odakle dolazi nezadovoljstvo? ono je utisnuto u nas na atomskoj razini dio je svih nas ali zašto je to tako?
moje je mišljenje da smo nezadovoljni zato jer smo zbunjeni. zamislite, stvoriš se na velikoj kugli u sred ničega. tu je još par milijardi takvih ko ti, ni oni ne znaju di su. ne treba puno da te zaboli i od tada svaki put kada te zaboli naučiš novi uvjet postojanja tu. ima i onih koji tvrde da su zadovoljni. ali to njihovo zadovoljstvo proizlazi iz njihovog vrlo dobrog shvaćanja svih uvijeta postojanja tu i konstantnog prikupljanja papirića koje brižno čuvaju. ali ako ikada prestanu prikupljati papiriće vrlo brzo će i oni postati nezadovoljni. oni koji imaju previše papirića su nezadovoljni jer ne mogu shvatiti zašto nemaju ispunjen život, pa imaju sve papiriće koji će im ikada trebati. oni koji su shvatili bezvrijednost papirića postavljaju si mnoga pitanja na koja nema odgovora. oni koji nemaju papiriće a žele ih su najnezadovoljniji jer u toj želji da ih dobiju pretvaraju svoja tjelešca i umove u robote koji automatizirano obavljaju radnje. i prvi i drugi i treći su zbunjeni jer nitko od njih ne zna zašto je to tako.
U tome i jeste tajna života: da uskočiš na pokretne stepenice, uhvativši njihov ritam, da kada gomila napušta metro i ti se utopiš u njen ritam, pogotovo onda kada ne možeš napustiti tu masu i krenuti svojim smjerom.
O da, svakako da postoji opasnost da iskočivši iz jednoga voza doskočiš u onaj koji se kreće suprotnim smjerom, ili da uopće ne uskočiš u drugi vlak, pa onda tresneš na zemlju i jako se povrijediš - ali u tome i jeste draž života, i to i jeste jedan princip po kojem univerzum funkcionira, a to je makar jedan level viši princip od zakona sjetve i žetve, kao najnižega kozmičkoga pravilnika.
odakle dolazi nezadovoljstvo? ono je utisnuto u nas na atomskoj razini dio je svih nas ali zašto je to tako?
moje je mišljenje da smo nezadovoljni zato jer smo zbunjeni. zamislite, stvoriš se na velikoj kugli u sred ničega. tu je još par milijardi takvih ko ti, ni oni ne znaju di su. ne treba puno da te zaboli i od tada svaki put kada te zaboli naučiš novi uvjet postojanja tu. ima i onih koji tvrde da su zadovoljni. ali to njihovo zadovoljstvo proizlazi iz njihovog vrlo dobrog shvaćanja svih uvijeta postojanja tu i konstantnog prikupljanja papirića koje brižno čuvaju. ali ako ikada prestanu prikupljati papiriće vrlo brzo će i oni postati nezadovoljni. oni koji imaju previše papirića su nezadovoljni jer ne mogu shvatiti zašto nemaju ispunjen život, pa imaju sve papiriće koji će im ikada trebati. oni koji su shvatili bezvrijednost papirića postavljaju si mnoga pitanja na koja nema odgovora. oni koji nemaju papiriće a žele ih su najnezadovoljniji jer u toj želji da ih dobiju pretvaraju svoja tjelešca i umove u robote koji automatizirano obavljaju radnje. i prvi i drugi i treći su zbunjeni jer nitko od njih ne zna zašto je to tako.
Već sam neko virjeme svjesna toga kako je u meni uspio zaživjeti obrazac moje mame, na sreću samo u tragovima To je jedan stalni nedostižni kriterij savršenstva koji te uporno tjera osjećati se u svakom momentu tako kao da nešto nedostaje trenutnoj situaciji i kako se sve to, kuhanje, posao, poduhvati, younameit moglo obaviti puno bolje.
Kad to primjetim u sebi, odmah se potrudim obrazac zamijeniti osjećajem zahvalnosti na onome što trenutno proživljavam i uživanju u sada.
Druga stvar koju sam osvijestila obzirom sam žena jest marketinška industrija, te časopisi za žene koji nisu ovdje zbog mog zadovoljstva, pomoći kod njege i zdravlja, već zbog stalnog osjećaja kako još samo to i to moram kupiti i učiniti i biti ću savršena, ukoliko to ne učinim, normalno je da sam nezadovoljan obzirom nisam savršena
Onda su tu nagovaranja na najnovije modele mobitela, automobila i ostalih proizvoda koji te jedini verificiraju kao adekvatnog sudionika društva u kojem živiš.
Kad izbjegneš sve te trikove, nasljedne i marketinški nametnute, nezadovoljstvo se bitno umanjuje.
If you understand, things are just as they are… If you do not understand, things are just as they are.
da, ovo mjesto je isprogramirano na način da u svemu oko načeg načina života u nama generira nezadovoljstvo. i kada prepoznaš sve to i zanemariš, korak si bliže svojoj istinskoj prirodi koja je pasivna.
mislim kada bismo stvorili mjesto na kojem bi djeca odrastala bez svih tih umjetno izazvanih smetnji, ta djeca bi imala kompletniji genetski kod nego mi.
odakle dolazi nezadovoljstvo? ono je utisnuto u nas na atomskoj razini dio je svih nas ali zašto je to tako?
moje je mišljenje da smo nezadovoljni zato jer smo zbunjeni. zamislite, stvoriš se na velikoj kugli u sred ničega. tu je još par milijardi takvih ko ti, ni oni ne znaju di su. ne treba puno da te zaboli i od tada svaki put kada te zaboli naučiš novi uvjet postojanja tu. ima i onih koji tvrde da su zadovoljni. ali to njihovo zadovoljstvo proizlazi iz njihovog vrlo dobrog shvaćanja svih uvijeta postojanja tu i konstantnog prikupljanja papirića koje brižno čuvaju. ali ako ikada prestanu prikupljati papiriće vrlo brzo će i oni postati nezadovoljni. oni koji imaju previše papirića su nezadovoljni jer ne mogu shvatiti zašto nemaju ispunjen život, pa imaju sve papiriće koji će im ikada trebati. oni koji su shvatili bezvrijednost papirića postavljaju si mnoga pitanja na koja nema odgovora. oni koji nemaju papiriće a žele ih su najnezadovoljniji jer u toj želji da ih dobiju pretvaraju svoja tjelešca i umove u robote koji automatizirano obavljaju radnje. i prvi i drugi i treći su zbunjeni jer nitko od njih ne zna zašto je to tako.
Nova recenica pocinje velikim slovom.Ovo se cita bez daha,kao akcijski roman
Na ovom svijetu se zivi od papirica..
Ne znam odakle ti ideja da je nezadovoljstvo utisnuto na atomskoj razini.
Postoje ljudi koji su se oslobodili stalnog osjećaja nezadovoljstva/tenzije/straha.
ne znam tko može biti zadovoljan tu. po meni da i savladam sve materijalne i duhovne izazove u normalnoj ljudskoj težnji za zadovoljstvom, kada bi postigao sve ono o čemu ljudsko biće teži materijalno i duhovno opet bi bio nezadovoljan znajući koliko je patnje koju ne mogu spriječiti. a ja sam vrsta osobe koja ne može bit zadovoljna dok svi nisu.
izgleda da apsolutno zadovoljstvo ne postoji, samo apsolutno nezadovoljstvo.
Ne znam odakle ti ideja da je nezadovoljstvo utisnuto na atomskoj razini.
Postoje ljudi koji su se oslobodili stalnog osjećaja nezadovoljstva/tenzije/straha.
Točno. Nezadovoljstvo je isključivo posljedica očekivanja, uvjerenja i naučenog ponašanja, odnosno neintegriranih emocija.
Citat:
Originally Posted by dodo
nikad ne stavljam veliko prvo slovo, to je moj stil.
Zanimljivo. Što misliš zašto je tome tako i na što bi to moglo upućivati?
kada san malo pročitala to što pišete pomislila san na oni vic, kada su Muju napizdili, da se može samozadovoljavat sa ciglama i na kraju kada su ga pitali pa jel ti lipo a on odgovori: je super je svaki put kada promašim