bogovi su simbolika onog savršenog što u dubini osjećamo da postoji, a mi to nismo......
nebitna je sad teološka dimenzija i pitanje postojanja boga ili Boga......
čovjekom se postaje, istina, a nezadovoljstvo je simptom potrage i ucjeljenja i silne tuge jer se nije u stanju sjetiti i predati, iz raznoraznih razloga. 'stvoreni na sliku i priliku boga', samo doljeva ulje na vatru onoga što se tamo negdje u pozadini 'osjeća i zna'.......i ako to dugo traje u krug, osoba misli o sebi da je mala, beznačajna, nebitna i još dublje tone u nezadovoljstvo koje nastoji nadomjestiti na razne načine, ali nikada za trajno.........a dobar početak je okrenuti se sebi, istraživati sebe, otkriti i priznati si svoje potrebe( najdublje pogotovo...), .
Nezadovoljstvo je žaruljica koja nas podsjeća da nismo bogovi,da nismo realizirani u totalitetu i da smo na putu traženja......
I taj put, kao igra ili kao uštogljena manira, nije gotov........
Tko je završio, taj je "umro" sebi.
Previše 'igre' istroši 'baterije' za ono bitno.......na taj način većina ljudskih bića provede cijeli život posvećena pješčaniku a zaborave život......
Možda je početak mudrosti naučiti slegnuti ramenima?
Stalno neka žurba, borba, odupiranje, opterećenost ciljevima i savršenstvom ..
Svi mislimo da znamo šta je za nas dobro, a znamo li stvarno? Baš uvijek?
Ja osobno uživam u ulozi životnog hodočasnika, pastira ..
Majka Priroda se ne žuri, zašto bi ja?
nezadovoljni smo jer negdje u sebi znamo da smo mnogo više od ovoga što živimo i čemu stremimo
a to se kosi s kolektivnom svijesti ostatka čovječanstva koje hrli k samouništenju orjentirani striktno materijalnome.
da bi osvjestili ostatak čovječanstva treba se stvoriti kritična masa već osvještenih i preko mreže s svjesnosti osvjestit će se svi ostali. ne možemo napredovati individualno nego svi zajedno.
nezadovoljstvo je osjećaj koji treba prigrliti jer je to način na koji vam vaša intuicija govori: hej probudi se!