Asketizam

Topic o asketizmu ne mogu naći, a ziher sam da je negdje.. ako jeste, molim moderatora da preseli, a ako nije, pobrkala sam s drugim forumima.

Originally Posted by Bamakhepa

Inace to ima cak i konkretnu medicinsku dokazivost. Kolicina energije koja se koristi kod probave hrane je poprilicna, kao i promjena hormonalne slike nakon ejakulacije (i stoga cesto musko zaspivanje i nedostatak interesa za zenu nakon). Izmjereno, dokazano. Objasnjavati se moze potrebom da se akumulira nova doza genetike ili cime vec, no da se to desava je znanstvena, mjerljiva, vidljiva i izbrojiva cinjenica, a ne vjersko uvjerenje, fantazija ili psiholoski kompleks (negirnje pak cinjenica jer nam se ne svidjaju, s druge strne... )

Originally Posted by simona

Zadovoljavanje potreba ne mora biti kroz prežderavanje, ejakulaciju....

Originally Posted by frust

Ejakulirati gladan, pa pasti u nesvest od iscrpljenosti ili prežderati se pa zaspati usled nedostatka krvi u mozgu ili možda se upustiti u astralnu projekciju.Mislim divno je biti čovek pored toliko mogućnosti.

Odluku koja je potrbna individui da bi se pridržavala asketizma smatram snagom volje, dok sam asketizam smatram treniranjem snage volje.
Utjecaj na duhovnost nije upitan, no nisam sigurna koliko je asketizam isplativ na dugoročno.
Prvobitna disciplina i kontrola potrebe/želje u konačnici vodi u drugu krajnost - pretjerivanje u obuzdavanju, što može asketizam izjednačiti s drugim pretjerivanjima, pa čak i s hedonizmom.

p.s. Bama, kako ti odrediš koja si doša, meni od svake ponešto paše i ponešto nikako ne paše.

Frust, teško da će ap biti uspješna poslije seksa... isto tako ne ide s punim želucem.

[Jesam]

Originally Posted by lucy

Odluku koja je potrbna individui da bi se pridržavala asketizma smatram snagom volje, dok sam asketizam smatram treniranjem snage volje.
Utjecaj na duhovnost nije upitan, no nisam sigurna koliko je asketizam isplativ na dugoročno.
Prvobitna disciplina i kontrola potrebe/želje u konačnici vodi u drugu krajnost - pretjerivanje u obuzdavanju, što može asketizam izjednačiti s drugim pretjerivanjima, pa čak i s hedonizmom.

Ne smatram da asketizam ima uopće ikakve veze s voljom. Odnosno, ako on mora ovisiti o volji, onda bolja da ga ni nije. Jer onda prelazi u svoju suprotnost. Sve što ovisi o našoj volji, odraz je fizičkog, umnog, materijalnog, ega, lijevog mozga ... stoga je pojam 'voljni asketizam' čisti oksimoron.

Asketizam mora proizlaziti iz našeg bića spontano. On mora biti odraz našeg stanja duha, on je samo prirodna posljedica određenog stanja svijesti. Kad on izraste iz naše svijesti, onda nema nikakvog napora, odricanja, suzdržavanja niti bilo kojeg sličnog pojma koji se često uz to veže.

Čim se nečega odričemo, znači da smo za to vezani (energetski i drugačije). S druge strane, kada nešto odbacimo, onda je to znak da smo to prerasli, da nam više ne treba, da više nismo navezani ...

[Jesam]

U svojoj knjizi "Neophodnost promjene" Krishnamurti se dotaknuo ove tematike i evo što je rekao:

"Jedan monah-lutalica došao je jednog dana kod mene veoma tužan. Rekao mi je da je položio zavjet celibata i napustio svijet da bi bio prosjak lutajući od sela do sela, ali seksualni nagoni bili su toliko snažni da je jednog dana odlučio da odsjeće svoj organ. Patio je od silnih bolova nekoliko mjeseci ali rana je nekako zacijelila i poslije mnogo godina je shvatio što je zapravo uradio. Tako je došao do mene i u toj me maloj sobi upitao što sada da radi, onako osakaćen, kako bi ponovo postao normalan-ne fizički, naravno, već u sebi. On se odlučio na tako rigorozan postupak jer se seksualna energija smatra suprotnošći u odnosu na religiozni život. Smatra se profanom, nečim što pripada svijetu zadovoljstva, koji pravi monah-lutalica mora izbjegavati po svaku cijenu. On reče: "Osjećam se potpuno izgubljenim, lišen svake ljudskosti. Uporno sam se borio sa svojim seksualnim nagonom, pokušavao ga kontrolirati i u konačnici se dogodila ta ružna stvar. Što sada da radim? Znam da je pogrešno ono što sam učinio. Skoro da sam potpuno iscrpljen i izgleda daću u tami skončati svoj život". Držao me je za ruku i sjedili smo u tišini neko vrijeme.

Je li to duhovni život? Je li poricanje zadovoljstava ili ljepote put koji vodi do duhovnog života? Poreći ljepotu neba, brda i ljudskog oblika, hoće li to odvesti do duhovnog života? Ali to je ono što većina svetaca i monaha vjeruje. Oni mrcvare sebe u ime toga. Može li torturom i prisilom iskrivljen um ikada osjetiti što je duhovni život? Pa ipak, sve religije tvrde da je jedini put do stvarnosti, Boga ili do bilo čega kuda pozivaju moguć jedino kroz torturu, kroz iskrivljavanje. Sve one prave razliku između onog što zovu duhovnim ili religioznim životom i onog što nazivaju svjetovnim životom.

Čovjek koji živi jedino zbog zadovoljstava, uz povremene nalete tuge i žalosti, čiji je cijeli svijet posvećen zabavi i razonodi, svakako je svjetovan čovjek, mada takođe može biti pametan, veoma učen i u životu se voditi mislima drugih ili svojim vlastitim. I čovjek koji ima dara, ispoljava ga na dobrobit društva ili zbog vlastitog zadovoljstva i koji postiže slavu putem svog dara, takav je čovjek, sasvim sigurno, također svjetovan. Ali isto tako je svjetovno ići u crkvu, hram ili đamiju, da bi se molilo, istovremeno zagrižen u predrasude, fanatizam, potpuno nesvjestan brutalnosti koja sve to podrazumjeva. Svjetovno je biti domoljub, pripadati bilo kojoj naciji, biti idealista. Čovjek koji sebe zatvori u manastir- ustaje u propisani sat sa knjigom u ruci, čita i moli se- takođe je sigurno svjetovan. I čovjek koji kreće da čini dobra djela, da je socijalni reformator ili misionar, samo je nalik političaru u njegovom upravljanju zajednicom.

Podjela na duhovni (religiozni) i svjetovni svijet sama je suština svjetovnosti. Umovi svih tih ljudi - monaha, svetaca, reformatora - ne razlikuju se mnogo od umova onih koji su vezani za stvari koje daju jedino zadovoljstvo.

Zato je bitno ne dijeliti život na svetovni i nesvjetovni. Ne treba raditi razliku između svjetovnog i tzv. religioznog. Bez svijeta stvari, materijalnog svijeta, ni mi ne bi bili ovdje. Bez ljepote neba i usamljenog drveta na brijegu, bez žene koja prolazi i čovjeka na konju, život ne bi bio moguć. Mi smo povezani sa cjelinom života a ne sa njegovim pojedinačnim dijelom koji se smatra religioznim, nasuprot ostalima. Tako postaje jasno da je religiozni život povezan sa cjelinom a ne sa pojedinačnim."

[simona]

Originally Posted by lucy

...
Odluku koja je potrbna individui da bi se pridržavala asketizma smatram snagom volje, dok sam asketizam smatram treniranjem snage volje.
Utjecaj na duhovnost nije upitan, no nisam sigurna koliko je asketizam isplativ na dugoročno.
P rvobitna disciplina i kontrola potrebe/želje u konačnici vodi u drugu krajnost - pretjerivanje u obuzdavanju, što može asketizam izjednačiti s drugim pretjerivanjima, pa čak i s hedonizmom.

Ovo si dobro primjetila. U jednom priodu života osoba odluči pridržavati se određenih pravila koje je sama odredila, no ako ustraje cijeli život, radi se o popriličnom 'cementiranom' stanju uma, nefleksibilnosti, neprilagođenosti ali opet iz osobi znanih razloga. Današnji život traži stalnu prilagodbu i promjenu, energetski naravno.....duhovna iskustva koja se prolaze u tom nekom periodu odricanja trebaju se znati primjeniti u svakodnevnom životu da bi od odricanja prešlo u prihvaćanje.

Sada mi je palo napamet korizma i odricanje. Taj period smatram velikom patnjom mnogih ljudi jer upravo ono čega se odriču trči za njima, ono što se ne izživi u potpunosti, traži stalno ponavljanje iskustava uz stalni i sve veći osjećaj krivnje.........

Pa shodno tome, možda bismo mogli reći da odsustvo osjećaja krivnje može voditi do nekih oblika asketizma.......

[Bamakhepa]

Originally Posted by lucy

p.s. Bama, kako ti odrediš koja si doša, meni od svake ponešto paše i ponešto nikako ne paše.

Nitko nije cisto jedna dosa, to je samo teorijski okvir.

Testovi sa pitanjima su samo polazisna tocka, postoji citav niz diagnostickih procedura, a uz to jako puno se vidi tek kroz neki vremenski period i to kako se osoba ponasa u tretmanima, reagira na lijekove, prehranu. Kvalitetno odrediti bi trebao odlican doktor koji bi kroz dugi period radio sa tobom.

No za sada mozes probati odgovarati na testove sa pozicije sebe iz onog vremena kada si se osjecala najbolje, najzdravije i najprirodnije, po mogucnosti u djetinjstvu. Osnovna konstitucija se ne mjenja previse kroz zivot, ali ju razni utjecaji i bolesti dosta maskiraju i krive te ju zna biti tesko kasnije odrediti, a ovo moze donekle pomoc za prvu ruku.

[Slap]

Originally Posted by Jesam

Ne smatram da asketizam ima uopće ikakve veze s voljom. Odnosno, ako on mora ovisiti o volji, onda bolja da ga ni nije. Jer onda prelazi u svoju suprotnost.

Ako se previše približimo suncu /fanatizam/izgorimo,ako se previše udaljimo /nemarnost/ smrznemo se...

Takva je stvar i sa asketizmom. Uključen je voljni element za savladavanje ometajućih privlačnosti ali isto mora biti usklađeno sa pravilnim razlogom i sa intenzitetom savladavanja.

Originally Posted by Jesam

Ne smatram da asketizam ima uopće ikakve veze s voljom. Odnosno, ako on mora ovisiti o volji, onda bolja da ga ni nije. Jer onda prelazi u svoju suprotnost. Sve što ovisi o našoj volji, odraz je fizičkog, umnog, materijalnog, ega, lijevog mozga ... stoga je pojam 'voljni asketizam' čisti oksimoron.

Asketizam mora proizlaziti iz našeg bića spontano. On mora biti odraz našeg stanja duha, on je samo prirodna posljedica određenog stanja svijesti. Kad on izraste iz naše svijesti, onda nema nikakvog napora, odricanja, suzdržavanja niti bilo kojeg sličnog pojma koji se često uz to veže.

Čim se nečega odričemo, znači da smo za to vezani (energetski i drugačije). S druge strane, kada nešto odbacimo, onda je to znak da smo to prerasli, da nam više ne treba, da više nismo navezani ...

Ljudi koje poznajem, a prakticirali su asketizam radili su upravo to - odricali su se. Odlučno izgladnjivanje ili apstinencija od seksa itekako imaju veze s voljom, tj. snagom volje i na dugoročno je trenira i osnažuje. Svi su redom duhovnjaci.

Sumnjam da nekome spontano dođe želja da se izgladnjuje. Meni nije došla spontano, već ukomponirana u način prehrane, kao proces čišćenja. Čula sam/čitala o dobrobitima posta, ali meni je izgledao samo i isključivo kao gladovanje.
Tek kada sam se uvjerila na dobrobiti posta, post mogu gledati kao post, a ne kao izgladnjivanje.

Originally Posted by simona

Ovo si dobro primjetila. U jednom priodu života osoba odluči pridržavati se određenih pravila koje je sama odredila, no ako ustraje cijeli život, radi se o popriličnom 'cementiranom' stanju uma, nefleksibilnosti, neprilagođenosti ali opet iz osobi znanih razloga. Današnji život traži stalnu prilagodbu i promjenu, energetski naravno.....duhovna iskustva koja se prolaze u tom nekom periodu odricanja trebaju se znati primjeniti u svakodnevnom životu da bi od odricanja prešlo u prihvaćanje.

Sada mi je palo napamet korizma i odricanje. Taj period smatram velikom patnjom mnogih ljudi jer upravo ono čega se odriču trči za njima, ono što se ne izživi u potpunosti, traži stalno ponavljanje iskustava uz stalni i sve veći osjećaj krivnje.........

Pa shodno tome, možda bismo mogli reći da odsustvo osjećaja krivnje može voditi do nekih oblika asketizma.......

Imam priličnu odbojnost prema asketizmu, smatram ga krajnošću. Ili mazohizmom ili kao što si navela, izričajem osjećaja krivice koji se samokažnjavanjem prividno kompenzira.

[Slap]

Originally Posted by lucy

Imam priličnu odbojnost prema asketizmu, smatram ga krajnošću. Ili mazohizmom ili kao što si navela, izričajem osjećaja krivice koji se samokažnjavanjem prividno kompenzira.

Što nekome sa strane izgleda kao asketizam za određene "askete" to može biti prirodno stanje stvari. Onaj tko se obogatio nutrinom,duhom, vanjština mu nije bitna.

[Jesam]

Originally Posted by lucy

Ljudi koje poznajem, a prakticirali su asketizam radili su upravo to - odricali su se. Odlučno izgladnjivanje ili apstinencija od seksa itekako imaju veze s voljom, tj. snagom volje i na dugoročno je trenira i osnažuje. Svi su redom duhovnjaci.

Sumnjam da nekome spontano dođe želja da se izgladnjuje. Meni nije došla spontano, već ukomponirana u način prehrane, kao proces čišćenja. Čula sam/čitala o dobrobitima posta, ali meni je izgledao samo i isključivo kao gladovanje.
Tek kada sam se uvjerila na dobrobiti posta, post mogu gledati kao post, a ne kao izgladnjivanje.

Imam priličnu odbojnost prema asketizmu, smatram ga krajnošću. Ili mazohizmom ili kao što si navela, izričajem osjećaja krivice koji se samokažnjavanjem prividno kompenzira.

Pa vidiš, meni je to došlo prirodno, spontano - naprosto nemam potrebe. Ne odričem se. Čak štoviše - morala bih se prisiljavati da živim drugačije i onda bi to spadalo u nasilje.

'Izgladnjivanje' je vrlo rastezljiv pojam. Ako je čovjek u stanju upravljati svojom energijom - onda mu doista treba šačica hrane dnevno. Nekom to može izgledati kao izgladnjivanje - drugom je sasvim dovoljno. Mora nam biti jasno da je većina ljudi "emotional eaters". Jedu da utaže emocionalnu a ne fizičku glad.

Jesti treba taman toliko koliko tijelu treba - ni više ni manje. Od četvrtine onoga što prosječan čovjek pojede živi njegovo tijelo a od preostale 3/4 - njegov liječnik.

Post je daleeeeko od mazohizma. Kada proizlazi iz određenog duhovnog stanja, on je baš suprotno - čista ljubav.

Ne osuđuj ono što ne poznaješ. Samo zato što ti je nepoznato i time nepojmljivo.

Originally Posted by Jesam

Pa vidiš, meni je to došlo prirodno, spontano - naprosto nemam potrebe. Ne odričem se. Čak štoviše - morala bih se prisiljavati da živim drugačije i onda bi to spadalo u nasilje.

'Izgladnjivanje' je vrlo rastezljiv pojam. Ako je čovjek u stanju upravljati svojom energijom - onda mu doista treba šačica hrane dnevno. Nekom to može izgledati kao izgladnjivanje - drugom je sasvim dovoljno. Mora nam biti jasno da je većina ljudi "emotional eaters". Jedu da utaže emocionalnu a ne fizičku glad.

Jesti treba taman toliko koliko tijelu treba - ni više ni manje. Od četvrtine onoga što prosječan čovjek pojede živi njegovo tijelo a od preostale 3/4 - njegov liječnik.

Post je daleeeeko od mazohizma. Kada proizlazi iz određenog duhovnog stanja, on je baš suprotno - čista ljubav.

Ne osuđuj ono što ne poznaješ. Samo zato što ti je nepoznato i time nepojmljivo.

Ti pričaš o načinu života koji odbabireš, a ne o odricanju.

askéza ž

rel. sustavno savladavanje tjelesnih nagona i želja radi višeg duhovnog života, javlja se u mnogim religijama [odati se askezi]; asketizam, isposništvo, pustinjaštvo, samoodricanje

Ne pijem više alkohol jer se bolje osjećam bez njega, ne jedem rafiniranu hranu jer mi smeta, ne seksam se kada nemam volju za seksom - trebam li se zato smatrati asketom? Ne.

Asketizam = odricanje u svrhu... votsoever.