Isus Krist

[Jesam]

Jaganjac Božji

Veliki broj bogoljudi iz cijelog svijeta nosilo je naziv „Jaganjac Božji". Ova sveprisutna oznaka ne označava horde povijesnih spasitelja, već je još jedan aspekt mita koji se odnosi na Sunce u dobu Ovna. Kao što je prethodno navedeno, tijekom doba Bika motiv Bika bio je sveprisutan, dok je u Ovnu to bio motiv Jaganjca: „Poslije je Ovan ili Jaganjac postao objekt obožavanja, kada je došao njegov red na otvaranje ekvinocija i izbavljanje svijeta iz zimske vladavine tame i zla".

Kada je Sunce bilo u Biku, žrtvovan je bik, a kada je bilo u Ovnu, žrtvovan je jaganjac ili ovan. Kršćanstvo je nastalo kada je Sunce bilo u Ribama, odakle i potječe simbol ribe i motiv ribara. Međutim, stari naziv „Jaganjac Božji" ostao je vezan uz Krista, a pravoslavni kršćani još uvijek na Uskrs kolju janjad, u skladu s drevnim poganskim obredima. Čini se da pokolj riba nije dovoljno krvav za svrhe otkupljenja krvlju. Budući da je simbol nadolazećeg doba Vodenjaka „čovjek koji nosi krčag vode" (Lk. 22:10), nadamo se da vjerski fanatici neće početi žrtvovati dostavljače vode u bocama ili konobare.

[Jesam]

Riba Ihtis

Isus je solarni avatar doba Riba. Dujardin objašnjava podrijetlo Ribe i njezine identifikacije s Isusom:

Taj naziv [Ihtis, Riba] označava opstanak primitivnih kultova iz vremena kada su bogovi imali oblik životinja ... Sljedeće činjenice su značajne: (1) Isus se ustvari zove Riba, Ihtis. (2) U katakombama je predstavljen oblikom ribe. (3) Tertulijan ga zove „naša riba." (4) Heretičke sekte obožavale su ga kao „zmiju", životinju u koju je animalno štovanje Jahve pretvorilo primitivnog boga-ribu ... (5) Kult ribe potvrđuje evanđeoska priča o kruhu i ribama. ... Patrijarh Jošua, koji je očito bio drevni bog Palestine, a nosio je isto ime kao i kršćanski bog, naziva se sin Nuna, što znači „sin ribe".

Augustin je rekao o Isusu, „on je riba žive vode", na što Massey komentira da se „isto govorilo za Horusa".

[Jesam]

Logos ili riječ

Isus se naziva „Riječ" ili „Logos" što je, iako se neupućenima čini tajanstvenim i mističnim, ustvari uobičajeno u grčkom jeziku jer ima višestruko značenje, uključujući „riječ", „govor", „glasina" i „razum". Logos je u stvarnosti iskonska ideja koja samo odražava način na koji je Bog stvorio svijet, putem govora. Pojam Logosa nije izvorno kršćanski, već se može primijeniti na veliki broj drugih božanstava u mitologijama od Sredozemlja do Kine. Pike kaže:

Riječ se također nalazi u feničanskom vjerovanju. Božja riječ, napisana zvjezdanim znakovima, stvorila je svijet, kao i u svim azijskim vjerovanjima; ispisala su je planetarna božanstva, a kao duboki misterij priopćili polubogovi višim klasama ljudske vrste koje su je zatim prenijeli čovječanstvu.

Wheless govori o pojmu Logosa-Isusa u Evanđelju po Ivanu:
Budući da nema snažnijeg i uvjerljivijeg dokaza da je Krist bio i jest poganski mit - starogrčki „Logos" Heraklita i filozofa prerađen od strane grčkog svećenika koji je napisao prvo poglavlje „Evanđelja po sv. Ivanu" sve do „inkarniranog Sina" starog hebrejskog boga za kršćansku potrošnju kao najsvetiji Članak kršćanske vjere i teologije... Moramo, dakle, priznati da je [u Katoličkoj enciklopediji] Božansko otkrivenje „riječi koja je tijelom postala" pogansko-židovski mit, a kršćanski Krist ustvari je sam poganski Demiurg - „Sam Bog" - i „Druga osoba svetog Trojstva".

[Jesam]

Drugi dolazak/Sudnji dan

Iako milijarde ljudi već stoljećima strpljivo čekaju Drugi Isusov dolazak, vjerujući da je to vrlo neobičan događaj, „drugi dolazak" očekivao se i od mnogih bogova-spasitelja, uključujući Krišnu, Budu, Bakha, Quetzalcoatla, kao i druge bogove iz cijelog svijeta.

Isto se može reći za kraj svijeta, tisućljeća i Sudnji dan.

Doane govori o Sudnjem danu:

„Profesor Carpenter kaže o egipatskoj Bibliji, koja je uvjerljivo najstarija od svih svetih knjiga: 'U „Knjizi mrtvih" pronalazimo izreke identične onima iz Novog zavjeta, vezane uz Sudnji dan."'

Drugi dolazak" je ustvari povratak Sunca u novom precesijskom dobu.

[Jesam]

Trojstvo

Trojstvo ili trojno božanstvo još je jedan aspekt sveprisutnog mita koji se može pronaći u bezbrojnim kulturama davno prije kršćanskog doba. Iz tog razloga je očito da ta ideja ne potječe od Isusa; ustvari, kršćanstvo je nije usvojilo sve do Nicejskog koncila koji je održan 325. godine. Kao i mnogi drugi aspekti kršćanstva, Trojstvo izvorno potječe iz egipatske vjere. Churchward o tome kaže:
Misteriji kao što su Trojstvo, inkarnacija, djevičansko rođenje, preobraženje na gori, muka, smrt, pokop, uskrsnuće i uzašašće, transupstancijacija i obnavljanje krštenjem, već su postojali u misterijima Amente, s Horusom kao egipatskim Isusom.

Jacolliot navodi da je Trojstvo također indijskog podrijetla: „Ujedinjeno Trojstvo koje je odbacio Mojsije kasnije je postalo osnova kršćanske teologije, koja ga je neosporno preuzela iz Indije."

Tijekom tisućljeća Trojstvo je preuzimalo različite oblike: u potpunosti ženske, u potpunosti muške ili miješane. Najranija Trojstva u mnogim su mjestima bila u potpunosti ženska. Walker kaže:

Od najranijih vremena, ideja Velike Božice bilo je trojstvo, a ona je poslužila kao model za sva kasnija trojstva, ženska, muška ili miješana.... Iako su Brahmani razvili muško trojstvo, Brahmu, Višnua i Šivu, koji su igrali te uloge [Stvaratelja, Čuvara i Razarača], tantrički sveti zapisi tvrdili su da je Trostruka Božica u početku stvorila te bogove.... Bliski istok imao je mnoga trojstva, od kojih je većina izvorno bila ženska. Kako je vrijeme prolazilo, jedan ili dva člana trijade pretvoren je u muškarca.

Uobičajeni obrazac bio je Otac-Majka-Sin, a lik Sina obično je smatran Spasiteljem.... Čini se da su arapski kršćani imali sveto Trojstvo koje se sastojalo od Boga, Marije i Isusa, obožavanih i međusobno zamjenjivih s egipatskim trojstvom, koje se sastojalo od Ozirisa, Iziđe i Horusa...

U solarnom mitu trojstvo također predstavlja tri stadija Sunca: novorođeno (zora), zrelo (u podne), te „staro i umiruće, na smiraju dana (koje se vraća Ocu)".

Trojstvo se može pronaći čak i u Peruu, što je činjenica koja je potakla uznemirenog svetog oca Acostu da zapazi:
Neobično je da je vrag na sebi svojstven način uveo Trojstvo u idolatriju, jer tri prizora Sunca koja se nazivaju Apomti, Churunti i Intiquaoqui, ustvari predstavljaju Oca i Gospodina Sunce, Sina Sunce, te Brata Sunce.

U stvarnosti ti notorni komentari o „vragu" odražavaju čisti kulturni i rasni fanatizam, da ne spominjemo zapanjujuće neznanje i glupost onih kojima je „sveznajući i svemoćni Gospodin Bog" navodno povjerio zadatak poučavanja cijele ljudske vrste.

Dakle, otkrivamo da su najvažnija pravila, doktrine i drugi elementi evanđeoske priče i kršćanske vjere neizvorna i mitološka. Doista, luk „povijesnog Isusa" je oguljen, no ispostavilo se da on nema jezgru, samo pretkršćanske mitove i obrede.

[Stablo]

Originally Posted by Jesam

.

Džizus, što je tebe danas uhvatilo?

[Jesam]

Originally Posted by Stablo

Džizus, što je tebe danas uhvatilo?

Dobila sam nadahnuće.

A i jako mi je zanimljiva tema ...

[riječanka]

Originally Posted by Jesam

Dobila sam nadahnuće.

A i jako mi je zanimljiva tema ...

Baš sam htjela napisati: ili nadahnuće ili te opsjeo zloduh

[vania]

E sad kad Uoo krene , Jesam postavila si mu dobar izazov ali nije to ništa za njega... ustvari da li se Isusa može doživjeti iz pisane riječi, iz pokušaja shvaćanja umom, što je istina, što nije... ili samo srcem- osobni doživljaj

[Jesam]

Originally Posted by vania

E sad kad Uoo krene , Jesam postavila si mu dobar izazov ali nije to ništa za njega... ustvari da li se Isusa može doživjeti iz pisane rijeèi, iz pokušaja shvaæanja umom, što je istina, što nije... ili samo srcem- osobni doživljaj

Pa gle - ja sam pragmatik - koristim sve što mogu i čime raspolažem (iliti, svim božjim darovima): i um i srce.
Ako je bog trojstvo - a onda sam ja barem ... "dvojstvo"

(p.s. ne bih se ja željela nadmetati s Uoom, niti je ovo "osveta zelenog obada" ... nego naprosto, stvari koje me već dugo intrigiraju i koje dugo proučavam, ali zato što ih osjećam intuitivno kao istinite, oduvijek - a iskreno, oklijevala sam, baš zato da se ne protumače kao kontraofenziva )