Bezuvjetna ljubav ne postoji

[Slap]

Originally Posted by riječanka

Nije stvar kako ćeš se u tom trenutku postaviti. Stvar je u tome kako ćeš se zbog događaja osjećati dvije, tri, pet godina kasnije.

Čitaj ponovo moj i svoj prethodni tekst.

Ja govorim o tome kako se postavlja čovjek koji ima više mudrosti pa prema tome što bi se mudar poslije "kajao". Čak i da napraviš neku grešku...ako poslije spoznaješ više, stvar prelazi u sferu kajanja. Najgore je ne znati vrlinu i ne kajati se. Nadalje, i za nedjelovanje se čovjek može i ogriješiti i trebati kajati. Ti apsolutnom nitkovu možeš spasiti život a on kroz neko vrijeme učini još veći zločin i tad shvataš da si nitkovi trebala ne-pomoći.

[Slap]

Originally Posted by simona

Pa što odma ne kažeš koji je smisao teme....a već se ponadah......

Ne kužim koliko i kako se smiješ na moj račun, no ja svoju temu držim pod nadzorom i ništa nisam pogriješio /bar tako mislim/ u smislu "pa što odmah ne kažeš"...

...i što dalje pišem samo se nadopunjavam

[Slap]

Originally Posted by Cvjet

Razmišljam se,... dali onda i Bog voli bezuvjetno?

Naše ponašanje bez vrline,istine,mudrosti (Zakona,Boga) je pogrešno uvjek.

[Slap]

Originally Posted by simona

A kaj se tu ima razmišljati, osjeti......i znati ćeš.

Nježno sa Cvijetom... ona je početnik(ca)...u njeno vrijeme i mi smo razmišljali !

[Jesam]

Originally Posted by Slap

Da. Filozofija nam omogućava i tu "logiku". Moja je logika da postoji dvije vrste ljubavi,prema dobru i prema zlu, ljubav za vrlinu i ljubav za zlo i da su to različite vrste ljubavi i različiti osjećaji. "Moju" priču podupire životna praksa kao i neki mislioci i neke ideje u Bibliji i drugim svetim spisima...a tko tvoju ideju podupire slobodno ovdje iznesi.

O nekim stvarima duhovnost govori kao apsolutno a o nekima kao relativno. Ja bih rekao da je ljubav za vrlinu i dobro apsolutna ljubav a ljubav za zlo relativna ili iskrivljena ljubav.

Aha. Sad sam malo bolje shvatila tvoju poantu.

Pfu, ta semantika! Vidiš kako se pojedini pojmovi tumače sa subjektivnog stanovišta i onda pređu u nešto sasvim drugačije.

Kužim što hoćeš reći, no po meni ovo drugo uopće nije ljubav. U mojem pojmovniku je samo ovo prvo Ljubav, odnosno samo je bezuvjetna ljubav ljubav, ili: Ljubav je stanje duha a ne emocija. Otuda mnoge zabune. Ljudi svašta nazivaju ljubavlju.

[frust]

Originally Posted by Jesam

U mojem pojmovniku je samo ovo prvo Ljubav, odnosno samo je bezuvjetna ljubav ljubav, ili: Ljubav je stanje duha a ne emocija. Otuda mnoge zabune. Ljudi svašta nazivaju ljubavlju.

Bezuslovna ljubav je ljubav nesumnjivo, a uslovna ljubav je takođe ljubav, jedino što je nepostojana, začas sklizne u nešto drugo.

[Jesam]

Originally Posted by Slap

Čitaj ponovo moj i svoj prethodni tekst.

Ja govorim o tome kako se postavlja čovjek koji ima više mudrosti pa prema tome što bi se mudar poslije "kajao". Čak i da napraviš neku grešku...ako poslije spoznaješ više, stvar prelazi u sferu kajanja. Najgore je ne znati vrlinu i ne kajati se. Nadalje, i za nedjelovanje se čovjek može i ogriješiti i trebati kajati. Ti apsolutnom nitkovu možeš spasiti život a on kroz neko vrijeme učini još veći zločin i tad shvataš da si nitkovi trebala ne-pomoći.

Ja mislim da za svaki svoj čin trebaš preuzeti punu odgovornosti i posljedice. Nakon *ebanja, nema kajanja.

Čak i da mi se dogodi da sam nekog "nitkova" spasila i da me taj čin poslije "ugrizao za rit", ne bih se kajala jer sam ga spasila bez predumišljaja, iz čistoće srca (BTW, meni se to jednom desilo u jako gadnom obliku, pa mogu govoriti iz iskustva). Znači, moje činjenje uvijek ide iz "mene" iz moje prisutnosti, iz duše ... ne znam kako da objasnim. Spasila bih nekoga jer drugačije ne mogu. Dakle, čemu kasnije kajanje? To je kao da kažeš - trebala si u tom trenutku ne biti ti.

[Jesam]

Originally Posted by frust

Bezuslovna ljubav je ljubav nesumnjivo, a uslovna ljubav je takođe ljubav, jedino što je nepostojana, začas sklizne u nešto drugo.

Onda nije ljubav ... nego nešto drugo.

Kako može i krastavac i sladoled biti ... sladoled?

[frust]

Originally Posted by Jesam

Onda nije ljubav ... nego nešto drugo.

Kako može i krastavac i sladoled biti ... sladoled?

Može sladoled od krastavaca.Ljubav je dok uslov traje, prestaje da bude ljubav kad se uslov izmakne.

[simona]

Originally Posted by Slap

Ne kužim koliko i kako se smiješ na moj račun, no ja svoju temu držim pod nadzorom i ništa nisam pogriješio /bar tako mislim/ u smislu "pa što odmah ne kažeš"...

...i što dalje pišem samo se nadopunjavam

Ma Slap, smijem se na svoj račun, piše 'a ja se ponadala'. Dosljedan si, da.