu su svojim prinosom sudjelovali, omogućit ćemo im doživljaj zadovoljstva i zajedništva koji prati prave altruistične reakcije.
Još nisam organizirala ništa a da ljudi koji su sudjelovali u tome nisu znali čemu su pridonjeli i u čemu su sudjelovali. Nisam ni sudjelovala u nečemu za što nisam znala čemu pridonosi.
Da li je altruizam čovjeku urođen ili je naučen.. rekla bih da je naučen. S druge strane, sjećam se nekog dokumentarca u kojem je spomenuto kako su nađeni ostaci neandertalca na kojem je evidentirano da je bio ozlijeđen i da mu je ta ozljeda tretirana nekim travama.. s puno brige. Znači, bilo je suosjećaja i altruizma već tada pa bi se o tome dalo još raspravljati. :)
Što se tiče Crkve, ne volim je baš previše, ali sam naletjela na dosta primjera u kojima su upravo svećenici pomogli ženama žrtvama obiteljskog nasilja da pobjegnu iz zabiti i sklone se na sigurno.
Slažem se i s tobom Ali i s tobom Frust.
Camov komentar je igra riječi (znamo što je sebičnost), ali se s tim komentarom slažem ponajviše.
Osoba koja prihvaća i voli sebe nema potrebu tražiti nadomjestak izvana i ne ulazi u odnose zbog potrage za ljubavlju.
Jednostavno prelijeva i dijeli svoju cjelovitost i ljubav prema sebi. A drugi su samo naše ogledalo.. pa se ta ista ljubav vraća.
Uvijek se sjetim one "Voli svog bližnjeg kao samoga sebe" koliko je često pogrešno shvaćana i pogrešno interpretirana. Da bismo mogli voljeti druge, prvo trebamo zavoljeti sebe.
Definicija:Altruizam je naklonost i ponašanje kojem je cilj pomaganje drugome u kojem se ne očekuje neka vrsta nagrade od drugih. To je ono ponašanje koje se obično opisuje kao “nesebično” jer su interesi drugih stavljeni iznad vlastitih interesa. Altruistični postupci su svjesni i sadrže namjeru da se nekome pomogne i zahtijevaju određeno žrtvovanje ili odricanje. Stoga bi, prema ovome određenju, altruističko ponašanje bio jedna posebna vrsta prosocijalnog ponašanja. Altruizam je suprotnost sebičnosti (egoizmu).
Istinski altruizam je ono što se u gnosticizmu naziva OPD (orijentacija prema drugima).
No, u potpunosti vrijedi činjenica da prvo moramo zavoljeti sebe kako bismo bili uopće u stanju voljeti druge. Jer, prvo moramo imati ljubavi i raspoznavati je od imitacija raznih vrsta (različitih emocionalnih fejkova), da bismo je mogli dijeliti i širiti.
Slažem se i s tobom Ali i s tobom Frust.
Camov komentar je igra riječi (znamo što je sebičnost), ali se s tim komentarom slažem ponajviše.
Osoba koja prihvaća i voli sebe nema potrebu tražiti nadomjestak izvana i ne ulazi u odnose zbog potrage za ljubavlju.
Jednostavno prelijeva i dijeli svoju cjelovitost i ljubav prema sebi. A drugi su samo naše ogledalo.. pa se ta ista ljubav vraća.
Uvijek se sjetim one "Voli svog bližnjeg kao samoga sebe" koliko je često pogrešno shvaćana i pogrešno interpretirana. Da bismo mogli voljeti druge, prvo trebamo zavoljeti sebe.
Izazivam Te!
možeš li ti to?
Zivjeti i prihvatiti činjenicu da si sebična čineći po onoj "Voli svog bližnjeg kao samoga sebe"?????
TRAŽIM LJUDE, ŠTO VIŠE LJUDI,
KOJI IMAJU NEOGRANIČENU SPOSOBNOST UVJERENJA
DA NE POSTOJI NEŠTO ŠTO JE NEMOGUĆE UČINITI (H. FORD).
No, u potpunosti vrijedi činjenica da prvo moramo zavoljeti sebe kako bismo bili uopće u stanju voljeti druge. Jer, prvo moramo imati ljubavi i raspoznavati je od imitacija raznih vrsta (različitih emocionalnih fejkova), da bismo je mogli dijeliti i širiti.
[/color]
Da bi bio u stanju pomoći drugome, moraš biti srećan/zadovoljan, jer ako pomažeš iz stanja ne-sreće/ne-zadovoljstva, ustvari ta pomoć ima u sebi negativnu energiju i samim tim gorčinu.Pomoći drugome znači usrećiti ga, pa je preduslov tvoja sreća.Isti princip važi kao i u odnosu ljubavi prema sebi i drugom.