Ma Novi zavjet je hrpa grešaka iz zemljopisa, statistike, jezika Judeje, i nijedan pisac koji je živio u to doba ne bi griješio u tolikom opsegu. To dokazuje da pisci Novog Zavjeta nisu bili Židovi, nikada nisu bili u Palestini i nijedan od njih nije živio u doba ili čak ni približno u doba o kojemu, čini se, govore njihove priče.
Strašna priča o Herodu koji ubija novorođenčad, opisana samo u Matejevu evanđelju, u stvari se temelji na drevnoj mitologiji i ne može je se pronaći ni u jednom povijesnom prikazu do dana današnjeg, uključujući i Josipa, koji inače bilježi Herodove stvarne zločine. Btw. Herod je umro prije 12. travnja 4. g. pr. n. e.
Povijesno, Poncije Pilat bio je arogantni tiranin. Mrzio je Židove i nikad im nije dao nikakve ovlasti. Međutim, u kršćanskoj se mitologiji on prikazuje kao vladar kojemu je stalo, koji se ogradio od optužbi protiv Isusa i koji je bio prisiljen ispuniti židovske zahtjeve. Prema kršćanskoj mitologiji, svakog Pesaha Židovi bi molili Pilata da oslobodi jednog zločinca po njihovom izboru.
To je, dakako, najobičnija neistina. Židovi nikada nisu imali običaj oslobađati osuđene zločince za Pesah kao ni u bilo koje drugo doba u godini. Prema mitu, Pilat je Židovima dao da biraju između
oslobađanja Isusa Krista ili ubojice koji se zvao Isus Baraba. Židovi su navodno oduševljeno izabrali Isusa Barabu.
Osim toga, nikada nisu postojala dvojica zajedničkih velikih svećenika - Ana nije bio veliki svećenik zajedno s Kaifom. Ana je maknut s mjesta velikog svećenika 15. n.e. nakon što je na tom mjestu proveo oko devet godina. Kaifa je veliki svećenik postao tek oko 18. n.e., otprilike tri godine poslije Ane...
Ma da, ali opet - što to znači uistinu??? I o kojem Isusu govorimo? O gljivi? Kako je gljiva preuzela na sebe karmu svijeta?
Ili o fizičkom biću? Kako je tjelesan čovjek iskupio naše grijehe, preuzeo naše karme?
Govorimo li o Isusu kao duhovnom konceptu? Kako može ideja nešto preuzeti na sebe?
Dakle, o čemu na kraju govorimo?
Shvaćaš kako je to sve nedosljedno, mutno, nebulozno...
P.S. I hvala ti na zanimljivim prilozima - ovo s gljivom prvi put čujem, a mislila sam da sam sve već teorije pročitala.
Koliko god razumijela bit, namjeru, put, poruku.....ovo što se pitaš ni meni nikad nije bilo jasno. Potpuno zbunjujuće.
O Bogu kakvog mislim da jest odavno su pisali grčki filozofi. (bog je u meni, dio sam boga).
Mislim da je cijela zbrka nastala zato što se prastara ideja Kristove svjesnosti priljepila i uporno se pokušava stopiti sa SZ i jednom religijom, koje su u suprotnosti, ali su i nastavak jedna na drugu, tj. jedna se odnosi na stari svijet (oko za oko) a druga na novi (oprost, ljubav). Naravno, vladajući koji žele ostati u starom svijetu (niske svjesnosti) poduzimaju sve da nova svjesnost ne zaživi, pa i na način da je prikažu nerazumljivu, lažnu, kontradiktornu, nedokazivu, zbunjujuću....a ako i to ne pali, strahom i prijetnjom.
Ne znam da li jesam ali tako osjećam. Razlika SZ i NZ je u tome što je SZ bog odvojen od čovjeka, a NZ bog je (kao i kod grčkih filozofa) u čovjeku. Kako sad to spojiti?? Bajkama.
Grčki filozofi su znali da je i dobro i zlo u nama jednako Bog koji jest u nama. Život u kristovoj svjesnosti je put ka Bogu ljubavi, napretka, razvoja (razvoj onog pozitivnog dijela sebe). Život bez kristove svjesnosti je put u destrukciju, nazadovanje...ostanak u padu (održavanje i razvoj onog negativnog dijela sebe). Svijet u kojem živimo je evidentni dokaz života odvojenosti od boga (on je posvud samo ne u nama), bez kristove svjesnosti (oko za oko). Dokaz da bog jest u nama, da u nama postoji i kristova svijest i odvojenost je u tome što mi jesmo i "dobri i zli". Svojom voljom se opredjeljujemo što ćemo razvijati i kakvi ćemo biti. Zato mi je ideja pakla i raja prilično strana i nerazumljiva. Sve je u nama. Život živimo sada i ovdje. Netko u raju, netko u paklu. Većina negdje između, zato jer i jesmo negdje između (rijetki su potpuno zli (potpuno odsustvo ljubavi) ili potpuno dobri (potpuno prisustvo ljubavi)). Nedužni koji stradavaju su kolateralne žrtve kolektivne svijesti, koju ne priznamo i za koju ne marimo zato jer smo u odvojenosti od boga, kojega krivimo za sve.
U Starom zavjetu ne postoji koncept preuzimanja tuđih grijeha.
Svatko odgovara za sebe.
stari zavjet je uronjen u koncept subjekt i objekt. ja i ti.
novi zavjet kreira novi(prastari) koncept ti je ja. sve je subjekt.
Citat:
Originally Posted by egzorcist
Da se malo nadovežem.
Riječ je o prijevodu koji se koristi kao proročanstvo Isusa.
Psalam 22:17 "opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Proboše mi ruke i noge."
Hebrejski: hikifuni ca' ari yaday veraglay
To znači: sputali su me (hikifuni) kao lava (ca = poput, kao ari = lav)
moje ruke (yaday) i noge (ve = i raglaj = moje noge)
pojasni mi, kako se ovaj psalam koristi kao prorocanstvo dolaska mesije?
Citat:
Originally Posted by egzorcist
napomena: ve iz hebrejskog možda i ima sličnosti sa zagorskom, podravskom ...itd inačicom
volim takav nacin prevodjenja (:
upotrijebi taj ve u recenici, slab sam sa zagorskim.
jos jedno pitanje, naj na zagorskom znaci nemoj. taj isti naj se koristi u tvorbi superlativa. vidis li tu kakvu poveznicu ili pucam u prazno?
Citat:
Originally Posted by Jesam
Ma da, ali opet - što to znači uistinu??? I o kojem Isusu govorimo? O gljivi? Kako je gljiva preuzela na sebe karmu svijeta?
Ili o fizičkom biću? Kako je tjelesan čovjek iskupio naše grijehe, preuzeo naše karme?
Govorimo li o Isusu kao duhovnom konceptu? Kako može ideja nešto preuzeti na sebe?
Dakle, o čemu na kraju govorimo?
ako govorimo o otkupljivanju, govorimo o covjeku.
neki tvrde da gljiva takodjer moze biti otkupitelj i da se zrtvuje da za covjeka koji je unese u sebe. to mi zvuci jako suplje, izmedju sveg ostalog i zato sto je gljiva samo plod. micelij pod zemljom sasvim normalno nastavlja svoj zivot nakon sto se gljiva ubere, a i sama gljiva je tu da razmnozi/prosiri micelij sporama.
o otkupljivanju imam dvije teorije.
prva:
usporedba. postoji banka i postoji duznik te banke. banci je sasvim svejedno da li ce taj dug otplatiti duznik ili netko drugi, sve sto joj je bitno je da taj dug bude naplacen. ako neka dobra dusa odluci pomoci duzniku i iz vlastitih sredstava plati taj dug, racun je cist, barem sto se banke tice.
mesija je lijecenjem bolesnih preuzimao njihovu bolest/karmu na sebe. to je konacno kulminiralo pasijom, tj. naplatom racuna.
ima puno prica o guruima po indiji koji preuzmu karmu svojih sticenika na sebe i sami je odrade. prvenstveno zato sto su jaci.
druga:
postoji koncept seoskog idiota. to je covjek kojemu se ostatak sela ruga, muce ga verbalno i fizicki. on je sakupljac njihovih potisnutih emocija i nakon sto se isprazne na njemu osjecaju se bolje. on se svjesno ili podsvjesno zrtvuje da bi selu bilo bolje.
obje teorije su manjkave, ali za obje vjerujem da imaju dio cijele slike u sebi.
Citat:
Originally Posted by Jesam
Shvaćaš kako je to sve nedosljedno, mutno, nebulozno...
'Do you have the patience to wait till your mud settles and the water is clear? Can you remain unmoving till the right action arises by itself?' - Lao Tzu
Citat:
Originally Posted by Jesam
P.S. I hvala ti na zanimljivim prilozima - ovo s gljivom prvi put čujem, a mislila sam da sam sve već teorije pročitala.
ako malo dublje krenes u proucavanje odnosa muhare i svjetskih religija, mogla bi se iznenadit kolicinom poveznica.
molim. (:
Kad je već tema ime i poslijedice zazivanja imena (kLickov prvi post) zvoni mi u ušima (mislim da sam jedino to i zapamtila od svega) nešto što su mi Jehovini svjedoci rekli: spas će naći samo oni koji znaju i zazivaju ime božje. A ime je JA JESAM. Doduše, oni nisu na to mislili....
O Bogu kakvog mislim da jest odavno su pisali grčki filozofi. (bog je u meni, dio sam boga).
Mislim da je cijela zbrka nastala zato što se prastara ideja Kristove svjesnosti priljepila i uporno se pokušava stopiti sa SZ i jednom religijom, koje su u suprotnosti, ali su i nastavak jedna na drugu, tj. jedna se odnosi na stari svijet (oko za oko) a druga na novi (oprost, ljubav). Naravno, vladajući koji žele ostati u starom svijetu (niske svjesnosti) poduzimaju sve da nova svjesnost ne zaživi, pa i na način da je prikažu nerazumljivu, lažnu, kontradiktornu, nedokazivu, zbunjujuću....a ako i to ne pali, strahom i prijetnjom.
Citat:
Originally Posted by riječanka
Ne znam da li jesam ali tako osjećam. Razlika SZ i NZ je u tome što je SZ bog odvojen od čovjeka, a NZ bog je (kao i kod grčkih filozofa) u čovjeku. Kako sad to spojiti?? Bajkama.
Grčki filozofi su znali da je i dobro i zlo u nama jednako Bog koji jest u nama. Život u kristovoj svjesnosti je put ka Bogu ljubavi, napretka, razvoja (razvoj onog pozitivnog dijela sebe). Život bez kristove svjesnosti je put u destrukciju, nazadovanje...ostanak u padu (održavanje i razvoj onog negativnog dijela sebe). Svijet u kojem živimo je evidentni dokaz života odvojenosti od boga (on je posvud samo ne u nama), bez kristove svjesnosti (oko za oko). Dokaz da bog jest u nama, da u nama postoji i kristova svijest i odvojenost je u tome što mi jesmo i "dobri i zli". Svojom voljom se opredjeljujemo što ćemo razvijati i kakvi ćemo biti.
Citat:
Originally Posted by riječanka
Zato mi je ideja pakla i raja prilično strana i nerazumljiva.
neki dodju ovdje i jako spuste svoju svijest i frekvenciju, neki dodju i jako ih podignu. neki zele zivjeti odvojenost i dominaciju, neki zele zivjeti povezanost i ravnopravnost. svatko ima slobodnu volju i pravo na svoj odabir, bilo bi kontraproduktivno trpat ih sve na isto mjesto nakon ovog mjesta. otud koncept raja i pakla. u pakao odlaze oni koji zele mrzit i bit mrzheni, u raj odlaze oni koji zele voljet i bit voljeni. u cistilistu (ovdje) nastavljaju svoje postojanje oni koju tek trebaju odabrati jedan od ta dva smjera.
valjda.
iako ce u konacnici svi zavrsit isto, neki prije, neki poslije.
Citat:
Originally Posted by riječanka
Sve je u nama. Život živimo sada i ovdje. Netko u raju, netko u paklu. Većina negdje između, zato jer i jesmo negdje između (rijetki su potpuno zli (potpuno odsustvo ljubavi) ili potpuno dobri (potpuno prisustvo ljubavi)).
poanta je stvoriti raj upravo ovdje i upravo sada, tj. pretvoriti cistiliste u raj. za pocetak bi bilo korisno smislit novi termin posto je raj kraljevstvo, a svako kraljevstvo ima svog kralja i hijerahiju.
Kad je već tema ime i poslijedice zazivanja imena (kLickov prvi post) zvoni mi u ušima (mislim da sam jedino to i zapamtila od svega) nešto što su mi Jehovini svjedoci rekli: spas će naći samo oni koji znaju i zazivaju ime božje. A ime je JA JESAM. Doduše, oni nisu na to mislili....