genetski je programiran i za pjevanje, crtanje, plesanje pa što, to opet ne znači da će taj talent ikada razviti u nekoj većoj mjeri.
Ne razumijem koja je korist od nekog talenta ako ga ne razvijemo?
Točno. Ne znači ništa.
Ali upravo to vidim kao zadatak čovječanstva - razvijati svoj božanski potencijal.
I ... kako je lijepo rečeno u članku: suosjećanje razvijamo najbolje radom na sebi, upoznavanjem sebe.
Sve skupa kad sklopimo, dolazimo do zaključka, što god radili, ako želimo ne samo opstati i preživjeti kao ljudska vrsta, nego i razviti se, evoluirati na višu razinu svjesnosti, onda se prvenstveno i neizbježno moramo sastati sami sa sobom, shvatiti sebe i svoju prirodu i svrhu.
A znamo što je evolucija - oni koji su baš jako vezani za materijalno, kojima je duhovno sporedna stvar, oni koji nisu u stanju slijediti, ti zaostaju, odumiru, nestaju. Malo presporo za moj ukus doduše, ali ajde, što je linearno vrijeme naspram vječnosti?
Ne mogu pogledati oba videa, pogledala sam ovaj sa štipaljkama. Jedino što vidim je da dijete pokazuje sposobnost shvaćanja i uči kroz ponavljanje radnje.
Zamisli da tip umjesto papirića na štrik stavlja leptire... dijete bi mu dodalo ispalu štipaljku, a o suosjećaju bi mogli raspravljati...
Drugim riječima, svi sve možemo naučiti. Nitko nije posebno predodređen za nešto.
zašto vjerovati u nešto ako nismo sami u svom srcu osjetili da je tome tako odnosno ako se sami nismo u to uvjerili?
Naime ako je slijepca od rođenja moguće naučiti da razlikuje i prepoznaje baš svaku boju onda bih možda i povjerovala
Polako.
Tko veli da ja u nešto od svega toga vjerujem? Ne vjerujem ja u ništa, samo mi je interesantno raspravljati o tome.
Kada bih se baš trebala prikloniti, prije bih se priklonila njemu i vjerovala njegovom uvidu i dugogodišnjem iskustvu nego Jesamičinom uvidu, bez dugogodišnjeg iskustva u radu s djecom.
A inače bih najradije i dalje vjerovala da suosjećaj nastaje u mom srcu - jer ga ja osjećam u grudima. Kada suosjećam s nekim osjetim toplinu u srcu i motivaciju da pomognem, utješim, zagrlim...
Jesam, ne podcjenjujem ni tvoju naobrazbu, ni iskustvo. Ma znaš.
Lusi, opet čitaš samo pola od onoga što napišem ..
Ako je tako kako Ozimec tvrdi, zašto onda od svakog djeteta, po narudžbi, ne napravimo znanstvenog genija ili opernog pjevača ili fenomenalnog slikara/kipara ...?
Ne možemo biti baš sve što želimo jer smo ovamo došli s određenom namjerom i u skladu s tom namjerom ili misijom imamo raspon potencijala.
Ako uvjerimo djecu da je to istina, dobit ćemo operne pjevače koji revu ko magarad, netalentirane umjetnike i beskorisne neplodne znanstvenike. Mislim da to nije realno sagledavanje veće slike. Više mi djeluje kao neko samozavaravanje.
Lusi, opet čitaš samo pola od onoga što napišem ..
Ako je tako kako Ozimec tvrdi, zašto onda od svakog djeteta, po narudžbi, ne napravimo znanstvenog genija ili opernog pjevača ili fenomenalnog slikara/kipara ...?
Ne možemo biti baš sve što želimo jer smo ovamo došli s određenom namjerom i u skladu s tom namjerom ili misijom imamo raspon potencijala.
Ako uvjerimo djecu da je to istina, dobit ćemo operne pjevače koji revu ko magarad, netalentirane umjetnike i beskorisne neplodne znanstvenike. Mislim da to nije realno sagledavanje veće slike. Više mi djeluje kao neko samozavaravanje.
Možda ti pišeš previše?
Pa velim da ne vjerujem u nijednu opciju, ali kada bih trebala reći koju stranu favoriziram - odabrala bih stranu koja ima više iskustva.
Ne vjerujem da je ijedno od toga istina.
Ajde sada još jednom pročitaj. Dovoljno je da pročitaš samo ovu gornju rečenicu koju sam napisala.
Pa velim da ne vjerujem u nijednu opciju, ali kada bih trebala reći koju stranu favoriziram - odabrala bih stranu koja ima više iskustva.
Ea, ako ćemo se priklanjati stavovima prema onome što nam se čini ljepše i ugodnije, onda nikad nećemo saznati istinu.
A opet, ako ćemo birati stranu koja ima "više iskustava", onda je bitno i kojih i kakvih iskustava - to je isto ko sa statistikom. 10.000 istovrsnih uzoraka ne znači nužno bolju preglednost, veću objektivnost i dublji uvid u problematiku.
Ea, ako ćemo se priklanjati stavovima prema onome što nam se čini ljepše i ugodnije, onda nikad nećemo saznati istinu.
A opet, ako ćemo birati stranu koja ima "više iskustava", onda je bitno i kojih i kakvih iskustava - to je isto ko sa statistikom. 10.000 istovrsnih uzoraka ne znači nužno bolju preglednost, veću objektivnost i dublji uvid u problematiku.
Priznajem da bih radije ovo što mi je ljepše. A ljepše mi je tvoje.
Ali kao što i sama veliš, bitno je iskustvo - a on ima iskustvo. I to konkretno u tome o čemu mi raspravljamo.
Njegova izjava "Sve možemo naučiti" nije tek floskula, cijeli je život radio s djecom kao dječji psiholog i obiteljski psihoterapeut i po meni ima bolju preglednost, veću objektivnost i dublji uvid u problematiku nego ti i ja.