Ovo je diskusija na temu Bezuvjetna ljubav ne postoji u podforumu Duhovnost Citat: Originally Posted by riječanka Prvo bi trebalo precizno definirati što ...
Mrznju treba pokusati iskorijeniti,ne definirati i ne ukalupljivati..
Prvo razumjeti, no ono što 'promatraš' stapa se sa promatračem i nestaje. Nije potrebno nikakvo nasilje, već priznavanje samom sebi onoga što osjećaš. Iskorjenjivanje je bježanje od jelte, nečega , u ovom slučaju od mržnje.
Ako mrziš, priznaš sebi, ja mrzim( nešto, nekoga, većinom sebe:) ). I tu počinje rješavanje problema, i napetost i napor jenjavaju. Ali treba biti iskren prema sebi.
"ljubi neprijatelje svoje.." ne bih se više složil...
Citat:
Originally Posted by riječanka
Prvo bi trebalo precizno definirati što je to mržnja.
Filozofska definicija [uredi]
Mržnja kao suprotnost od ljubavi ne samo da prezire ljudsko biće, nego mu želi i naštetiti ili ga povrijediti
Mislim da smo (više - manje) ovo svi jednom osjetili. Barem u mislima.
Možda je "okretanje drugog obraza" odustajanje od namjere ili želje da se osvetimo, povrijedimo ili naštetimo onome tko nas je povrijedio. A pokazatelj duhovnog rasta u tome da li i koliko ljudi i u kojoj mjeri preziremo. Počev od sebe samoga.
Te definicije kod mene danas ne igraju. Danas sam druge volje
Postoji i ljubav prema zlu,toliko profinjena da bez velike buke,mržnje,strasti, u finim rukavicama jednostavno odradi zlo. Isto takva postoji i mržnja prema zlu.
U gore rečenom smislu ne dolazi u obzir ukaz koji se pripisuje Isusu ili Pavlu u Bibliji ( ne sijećam se...dugo nisam operirao tim ukazom),da parafraziram:
"Lako je ljubiti prijatelje,ljubi i neprijatelje jer što si napredniji od zlih jer se i oni međusobno ljube".
Ja bih nadodao i to demantirao: Lako zao čovjek ljubi svog zlog druga jer on ljubi zapravo ne-vrlinu kakav je i sam. Treba moći ljubiti vrlinu a mrziti zlo... što uspjeva svetom čovjeku. Prema tome velika je razlika između dobrog i zlog čovjeka po predmetu mržnje i predmetu ljubavi.
Vidite kako se filozofijom može sve dokazati.
Tko je bliže Istini "samo Nebo zna"... i oni koji su "u sedmom nebu" (što čekaju bebu)
Zadnja promjena:
Razlog: ha...svaki vrag mi pane na pamet...
Prvo razumjeti, no ono što 'promatraš' stapa se sa promatračem i nestaje. Nije potrebno nikakvo nasilje, već priznavanje samom sebi onoga što osjećaš. Iskorjenjivanje je bježanje od jelte, nečega , u ovom slučaju od mržnje.
Ako mrziš, priznaš sebi, ja mrzim( nešto, nekoga, većinom sebe:) ). I tu počinje rješavanje problema, i napetost i napor jenjavaju. Ali treba biti iskren prema sebi.
Eto i ti o nasilju...Iskorijenjivanje nije bjezanje.
Probaj nastojati ne mrzjeti pa nece biti ni problema za rjesavanje.
Mržnja kao suprotnost od ljubavi ne samo da prezire ljudsko biće, nego mu želi i naštetiti ili ga povrijediti
Mislim da smo (više - manje) ovo svi jednom osjetili. Barem u mislima.
Citat:
Originally Posted by Jesam
Ljutnja je bila posljedica moje nemoći u određenom trenutku. Dakle, više neki "samostojeći" osjećaj očaja i nemoći.
Fantastično rečeno - baš "samostojeći" osjećaj očaja i nemoći!
Nikakva želja za nanošenjem bilo kakve trajne štete toj osobi (osim možda šamarčine sa zaletom ).
Nemojte me preozbiljno shvatiti, laprdam jer ne znam kako se nadovezati na ovo od Jesam - gdje si ti ženo prije bila da mi ovo ovako dobro sročiš? Hvala ti
Inače, "mržnja" mi je oduvijek jako teška riječ i niti sam je ikome ikada izgovorila niti smatram da sam ikada došla do toga stanja, bez obzira na sve... Zaista smatram da tko god ju osjeti u svoj svojoj razornosti da će najgore našteti samome sebi. Imala sam "čast" gledati takve...
Iako ni ja ne "vjerujem" u definicje, svi otprilike znamo što bi mržnja bila...
~ There are quite a few things a hot bath won't cure,
but I don't know many of them... ~
Sva stanja koja ste nabrojili (mržnja & co.) izviru iz straha...
Dakle, radi se o posljedici, a dok se sanira samo posljedica, uzrok će se manifestirati i dalje na sve moguće načine.