Ne mislim ništa nego znam i nije teorija nego praksa, uvid, iskustvo, spoznaja.
Citat:
Originally Posted by chameleon
Poznaješ li nekog tko je naposljetku ogulio silne slojeve uvjetovanja odnosno naučenog/stečenog razmišljanja i ponašanja i svih ovisnosti i navezanosti?
Naravno da nisi. I guess what!? Nikad nećeš jer su to notorne gluposti koje vuku svoje korijene iz davnih vremena kada se jako malo znalo o životu.
Poznajem. Ne jednog nego više njih a i one koji su na najboljem putu. Zašto misliš da jedini znaš što je istina? Odnosno, koja je to potreba u tebi tvrditi da je sve glupost što ti ne razumiješ?
Osim toga - nikad ne reci nikad. Sve ono u što sam bila jako sigurna pokazalo mi se kao balon od sapunice.
Do prije par godina sam i sama mislila da sam 'onaj koji jesam' kao završena priča čiji je zadatak samo puko 'bivstvovanje'. Produkt sam odgoja i životnih iskustava i kao takva stvorena za život unutar točno određenih parametara i samim time moj kapacitet ljubljenja je vrlo ograničen.
Sa takvom bi teorijom i samog Darwina dotukla
Međutim, gdje je tu onda odgovornost za vlastite postupke, gdje je tu mogućnost razvoja? Je li naš cilj doseći bezuvjetnu ljubav kao neku NLO pojavu ili je cilj sam put dosezanja nje?
na papir se moze nacrtati riba..
i slova koja kazu lazanje..
i jezik koji vice laganje..
i oci koje jedu oboje..
i usta koja ocima sude..
i usta koja oci ljube..
papir trpi sve.. sve je od papira..
Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.
Ivan 3:16
"Tko ništa ne zna, ništa ne voli. Tko ništa ne umije, ništa ne razumije. Ko ništa ne razumje, bezvrijedan je. Ali onaj tko razumje, taj i voli, zapaža, vidi... Tko god zamišlja da svo voće sazrijeva u isto vrijeme kad i jagode, ne zna ništa o grožđu. "
Ljubav je djelatna moć čovjeka, moć koja ruši zidove koji ga razdvajaju od bližnjih, koja ga ujedinjuje sa drugima, ljubav mu omogućava da predvlada osjećaj izolacije i izdvojenosti, a ipak mu dopušta da bude svoj, da zadrži svoj integritet.
Istinski voljeti jedino je moguće kroz čin DAVANJA. To je najviši izraz moći. U samom činu davanja doživljavam svoju jačinu, bogastvo i snagu. Davanje je veći izvor radosti od primanja, ne zato što je lišavanje, već zato što u činu davanja dolazi do izraza moja životnost.
Ako u tvom životu nema ljubavi, to je zato što je tvoja ljubav nemoćna, ona je nesreća. Jer ljubav je moć koja proizvodi ljubav, impotencija je nesposobnost da se izazove ljubav.
Marks je divno izrazio: " Uzmimo čovjeka kao čovjeka, i njegov odnos prema svijetu kao ljudski, tada možeš da razmijeniš ljubav samo za ljubav, povjerenje samo za povjerenje."
Na natpisu u Delfima piše: "Upoznaj samoga sebe". Ali, ukoliko želimo saznati sve o čovjeku to se ne može postići saznanjem obične vrste, saznanjem putem mišljenja. Čak i kad bismo znali tisuću puta više o sebi, nikad ne bismo stigli do dna. I dalje bismo sami sebi ostali zagonetka. Jedini način potpunog saznanja je čin ljubavi. On je odvažno uranjanje u iskustvo. ODVAŽNO- znači, nije za kukavice (it takes courage to enjoy it-opet).
a baviti se trivijalnim pitanjima kao što je -Postoji li bezuvjetna ljubav je glupost. Ljubav postoji.
Ovdje je tema o ljubavi koja naravno postoji,ali je pitanje kako se ona odnosi prema gluposti i zlu
Samim postojanjem gluposti i zla - očito se odnosi bezuvjetno.
Čini mi se da se Boga (s velikim B) može smatrati bezuvjetnom ljubavlju.
Kako svaka religija ima koncept oprosta grijeha, čišćenja od karme ili neke slične inačice koja govori u prilog brisanja glupog ili zlog djelovanja, možemo reči da je bezuvjetna ljubav baš bezuvjetna. I da gleda na zlo isto ko i na dobro. Bez ljudske prizme i podjele.